Kao što i sama tvrdi, nije to ništa što ne postoji u svakome od nas. Nije to ništa neobično ili nestvarno, to je ono što obično ‘zakopavamo’ u dubinu svoje psihe i duše i o čemu se obično i bojimo, i sramimo pričati. No, kako kaže, ‘prihvatila je svoje demone, više se ne boji, divan osjećaj slobode!’ Ispod na prvi pogled isključivo erotske konotacije koju priče nose kriju se emotivna djela moderne žene u današnjem dobu koja se iskreno i bez srama, predrasuda i tabua suočava s najudaljenijim dijelovima sebe. Stoga je sve to odlučila pretočiti na papir i podijeliti s nama. U nastavku pročitajte nove priče.

Bez ruku

Gledam njenu sliku, lijepa energija žene crne kose. Sliči na mene, predivne oči, tamne i duboke, jedino suze nedostaju... divni zubi, zamišljam kako te grize, jede poput toplog kruha, gladna mesa, žedna krvi. Tražim tragove tvoje kože pod njenim noktima. ljubiš li ju ili j***š? Prodire li pogledom u tebe dok penetriraš?... sol na jeziku, med se cijedi... prelijevanje bića, tekućina koja savršeno pristaje u posudu, poput whiskeya u mojoj čaši. Obožava li tvoja tetovirana ramena dok se pomiču držeći je tako snažno, a tako nježno? Bez ruku... To mi je oduvijek bio najdražio dio, savršeno pristajanje, prirodan spoj bez praznina, ispunjen valovima vrućine... Želi li i ona muško dijete? Magle li joj se oči dok u grču gubi prostor? A tebi? Ponestane li ti zraka trčeći za onim nečim u dubinama ponosa koji nas dijeli? Preskoči li srce? Mene tu nećeš naći, nema ni sunca ni mjeseca, ona nikad neće biti ja... Njeno nebo nikad neće biti boje tvojih očiju.

Ljeto u zraku, gledam svijet kroz čupavu crnu kosu, strši mi preko lica puna soli, sunce grije vrat... Totalni zen osjećaj... Osušeno more na jeziku, među nožnim prstima, bijeli tragovi tvore mapu na koži. ne znam ni sama kuda put vodi... Samo mali mrav hoda po meni. Dozvoljavam mu da svuda šeta, čak godi dok mi titra preko gaćica. Od svog ljudskog mesa kojeg možeš susresti na plaži, mlada i stara koža, bubuljice i čudne dlake, izabrao je mene.... On me razumije... Gledamo ljude kako nesputano piške u vodi. Točno znam prepoznti taj glupasti izraz lica, kada misle da će modra površina sakriti njihove ljudske izlučevine. Odlučila sam danas i ja piškiti pred svima. Koji oslobađajući osjećaj! nije me bilo briga, čak sam imala perverznu potrebu da vide dok se ribice roje oko mojih nogu. Usput razmišljam i o mom zadnjem fokusu, zgodnom mladiću plavičaste kose, čvrstog tijela i karaktera. Bi li on želio vidjeti kako piškim u moru? Bi li razumio tu potrebu ublažene verzije zlatnog tuša? Bi li znao pročitati ovu bijelu mapu od soli na mojoj koži? Kupati nas alkoholom boje karamele u zalazak sunca? U moru nektra na mjesecu? Bi li dozvolio da ga oplahujem svojim elektricitetom ili bi mu bio gadan i smrdljiv po goretini? Bi li mu bila lijepa prljava od sirovih strasti i duševnih boli? Bi li razumio moje pjesme?! Mislim da ne... a tko bi?...Sutra ću opet piškiti u moru... ali mrava više nema... slučajno sam zgniječila.

U noći mladog mjeseca

Ostalo mi je samo tvoje plavo srce oko vrata, gušeći podsjetnik na ljubav. Nosim ga i kad me on ševi... Gdje ti držiš moju ljubav dok nju ševiš? U zadnjoj ćeliji mozga? U džepu kaputa? Čuješ li ove uzdahe kako te progone u noći mladog mjeseca? Srce mi je dlakavo... Zvijer bijesna, sakrivena u mirnoj tami. Naišlo je na sličnu zvijer, želi me ljubiti šporku od krvi oko usta. Cjeliva me tamo gdje ti nikad nisi, u svijetu u kojeg nikad nećeš pronaći. U tvojim očima ostajem kurva koju nikad nećeš prestat voljeti. Al' dok me guši plavo srce oko vrata, dok mi prepone svijetle bijelo, dok zvijer reži, i dalje mislim o nama... Duša mi je raspršena po plafonu u tisuće svijetlećih točkica, u svakoj je dio tebe, u svakoj me ljubiš trepavicama.

Ostale priče možete pročitati na sljedećem blogu.