Za Nikolu Buluma i Jakova Prkačina, barmene hotela Dubrovnik Palace, bio je to, kako bi Englezi rekli, Another day in office, odnosno sasvim običan radni dan. Posla nije bilo previše, osim što je nedaleko šanka sjedao ugledni njemački gost. Bio je to menadžer i glavni operativac bundesligaša Mainza Christian Heidel.

Priča se nametnula sama od sebe pošto su barmeni vrsni poznavaoci nogometa. Ugodno se čavrljalo o Bundesligi, Ligi prvaka, hrvatskoj reprezentaciji, Mamiću, a onda je Heidel upitao Buluma i Prkačina bi li željeli doći na utakmicu Mainza, on će im platiti sve – avionske karte, hotel, hranu...

Barmeni su, jasno, pristali, ali isto tako su mislili da od toga obećanja, kako to često biva u životu, neće biti ništa. Međutim u jesen se Heidel javio, i njih su dvojica bila na putu za Mainz. Bilo je to 2008. godine, i od tada, pa sve do danas, Heidel ih svaku godinu zazove da dođu u Mainz na utakmicu i pri tom im sve plati. Ove godine, mi smo spletom okolnosti otišli s Bulumom.

-U početku sam prema svemu bio jako skeptičan – priča nam Bulum – nisam mogao vjerovati da postoje ljudi, i to oni koji imaju novca i položaj u društvu, da bi mogli zvati i družiti se s nekim tamo barmenima iz hotela u Hrvatskoj. Na kraju se iz svega izrodilo prijateljstvo, koje traje godinama.

Heidel je u Njemačkoj velika faca. Dvadesetak godina je glavni operativac Mainza, i u tom periodu uveo ga je u prvu ligu, gdje sad domaće utakmice igra na novom stadionu Coface Areni. Heidel je također stvorio jednog od najboljih svjetskih trenera Jurgena Kloppa. Naime, Klopp je dugi niz godina, prije prelaska u Borussiju Dortmund, bio uspješni trener Mainza.

Da je nevjerojatno cijenjen pokazuje njegov stalni izbor za menadžera. Mainz je u vlasništvu građana, malih dioničara, koji svako tri godine biraju upravu kluba po principu jedan član, jedan glas. Upravo ovaj model žele navijači Dinama, a kako vidimo na primjeru Mainza, on odlično funkcionira u praksi. Doduše to je Njemačka, država koja je svjetlosnim godinama ispred Hrvatske.

Heidel je, tako, znanjem i radom stvorio od malog kluba respektabilnog bundesligaša, i naravno da su počele stizati unosne ponude. Traži ga veliki Schalke 04, ali Heidel se još dvoumi.

-Rođen sam u Mainzu, i grad mi je u srcu, kao i klub. Ponuda Schalkea veliki je izazov, ali ne bih volio da mojim odlaskom dođe do pada nogometnog kluba Mainz. Još ću razmisliti – rekao nam je Heidel.

Ne može čovjek povjerovati da u surovom, korumpiranom, preplaćenom nogometnom svijetu postoji ovako svijetla priča. Čovjek iz Mainza, kojeg demokratski biraju, srcem i dušom vodi klub u kojem uživaju građani i navijači. Naravno, nikad neće biti prvaci Njemačke, jer je Bayern drugi svijet, ali oni za to ne mare. Popiju koje pivo, kupe kobasicu i sretni su što im u dvorište dolaze ponajbolje svjetske momčadi.

A Heidel, koji je ponajviše zaslužan za ovaj scenarij, nimalo se nije promijenio, iako je s godinama sve bolje zarađivao - druži se s 'običnim ljudima', šiša se kod Turčina za nešto sitno eura, restoran na stadionu, pored svih svojih prijatelja i poznanika iz Njemačke, iznajmio je Crnogorcu Milanu, a barmeni dubrovačkog hotela Palace su mu kućni prijatelji koji se druže s njegovom djecom i roditeljima.

Bez obzira na skupocjeni Mercedes koji vozi, i luksuzom kojim je okružen u nogometnom svijetu, Heidel je cijeli vikend proveo s dva loše obučena smotanovića iz Dubrovnika – Bulumom i autorom ovog teksta – gledajući utakmice i ispijajući pivo.

Život je ponekad stvarno nevjerojatan. Umoran si od sezone, posla, prekovremenih sati, a onda odnekud dođe njemačka nogometna faca, i za par tjedana si u VIP loži stadiona Coface Arena, gdje sjediš do njemačkog izbornika Joachima Lowa, i objašnjavaš mu da je Lahm bolji na beka, nego na zadnjem veznom.

Posao koji te zna toliko iscrpit, da bi najradije buljio u zid, ponekad ti donese sjajna iskustva i prijateljstva. Recimo s čovjekom koji je stvorio trenera slavnog Liverpoola. Što na kraju reći nego da u svakoj stvari na ovom svijetu, u svakoj životnoj situaciji, postoji nešto dobro.

Dobro i lijepo kao priča o malom, demokratskom nogometnom klubu iz Mainza koji je pod vodstvom starog prijatelja dubrovačkih barmena dogurao iz niže lige do Lige UEFA-e na stadionu, po kojem se šulja trener svjetskih prvaka kako bi uživao u majstorijama potencijalnih reprezentativaca.

A Nikola Bulum i Jakov Prkačin, barmeni hotela Dubrovnik Palace, svako toliko imaju, što bi Englezi rekli, Another day in office na Coface Areni - objasne Joachimu Lowu tko bi se umjesto Tonija Kroosa sjajno uklopio u najbolju momčad na planeti.

Maro Marušić