TAKO SU SLAVILI NAŠI STARI Na ognjištima se palio badnjak, pred Božić se nije smjelo ribati
Dubrovačka sredina stoljećima je nerazdvojni dio katoličkog svijeta pa su stoga i obilježavanja Božića na tom području bila specifična. Gospari su tako razvili svoje originalne načine proslava Božića koji su često sadržavali određene zanimljivosti koje su danas već gotovo zaboravljene.
Na njih je podsjetila konzervatorica Maja Nodari iz Društva prijatelja dubrovačke starine u izdanju 'Božić u Dubrovniku'.
Božićni običaji u Dubrovniku prvi put su se spomenuli 1272. godine
Slavljenje Božića prvi put se spominje u Statutu grada Dubrovnika (Liber statutorum civitis Ragusii) kodificiranom 1272. godine. Statut je donio jednu od najstarijih sačuvanih vijesti o hrvatskim božićnim običajima uopće.
Mornari donosili badnjak knezu u Dvor
Prvi spomen o božićnim običajima na dubrovačkom području odnosi se na paljenje badnjaka na kućnom ognjištu iz 13. stoljeća, a običaj se zadržao sve do kraja 19. stoljeća, o čemu postoje brojna svjedočanstva, posebno u selima dubrovčake okolice.
Poznato je kako paljenje badnjaka označava svjetlo u noći Kristova rođenja. Kako stoji u Statutu iz 13. stoljeća, dubrovački zapovjednici brodova i mornari donosili su badnjak pred kneza u Dvor gdje bi ga naložili i veselili se. Knez bi im za kolendavanje dao dva perpera (tadašnje sredstvo plaćanja) i piće.
Pred sam Božić je bilo i zabrana
Knez je uveo i zabranu o 'lovljenju ribe u vodi zvanoj Umbla' 15 dana prije Božića, što se također spominje u starom Statutu. Ribari su išli na Rijeku u lov jedino s namjesnikom kneza, i to knezu za ljubav, a ako bi ponešto ulovili, knez bi ih nagradio po svojoj volji i nahođenju. Skrbnici Svete Marije od ribara su dobivali skuše i širune.
Za kolendavanje se nije davao novac
Drevni običaj kolendavanja svakom Badnjaku daje poseban blagdanski štih, a etnolozi smatraju kako su kolende bile prisutne i u vremenu hrvatskog doseljavanja na jug. Kolende su i tekstualno, i glazbeno bile podložne izmjenama, posebno u razdoblju od 16. do 19. stoljeća.
Kolendare se tratavalo priklama, mantalom, mjendulima i kupicom travarice, dok danas uglavnom kolendavaju djeca kojoj se najčešće daje novac.
Na Badnji dan nije bilo obilnih obroka
U staro doba na Badnji dan Dubrovčani su se pridržavali strogog posta. Tako se za objed pripravljala 'panata' koja je označavala kruh ili prešnični beškot s vodom na ulju, picom česna i lovorikom. Nije se prakticirala obilna večera nego 'popara', bakalar ili slana srđela. Od 'slatkog' su se jele prikle, jabuke i naranče, a slični su se običaji, barem kad je riječ o posluživanju ribe i prikala, zadržali i do danas.
