Autor: Jerko Ferri-Certić

 Još uvijek je mnogima pred očima prizor s utakmice Europskog nogometnog prvenstva od prije nekoliko dana, kada je pred kraj poluvremena danski nogometni reprezentativac Christian Eriksen doživio  srčani zastoj (arrest) i srušio se na travnjak. Liječnici su ga oživljavali oko 15 minuta i slika ovog događaja  šokirala je cijeli svijet. Taj događaj je aktualizirao pitanje zdravlja vrhunskih sportaša, odgovornosti liječnika i organizacije zdravstvene službe u vrhunskom sportu. U ovom slučaju je igraču prvi skočio u pomoć suigrač koji je oslobodio dišni put i započeo kardiopulmonalnu reanimaciju, uskoro su došli i liječnici te nastavili postupak oživljavanja.

Reanimacija je trajala oko 15 minuta te je nakon uspješne reanimacije nogometaš prevezen u bolnicu. Slijedi mu daljnja kardiološka dijagnostika i procjena o njegovoj daljnjoj profesionalnoj karijeri. U ovom slučaju je sve odrađeno perfektno, od pomoći laika u prvom trenutku pa do liječničke intervencije. 

Ovo nije prvi slučaj naglog srčanog zastoja tijekom nogometne utakmice, meni osobno su ostali u sjećanju slučajevi Miklosa Fehera, igrača Benfice 2004. godine i slučaj na utakmici Livorno – Pescara kad je u pitanju bio dvadesetpetogodišnji igrač Livorna Mario Morosini.

Oba su na žalost umrla na terenu i bezuspješno su reanimirani.

Sada dolazi do niza pitanja oko navedenog slučaja Eriksen, je li se mogao spriječiti ovaj nemili događaj. Danski igrač je član Milanskog Intera te o njemu skrbi vrhunska liječnička ekipe. Teško je pretpostaviti da bi oni propustili dijagnosticirati bilo kakvu srčanu manu ili ozbiljniji kardiološki problem. Italija je inače predvodnik dobro organizirane sportske medicine i vodeća  je  na području sportske medicine u Europi. Kod navedenog nogometaša malo je vjerojatno da se radi o srčanom udaru i problematici koronarnih krvnih žila ili nekoj ozbiljnijoj srčanoj mani. 

Moguće je da se radi o takozvanoj aritmogenoj displaziji desnog ventrikla ili nekoj od medicinski rečeno kanalopatija. Iz ovoga bi mogli izvući i neke poučke. Na sportskim natjecanjima i treninzima potrebno je imati educirano osoblje koje je sposobno započeti osnovno kardio-pulmonalno oživljavanje te imati dostupni AED – vanjski defibrilator za laike. Nijedno sportsko borilište ne bi smjelo biti bez ovog uređaja. Napomenuo bih da je odjel kardiologije OB Dubrovnik prije više od 15 godina pokrenuo akciju postavljanja AED uređaja i edukaciju upotrebe uređaja na javnim mjestima. Tako se uređaji nalaze u Sportskoj dvorani Gospino polje i na bazenu Gruž te su do sada bile dvije uspješne reanimacije. Što se tiče pregleda sportaša smjernice Europskog kardiološkog društva preporučuju klinički pregled i elektro kardiogram te u slučaju anomalija neke dodatne pretrage. Naravno, vrhunski sportaši imaju niz drugih slikovnih metoda kojima se dobiva uvid o njihovom zdravstvenom stanju. Igrači se osobito u profesionalnom sportu detaljno pregledavaju i u slučaju bilo kakvih anomalija ne potpisuju ugovore i ne dobivaju licencu za igranje. Naveo bih primjer Nigerijskog profesionalnog igrača Nwanko Kanua kojemu je nakon nekoliko godina uspješne karijere pri prijelazu u jedan talijanski klub otkrivena ozbiljna srčana mana te je promptno operiran u SAD-u i nakon godine dana uspješno je nastavio profesionalnu karijeru.

Kardiologija OB Dubrovnik posjeduje adekvatnu opremu i kvalificirane liječnike koji mogu pomoći u detekciji ozbiljnijih kardioloških problema kod sportaša. Redovito radimo preglede  profesionalnih sportaša na upite klubova liječničke sportske medicine.