STUDIRATI U ZAGREBU: Evo zašto naši studenti ne žele natrag iz metropole

Svoje iskustvo s čitateljima Dubrovačkog dnevnika, odlučili su podijeliti Toni Zekulić iz Ploča te Matej Kešina iz Metkovića.

Toni je student medicine u Zagrebu i dolazak u tako veliki grad nakon Ploča bila je prevelika promjena na koju se trebao naviknuti. 'Prvih mjesec dana mi je sve bilo novo; tramvaji, autobusi, semafori, gužve, ali se čovjek brzo navikne i prilagodi tako da se osjećam kao da sam tu cijeli život', započeo je svoju priču Toni.

Za sve one koje planiraju možda upisati medicinu, Toni je detaljno izložio svoje dojmove. 'Sveučilište u Zagrebu je uistinu ogromno i jedno od uglednijih u Europi, pun je sadržaja i događanja, susreta studenata i razmjene', hvali ovaj student iz Ploča, no ima i ona druga strana, vezana uz njegov fakultet, s kojom nije u potpunosti zadovoljan.

'Povišenjem upisnih kvota kapaciteti su premašeni, dok su dvorane rezervirane mjesecima unaprijed, seminarske grupe su velike, a u knjižnici vlada stalna gužva. Studenti su preopterećeni jednako kao i profesori, no često nema međusobnog razumijevanja', kaže.

Studentski život u Zagrebu skuplji od Rijeke?

'Zagreb je uistinu metropola i ispunio je sva moja očekivanja. Nudi stvarno puno mogućnosti i svatko može naći svoj kutak i ekipu', priča nam Toni, naglašavajući da isto vrijedi i za cijene, pa ćete tako naići na raznovrsne, od pive za 10 kuna ili kave za 20 kuna. 'Cijene su na mjestima i jeftinije nego u Pločama ili ljeti u Gradcu. Recimo, cijene pizze su oko 30 kn, a pivo je rijetko iznad 15 kuna', kaže nam o cjenovnim prednostima.

A kakva je hrana u menzi? 'Njena kvaliteta i ponuda varira ovisno o danima i dobu dana, no unatoč poskupljenju, za desetak kuna možete se pošteno najesti, a upravo je to prosječna cijena obroka koja je po meni prihvatljiva', tvrdi te istim dobivamo uvid kako je zagrebački meni ipak skuplji od onog riječkog.

Toni ima veliku prednost života u vlastitom stanu, pa mu smještaj ne opterećuje dodatno budžet, no uvidom u cijene podstanarstva, jasno je da u pitanju nisu baš povoljne cijene, a isto osjeti i životom u stanu za koji ne mora izdvajati takav trošak. 'Režije su skupe', kaže. 'Premda živim u vlastitom stanu, znam da se mogu naći stvarno povoljni stanovi za studente, a cijena jednosobnog stana za studente iznosi oko 300 eura na što posebno ide i cijena režija', otkriva te napominje da se za istu cijenu može naći stan za dvije osobe, no određene su dosta pozicijom i kvalitetom.

Noćni život je odličan i uvijek su neka događanja

Tonija posebno oduševljava ponuda po pitanju izlazaka s kojima si studenti mogu dati oduška od svakodnevnog učenja. Navodi da je grad pun događanja sedam dana u tjednu, 24 sata na dan, bilo na trgovima ili u klubovima, a po pitanju glazbenog ukusa, svatko može naći nešto adekvatno za sebe što će mu pasati. Ujedno, zbog studentskog života, nudi se mogućnost upoznavanja ljudi iz svih dijelova Hrvatske. 'Dalmatinci su u većini ili su barem najglasniji, no zbog toga se osjećam kao kod kuće', kaže te nadodaje kako se na fakultetu pak druži samo sa sjevernjacima.

Toni, uz studij medicine, nalazi vremena i za svoje hobije, a Zagreb mu po tom pitanju nudi jako širok izbor. On se opredijelio za glazbu te je član veslačke sekcije Medicinskog fakulteta. 'Prezadovoljan sam izborom rekreacijskih i sportskih aktivnosti kojima se mladi u Zagrebu mogu baviti, a posebice na Sveučilištu', tvrdi.

Za kraj, zaključak da je dobro odlučio kada se opredijelio za Zagreb te, kao i naši riječki studenti, ne vidi razlog za povratak u Ploče. 'Zagreb je definitivno grad mogućnosti, odskočna daska, a sve što trebate je skočiti. Iako će Ploče uvijek zauzimati posebno mjesto u mom srcu, bojim se da se u njemu nemam čemu vratiti. Možda se jednog dana vratim ostarjeti, a dotad samo na ljetovanje', zaključuje.

Ipak nije sve tako bajno u Zagrebu

Matej Kešina iz Metkovića, za grad svog visokoškolskog obrazovanje, kao i Toni, odlučio se za Zagreb, ali za drugi fakultet: upisao je studij politologije.

Matej se odmah na početku razgovora, unatoč opće pozitivnom dojmu, osvrnuo na one negativne strane. Tvrdi da nije toliko čist te da hrvatski jad i bijeda u Zagrebu dolaze još više do izražaja. 'Kao novaku u Zagrebu, oči su mi odmah počeli bosti drogeraši, klošari i žene upitnog morala', kaže Matej koji se nada da će se na to priviknuti s vremenom.

Ujedno, za razliku od Tonija, Matej se opredijelio za studentski dom za koji mjesečno izdvaja 200 kuna. 'U domu je manjak privatnosti i akomodacije, no razvijamo zajedništvo', tvrdi, no ujedno smatra da su izlasci po Zagrebu poprilično opterećenje za studentski budžet zbog čega je posvećen drugim hobijima, ali i obvezama. 'Zbog visokih cijena slabo izlazim, a svoje vrijeme trošim uglavnom na učenje i treninge', kaže.

S dozom kritike osvrnuo se i na okolinu koja ga je dočekala. 'Mnogo je onih koji su se u Zagreb doselili prije desetak godina, pa se smatraju velegrađanima, a sve došljake gledaju s visoka, no to me barem nasmije', tvrdi te ipak ocjenjuje odnos prema došljacima korektnim.

Ni Matej ne planira natrag u rodni kraj

Da nije sve tako crno, Matej je pojasnio i brojnim pozitivnim stranama, kao i s poslovnom perspektivom koju mu Zagreb nudi obzirom na njegovo opredjeljenje.

'Dosta sam zadovoljan s fakultetom te sam naučio podosta toga što me zanima', kaže te navodi kako mu je ovaj grad dao posebnu motivaciju za uspjehom. 'Zagreb je zaposlen grad, grad u žurbi, pa takav dojam da se nešto radi, tjera i mene na red, rad i disciplinu', kaže.

Unatoč tome što ga smetaju brojne stvari u metropoli, opći dojam je pozitivan. 'Zagreb je dobar grad, spaja cijelu Hrvatsku, i po meni je 'raj među metropoloma', tvrdi te nadodaje kako vidi svoju budućnost upravo u Zagrebu. 'Nadam se da ću svoj daljnji životni put nastaviti ovdje, točnije u Banskim dvorima ili na Markovom trgu', zaključuje.

Teo Grančić / Pločanski dnevnik