U Dubrovniku je, proglašenjem NDH, 10. travnja 1941. godine, vlast preuzela NDH, ali za kratko vrijeme. Naime, ranija vlast Kraljevine Jugoslavije, samo se promijenila u vlast NDH. U grad su najprije 17. travnja 1941. ušle okupatorske trupe njemačkog Wermachta, dijelovi 14. oklopne divizije koja je došla iz Mađarske, pa preko Zagreba, Doboja, Sarajeva i Mostara ušla u nebranjeni Dubrovnik gdje je vojska Kraljevine Jugoslavije već uveliko bila u rasulu i kapitulaciji, koja je toga dana potpisana u Beogradu. Iza Nijemaca u grad su ušle okupatorske trupe fašističke Italije. Nijemci ubrzo odlaze na istočni front u borbu protiv Crvene armije, a Talijani su ostali do kapitulacije fašističke Italije 13. rujna 1943. godine, kada ponovno dolaze trupe Wermachta i ostaju do 18. listopada 1944. godine, kada su ih prema sjeveru, u nezadrživom nastupanju, potisnule borci NOV i POJ.

Dubrovnik je  u II. svjetskom ratu imao tako tešku situaciju kao rijetko koji grad u Hrvatskoj, posebno na obali Jadrana. Njegova posebnost i takvo stanje bili su uvjetovani raznim povijesnim, vojno-strateškim, političkim, gospodarskim i drugim čimbenicima. U gradu i okolici nalazile su se tokom rata razne vojske: okupatori fašističke Kraljevine Italije i njemački nacisti Trećeg Reicha, potom NDH, četnici i pripadnici britanskih postrojbi te pripadnici Narodnooslobodilačke vojske. U gradu se nisu vodile neke borbe, ali jesu u okolici, grad je tučen iz zraka i s mora, bilo je atentata i sabotaža, diverzija i mnogo čega drugog, iznad svega raznih zločina, dosta hapšenja i zatvaranja, mučilišta i stratišta. Sve je to predugo trajalo, od početka napada na Jugoslaviju 6. travnja 1941. godine, kada su talijanski zrakoplovi bombardirali Dubrovnik, pa sve do kraja rata.

Čim je ustaška NDH uzela vlast u Dubrovniku, izgradila je svoj sustav, koji se, kako je već rečeno, zasnivao na zasadama talijanskih fašista i njemačkih nacista. Nisu se poštovale nikakve međunarodne konvencije ili obveze. Osnova ustaškog sustava bio je teror protiv svih neistomišljenika, pod rasističkom parolom “o čuvanju čistoće hrvatske nacije” i “stvaranju hrvatskog životnog prostora”. Osnova sustava gradila se na Pavelićevoj “Zakonskoj odredbi za obranu naroda i države”, donijetoj 17. travnja 1941., gdje i ovo piše: “Tko na bilo koji način povrijedi ili je povrijedio čast i životne interese hrvatskog naroda, ili na bilo koji način ugrozi opstanak NDH ili državne vlasti, pa makar djelo ostalo samo u pokušaju, čini se krivcem zločinstva veleizdaje…”. Za prekršaj se donosi samo smrtna kazna.

Slijedeći akti su bili “Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti”, “Zakonska odredba o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda”, “Odredbe o prijelazu s jedne vjere na drugu”, “Zabrana zaposlenja ženskih osoba u nearijevskim kućanstvima”, “O promjeni židovskih prezimena i označavanju Židova i židovskih tvrtki”, “O obveznoj prijavi imetka Židova i židovskih tvrtki”, “O spriječavanju prikrivanja židovskog imetka”, “O dužnosti prijave Srbijanaca”, “Odredbe o podržavljenju imetka Židova i židovskih tvrtki”, “Odredbe o podržavljenju židovske imovine”, „Odredba o raseljavanju Srba“ itd.                                       

Za primjenu tih zakona i uredbi, i drugih koje su kasnije donijete, cijela teritorija NDH bila je prekrivena mrežom izvanrednih i prijekih sudova. Sudilo se a krivica nije morala postojati, bilo je dovoljno samo da je netko optužen, čak i anonimno. Sudilo se po kratkom postupku. Suci su bili ustaše ili njima povjerljive osobe. Protiv osude optuženom nije bio dosušten žalbeni postupak, a ni molba za pomilovanje, jer se kazna imala izvršiti u roku od tri sata.

Dolaskom ustaša na vlast i ulaskom Dubrovnika u NDH, došlo je do promjene naziva ulica unutar zidina. Ne biste vjerovali, ali Placa, službeno ime Straduna, preimenovana je u Šetalište Ante Pavelića.

Riva u starome portu dobila je ime Ustaška obala, a ulica od Puča promijenjena je u Kvaternikova ulica, po zamjeniku poglavnika Slavku Kvaterniku, koji je preko radija 10. travnja 1941. obznanio osnivanje Nezavisne države Hrvatske.

Izvor: uafdu.hr