Iako nam kalendarski jesen stiže 23. rujna, klimatološki ona je započela prvog ovog mjeseca i tako označila kraj ovog meteorološki svakako neobičnog ljeta.

Početak jeseni bio je i više nego usklađen s vremenom, obilježen grmljavinskim nevremenom i ekstremno obilnim oborinama. Tako je prvi rujna u Gradu palo čak 191 milimetar kiše, a prosjek za cijeli rujan je 90 litara. Napravimo jednu malu usporedbu kako bi dojam te količine oborine bio još bolji. Najkišovitiji mjesec u Dubrovniku je studeni, koji prosječno donese 150 mm kiše. Prvi rujna u Dubrovniku je pala cijela mjesečna količina studenog, kao najkišovitijeg mjeseca u godini, plus mjesečna količina srpnja, kao najsušnijeg mjeseca u godini, i još nam ostane 10-ak mm kako bi dostigli količinu koja je prvi rujna pala u samo nekoliko sati. Čak je i prilikom one velike poplave iz studenog 2010. godine palo manje oborine nego sada. Tada je palo 160 milimetara no posljedice su bile teže jer je tih 160 milimetara palo u još kraćem razdoblju nego ovih 191 milimetar. Iako je ovo ljeto bilo vrlo kišovito (palo je 194 posto od prosječne količine oborine, ne računajući ove oborine iz rujna koje će biti uključene u jesen) i nije bilo znatnijih toplinskih valova ni ekstremnih vrućina, ljeto je ipak bilo toplije od prosjeka razdoblja 1961-1990. i prema raspodjeli percentila u većem dijelu Hrvatske u kategoriji toplo, a na dijelu sjevernog Jadrana i sjeverne Hrvatske i vrlo toplo, ponajprije zahvaljujući vrlo toplom lipnju, dok su srpanj i kolovoz u većini krajeva bili prosječni i u kategorijama normalno. Nestabilna ljeta s čestim oborinama javljaju se s vremena na vrijeme. Slično je bilo ljeto 2002., u dijelu Europe s ekstremnim oborinama, 1996., a i ljeto 1994., iako vruće, bilo je obilježeno čestim olujama u Hrvatskoj.

Ovo nestabilno ljeto došlo je nakon niza vrlo sušnih i ekstremno vrućih ljeta, koja mnogi nakon svih ovih pljuskova lako zaborave. No podsjetimo da su zadnjih osam ljeta u većini Hrvatske bila vrlo ili ekstremno topla uz česte toplinske valove i duga sušna razdoblja. Često su se obarali i rekordi, primjerice u kolovozu 2012. Dubrovnik je doživio svoju najveću temperaturu otkako postoje mjerenja ( 38.3 Celzijevih stupnjeva), a osim toga taj mjesec nije pala doslovno niti kap kiše u Gradu. Ako ćemo gledati po prošlosti, sasvim je moguće da nas do nekog sljedećeg ovome sličnog ljeta bude dijelio niz suhih i vrućih ljeta, na kakva smo prošlih godina naviknuli.