Vjerojatno je tek tada prevladan strah od gradnje lazareta blizu gradskih vrata. Do tada su Dubrovčani donosili odluke i gradili lazarete na većim udaljenostima od samoga Grada, te na otocima. Prve velike neprilike učinila je pandemija bubonske i plućne kuge, prenesena iz Azije u Europu krajem godine 1347. Poznata pod nazivom 'crna smrt', brzo je stigla i na dubrovačko područje. Pojava te opasne bolesti us­tanovljena je 19. siječnja 1348. na otoku Šipanu, a zatim se brzo širi na ostala područja i u sam Grad. Računa se da je tada umrlo više od 7.000 ljudi. Odredbom o uspostav­ljanju karantene, 27. srpnja 1377. došljaci iz sumnjivih krajeva morali su proboraviti mjesec dana u Cavtatu ili na otoku Mrkanu. Prostor za karantenu brzo se širi i na obližnje otoke Bobaru i Supetar. Za novo mjesto izabrane su 1430. Danče, a potom 1534. i otok Lokrum, kao tada treći dubrovački lazaret. Ciklus je završen gradnjom velog lazareta, na Pločama, piše Gradpolov. 

Dubrovnik je, dakle, izmislio karantenu, a riječ je o sustavu kojeg je prihvatio cijeli civiliziran svijet.