Knjige „Putovanje duše“ Michaela Newtona i „Hrabre duše“ Roberta Schwartza zaista su posebne na polju duhovnosti.

Autori, preko hipnoze, kanalizatora i medija, ulaze u duhovni svijet, odnosno upoznavaju čitatelje s onim što se događa nakon smrti.

U obje knjige, autori tvrde da se duše stalno reinkarniraju, te da se na taj način usavršavaju sve dok ne postanu savršene kao Bog. Duše, tvrde autori, sami biraju svoje živote, odnosno probleme koji će ih tamo čekati. Primjerice, ako se netko rodio slijep, to je želja njegove duše. Isto tako je i s drugim invalidnostima, bolestima, zlostavljanjem, depresijom i svim ostalim negativnostima.

Duše, prije rođenja, biraju teške živote kako bi se što bolje usavršile i što više toga naučile. U knjizi se spominju prošli životi osoba, pa je zanimljivo da je jedna osoba bila bogati kralj prije 2000 godina, a danas je siromašna. To se naziva karma.

Autori pišu kako duše u duhovnom svijetu kroz karmu nitko ne kažnjava, već se one same žele inkarnirati kao takve i „vratiti dug“ za ono što su napravile u prošlim životima.

Postoje starije duše koje su povezanije s duhovnim svijetom i mlađe duše čiji je broj na Zemlji znatno veći. Upravo zbog manjka duhovnosti (a samim tim i mudrosti) i viška ega kod tih ljudi, događaju se strašne stvari poput rata i drugih oblika zlostavljanja.

Zanimljivo da su oba autora prije iskustava hipnoze bila skeptična prema duhovnosti i životu poslije smrti. Kao i većinu Zapadnjaka vjerovali su samo u ono što vide i što znanost može objasniti.

A onda su im iskustva s druge strane promijenila život, isto kao i milijunima čitatelja diljem svijeta.

Knjige, osim u bibliotekama, možete naći ovdje.