'Znaš li ti kako je jesti tešku zimsku hranu usred ljeta?! Sve zbog naših predaka...' ljuti se i smije Arturo, Argentinac hrvatskih korijena.

'Vi u Hrvatskoj ne možete ni zamisliti kako je teško pridržavati se običaja kada su oni namijenjeni drugom godišnjem dobu. Vama to sve odgovara ali, u prosincu, u Argentini se kupamo i sunčamo. I onda moramo jesti sarmu dok nam se čelo rosi,' nastavlja dok susprežem smijeh.

Blagdanska druženja u Argentini su poprilično velika. Osim uže obitelji tu su uvijek rođaci i prijatelji sa svojim obiteljima. Okupi nas se jako puno! Domaćini su zaduženi za glavno jelo, a gosti za predjelo, salatu, priloge i desert. Svatko donese ponešto: pionono (pecivo s raznim punjenjem), matambre (govedina punjena s jajima, mrkvom, paprikom), empanadas. Samo od predjela se najedeš. Za glavno je neki dobar komad mesa, toga u Argentini ne nedostaje. Kao desert najčešće se poslužuje voćna salata, sladoled ili flan (slično vašoj rožati). Na Badnju večer se prema španjolskom običaju jede turrón, nugat od meda, šećera, bjelanjaka, prženih badema i oraha, a nazdravlja se sa ciderom, fizzom od ananasa ili pjenušcem.“ 

'Kombinacija hrvatske i španjolske tradicije zna ispasti fantastično – djeca dobivaju poklone i za Božić i na Sveta tri kralja,' kaže oduševljeno.

Arturo je jedan od prijatelja koji je objeručke prihvatio opisati slavlje Božića u svojoj zemlji. Jednako su reagirale Paula iz Portugala, Faith i Shielz s Bornea, Yvette iz Singapura, Hiromi iz Japana, Ioana iz Rumunjske te svećenik Ivica koji je misiju na Salomonskim otočju zamijenio službom na Novom Zelandu. 

Nastavak pročitajte u besplatnim novinama Dubrovačke zimske radosti (Dubrovački zimski festival, Pemo).  

Olja Ljubišić