Jedno od najčešćih pitanja koje si postavljaju potrošači jest kako razlikovati organsko voće i povrće od onoga koje je uzgojeno uz primjenu pesticida i umjetnih gnojiva?

Organski uzgoj temelji se na prirodnim metodama koje isključuju upotrebu štetnih kemikalija, sintetskih gnojiva i genetski modificiranih organizama. Umjesto toga, tlo se obogaćuje stajskim gnojem ili kompostom, dok se zaštita biljaka prepušta prirodnim predatorima, poput ptica i korisnih insekata. Rotacija usjeva, kao važna praksa organskog uzgoja, pomaže u očuvanju plodnosti tla i prevenciji bolesti.

Kako bi potrošači znali da kupuju autentične organske proizvode, treba obratiti pažnju na službene oznake, 'europski certifikat' sa zelenim listom sastavljenim od dvanaest zvjezdica ili etiketu s natpisom "eko proizvod", koji jamče da je riječ o proizvodu uzgojenom prema strogim ekološkim standardima.

Ne može svaka mrkva biti ista

Organski uzgojeno voće i povrće najčešće se prepoznaje po svojoj prirodnoj nesavršenosti. Nepravilnog su oblika, manje intenzivne boje i ponekim mrljama na kori. Takvi plodovi imaju izraženiji okus i miris, ali i kraći rok trajanja. Znak da proizvod nije tretiran kemikalijama može biti i prisutnost sitnih crva ili insekata, koji bi u konvencionalnoj poljoprivredi rijetko opstali zbog primjene pesticida.

"Naravno da je moguće razlikovati organski uzgojeno voće i povrće od onog drugog. Kad dođete na plac i vidite da su sve mrkve jednake dužine i jednakog oblika, eventualno je neka malo veća, a neka malo manja, jasno je da nisu iz organskog uzgoja", kaže Mirjana Strancarić, prehrambena inženjerka, čija se obiteljska tvrtka SMID iz Zagreba više od 20 godina bavi ekološkom proizvodnjom.

Nema organske jabuke u svibnju, ni jagode u travnju

Dobar primjer su i jabuke. Strancarić objašnjava kako ne može domaći proizvođač prodavati jabuke u svibnju ili lipnju i reći da su iz organskog uzgoja. Razglog je što prve jabuke kod nas, one rane, petrovače, u voćnjaku zriju u srpnju i kolovozu.

"One budu lijepe, okrugle i sjajne, ali kako vrijeme prolazi gube na kvaliteti. Jabuka je najljepša i najboljeg okusa kada joj je vrijeme, dakle u rujnu i listopadu. Onda je puna soka, ne gubi na vlazi. U početku ne mora imati ikakve mrlje na kori, tek kasnije dobiva te smećkaste točkice, ali što se tiče jestivosti i dalje je dobra. Kasnije, ovisno o tome koja sorta je u pitanju, postaje brašnasta", objašnjava ova stručnjakinja.

Time zapravo ističe kako je jedan od najpouzdanijih znakova raspoznavanja organskog voća i povrća vrijeme u kojem se ono pojavljuje u ponudi. Ako se pojavi u sezoni kad mu je vrijeme, onda je vjerojatno domaće, organsko i zdravo.

Ne može kod nas, recimo, u siječnju biti u trgovinama voća koje izgleda jako lijepo, a da je domaće, iz ekološkog uzgoja. Ono tada sigurno dolazi iz hladnjača. Ne može celer, primjerice, imati lijepu zelenu glavu već u veljači, ako mu je vrijeme u lipnju ili srpnju. Isto je i s jagodama. Prve se pojave u trgovinama već u rano proljeće. Izvana budu savršeno crvene, a iznutra su zelene i kisele. Tek kad dođe vrijeme jagodama u svibnju i lipnju vidi se kako su crvene izvana i iznutra, fino mirišu i slatke su. Kelj, zelena salata, luk... kod svega se to prepoznaje po izgledu i osjeti po okusu. Treba samo pratiti kada je kojemu voću i povrću sezona i onda je to - to. Ne može se fulati", kaže Strancarić.