stina, iako je riječ je o tek privremenom odlasku iz Madrida, može se kazati - Fani (Stipković) se vraća kući! Zbog novog projekta Hrvatske nogometne televizije s naslovom „Utakmica života“. Za one kojima nije dopustila da je bolje upoznaju, Fani je neobičan spoj šarmantne manekenke, uspješne TV-novinarke, uporne rekreativke i sentimentalne otočanke. Razapete između poslovnih obaveza u Madridu, putovanja diljem svijeta i čarobnog mira, koji joj pruža rodna Vela Luka, piše Slobodna Dalmacija.

Fani je prije nekoliko godina kazala da se namjerava vratiti u Hrvatsku, osim ako se ne dogodi neki interesantan projekt. No, „Utakmica života“ očito ju je zagolicala. Kao mješavina reality i talent showa, koji će se od sredine svibnja u dvadeset osam emisija, sve do velikog finala 12. lipnja emitirati na HTV-u.

U vrijeme kad ste se preselili u Španjolsku dijagnosticirana vam je Chronova bolest. Kakva je bila vaša prva reakcija na dijagnozu?

- Puno je informacija krivo napisano o mojoj bolesti i zato u principu nerado govorim o tome. Crohnova bolest mi je dijagnosticirana još s dvadeset dvije godine. No, kako me puno zabrinutih roditelja kontaktira za savjete, jer vide da sam zdrava, osjećam se odgovornom da kažem nešto o borbi s tom bolešću. Ona je iza mene, pa vjerujem da svojim primjerom i savjetima mogu pomoći drugima.

Liječnici su vam savjetovali da odustanete od vježbanja. No, niste ih poslušali?

- Prije nekoliko godina sam bila u septičkom šoku zbog bakterije koju sam dobila iz sushija od lososa. Otkazala su mi tri organa. Ne krijem, bilo je vrlo kritično. Kada je sve završilo, doktori su mi savjetovali da odustanem od mog novinarskog posla, intenzivnog vježbanja... Iako jako poštujem liječnike i medicinu, smatram da nije sve crno i bijelo. Sami možemo puno utjecati na svoje zdravlje. Ja sam infišala da sam zdrava. To me izliječilo. Pozitivna energija, smirenost, drukčiji pogled na stvari, sport i dobra prehrana mogu beznadne situacije pretvoriti u pobjedničke. Zato sam se i sushiju vratila već nakon tjedan dana. I danas je to jedno od mojih omiljenih jela. Ne volim robovati strahovima. Ne bojim se ničega.

Koliko vam fale Korčula, Vela Luka? Često ističete, kao u onoj pjesmi Olivera i Jasne Zlokić, da ne zaboravljate odakle dolazite…

- Fale mi neopisivo. Tamo je, zapravo, moj dom. Nitko sretniji od mene kad samo tamo. Od Korčule me malo tko može maknuti. Tamo primamljivi poslovni pozivi gube na značenju. Kao da je vrijeme stalo. Nikada neću zaboraviti otkud dolazim, ja sam Veloluška, odnosno Luška u svakom dijelu te riječi. Kad bih se pretvorila u drugu osobu ili se okružila ljudima koji ne dijele iste životne vrijednosti, smatrala bih to životnim porazom. Moj su izbor jednostavni i neopterećeni ljudi, slični mom mentalitetu. Otočnom, dalmatinskom...

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.