Velimir Barbir: Akcija 'Zelena tabla-Male bare' je imala veliki utjecaj na moral branitelja

Ova operacija se vodila u Pločama i okolici između hrvatskih snaga i Jugoslavenske narodne armije (JNA), a zapovjednik Zbora narodne garde Ploče Velimir Barbir ispričao je za Dubrovački dnevnik detalje ove važne akcije. Kada su krenula previranja u Pločama stvorili su prvu dragovoljačku postrojbu, takozvanu Lučku gardu koja je pratila situaciju u garnizonu. Generalu Špegelju je zapovjednik Barbir iznio cijelu situaciju o stanju i ukupnom naoružanju u Pločama i skladištu Male bare. On je tada imao 33 godine.

„Po zapovjedi generala Špegelja bio sam postavljen za zapovjednika Teritorijalne obrane 1. travnja 1991. godine s ciljem osnivanja Zbora narodne garde Ploče. Zbog nedostatka naoružanja nismo mogli odmah ustrojiti aktivni sastav ZNG-a pa smo išli u pričuvni sastav ZNG-a dok se ne osigura naoružanje.

Nakon kninskih barikada 1990. godine znali smo da nemamo oružje.

Ovoj akciji je prethodila akcija Zbrojovka jer smo tako oduzeli naoružanje koje je trebalo ići na izvoz. Oko dvije tisuće pušaka „zbrojovki“ i pet milijuna streljiva bilo je dovoljna da naoružajmo ZNG Ploče, ZNG Metković i ZNG 4. brigade. Uz to naoružali smo dio ZNG Imotski, a 20 pušaka iz tog kontingenta poslali smo za Zagreb, za osiguranje predsjednika Franja Tuđmana.

Luka Bebić je dao ime akciji

U srpnju je napravljen plan za osvajanje skladišta i cijelog garnizona Ploče. Autori plana su bili general Šimac te sudionici akcije Goran Kovačević i Matko Raos iz Splitske brigade. S tim smo pošli u Zagreb kod tadašnjeg ministra obrane Luke Bebića koji je odobrio plan. Bebić je akciji dao ime Tabla, a kao simbol početka dodano je ono „zelena“. Na zapovijed predsjednika Tuđmana 14. rujna dobili smo znak da sve skupine moraju sudjelovati po istom planu. Tako smo u 19:15 sati krenuli u osvajanje objekata oko skladišta Male bare, garnizona Ploče i brodova JNA. Oni su imali oko 300 vojnika s brodovima, a uz to su imali i topove, teške mitraljeze i znatno jače naoružanje.

U akciji su sudjelovale ZNG Ploče, ZNG Metković, 4. brigada ZNG, MUP Metković, MUP Ploče, Protuzračna obrana Ploče i Metković. Sudjelovalo je oko 150 naših vojnika, a ostale su snage bile u pričuvi. Za razliku od njih, imali smo lako naoružanje - zbrojovke i kalašnjikove  te par protuoklopnih sredstava poput ručnih bacača i zolja koje su mogle djelovati prema oklopnim sredstvima i prema brodovima s topovima. Mogli su lako s tim naoružanjem djelovati po našim snagama na moru, plovnim dizalicama, ali i ostalim snagama izvan Ploča pa čak i civilnim zgradama u gradu.

Naše pomorske snage prvo su blokirale brodove koji su bili u ratnoj Luci Ploče, a ostale snage su blokirale garnizon. Grupa koja je bila zadužena za osvajanje Malih bara ušla je u skladište i otprilike u 19:32 Male bare su bile u rukama hrvatskih branitelja. JNA se predala jer smo im javili kako su opkoljeni sa svih strana. Odmah smo krenuli s ukrcajem u kamione. Znali smo kako je blizu mostarski aerodrom te da bi moglo doći do napada JNA iz zraka. Izvukli smo oko pet tisuća ‘cijevi’, 300 tona minsko-eksplozivnih sredstava, raznih topova, oko 70-ak  protuzračnih strojnica, 120 motornih vozila, a da ne govorim o opremi koja je bila u skladištima s čime smo kasnije opremali oružane snage Republike Hrvatske.

Prema našim predviđanjima oko 22:45 doista stiže avijacija iz Mostara i osvjetljava cijeli prostor. Tada dolazi do raketiranja Malih bara. Skladišta su inače postavljena tako da ih je teško pogoditi, jedino su pogodili skladište za minobacače, dok smo mi ostalo naoružanje uspjeli iznijeti uz pomoć djelatnika Luke Ploče.

U samoj akciji je poginuo vozač Jadrantransa Split Ante Vrdoljak. On je nastojao izvući kamion kad je došlo do napada avijacije, htio ga je prebaciti iz skladišta u usjek da bi spasio naoružanje i streljivo koje je već bilo ukrcano. Nažalost tada je pogođen i nije uspio preživjeti, iskrvario je do Splita u vozilu Hitne pomoći. 

Akcija je utjecala na moral branitelja   

Naši branitelji koji su tu akciju odradili bili su dragovoljci. Oni su bili spremni uzeti oružje da bi se obranila Hrvatska. U tom trenutku nas je više nosilo srce nego naoružanje koje smo imali, a činilo se da je upravo ta puška nešto najjače na svijetu iako nije bilo tako lako.

U ovoj akciji je osvojena prva vojarna i ovo je bila prva pomorska bitka što je bilo bitno za obranu Dalmacije i krajnjeg juga Hrvatske te sprječavanju izlaska snaga JNA iz Čapljine i Mostara u Dolinu Neretve. Da se to dogodilo, odsjekao bi se cijeli južni dio i potpuno drugačije bi se odvijao rat u dubrovačkom zaleđu i na cijelom području. Dio naoružanja smo poslali za obranu Dubrovnika, a većina je raspoređena u drugim krajevima Hrvatske. Ministar Šušak i general Tus dali su zadaće gdje točno uputiti naoružanje tako da možemo braniti Hrvatsku.

Zelena tabla-Male bare je utjecala jako puno na moral branitelja jer je on porastao kad su se naoružali. Vojnici su tada vidjeli da mogu pobjeđivati pa su onda krenula i druga osvajanja vojarni i garnizona u Hrvatskoj.

Kasnije sam ostao u Pločama jer se ustrojavala prva ratna luka Hrvatske mornarice. Tada sam još vodio ZNG i predao sam cijelu satniju te sam kao mornarički časnik ostao pri mornarici u ratnoj luci, a vodio sam razvoj postrojbi na Pelješcu, Korčuli, Mljetu te druge otočne postrojbe.

Vodio sam računa o svakom pripadniku postrojbe i svakom zapovjedniku sam nastojao prenijeti kako čuvati vojsku, pravilno izviđati teren i ostalo. Najteže mi je bilo kad pogine vojnik, a posebice kad to moram reći njegovoj obitelji. Posebno smo morali paziti u vrijeme naših najvećih djelovanja, primjerice Oluje. Tada su snage JNA najjače djelovale na naše položaje na južnom bojištu prilikom čega je dosta ljudi ranjeno i poginulo. Ipak, zahvaljujući hrabrosti svih branitelja uspjeli smo obraniti jug i osloboditi ga,  a akcija Zelena tabla-Male bare udarila je temelje. I danas se zahvaljujem svima koji su tada imali srca ići s puškom na jače naoružanu vojsku i obraniti Hrvatsku.