'Nikad prije nisam bio na putu dužem od mjesec dana i dugo sam priželjkivao jedan duži put, na drugi kraj svijeta. I prošle godine u studenom mi se napokon poklopila situacija, financijska i sa slobodnim vremenom, te sam bez oklijevanja na brzinu pripremio stvari i krenuo na put', pojasnio je Dario koji je pristao s čitateljima Dubrovačkog dnevnika podijeliti svoje bogato iskustvo posjete istočnim zemljama.

Dario je krenuo na put cestom do Indije, preko Srbije, Bugarske, Turske i Irana, no bilo je i tu prepreka koje je morao zaobilaziti. 'Nisam uspio izvaditi vizu za Pakistan, pa sam iz Shiraza u Iranu letio za Kathmandu u Nepalu. Nakon Nepala sam se spustio u Indiju i putovao po Indiji do kraja putovanja', kaže. Na putovanju koje je trajalo četiri i pol mjeseca, koristio je razna prijevozna sredstva. Do Ankare u Turskoj je došao auto-stopom, a nakon toga je nastavio vlakom na istok Turske. S turskog istoka vlakom je također prešao tursko-iransku granicu, da bi po Iranu također nastavio stopirajući. Nakon vožnje najnesigurnijom avionskom linijom na svijetu,onom iz Irana za Nepal, u Iranu je iznajmio jeftini motor, dok je po Indiji putovao vlakom, jer kako kaže, u Indiji je ludost stopirati uz jeftine i udobne vlakove kojima je umrežena cijela zemlja. Ni takvo putovanje nije bez mana, no kaže kako i to može predstavljati prednost. 'Ako prihvatimo da poimanje vremena u Indiji i kod nas nije isto, pa tako počnemo i tolerirati i česta i duga kašnjenja, putovanje indijskim željeznicama je stvarno uživancija', kaže Dario.

Za ljude u zemljama koje je posjetio kaže kako je uglavnom oduševljen gostoprimstvom.  'Kao i svugdje, u svakom društvu ima dobrih i loših ljudi, no u Turskoj (posebice Kurdskom dijelu) i Iranu ljudi su me oduševljavali svojim gostoprimstvom', ispričao je mladi Pločanin.  Ono što je još zanimljivije jest to što ga je isto gostoprimstvo, ako ne i bolje, dočekalo tamo gdje isto također nije očekivao. 'Trudio sam se posjećivati mjesta koja nisu turistička i na takvim mjestima ljudi su uvijek bili još ljubazniji', pojašnjava. U Turskoj i Iranu doživio je da ga potpuni stranci zovu na čaj, doručak ili da mu čak nude smještaj u svojim kućama, kako im i nalaže kultura. 'Nepal, a posebno u Indija su me pomalo i razočarali ljudima. Često sam imao osjećaj da me doživljavaju kao svežanj novčanica, a ne ljudsko biće', otkriva Dario.

Kada je riječ o hrani, Dario kaže kako je jednostavno uživao, posebice u turskim i iranskim kebabima te fenomenalnim slatkišima. U Nepalu se pak otrovao mesom, nakon što je više dana jeo rižu, koja je baza svakog jela u potkrovlju svijeta. No, kako kaže, indijska hrana nudi veliki izbor svega, a posebno su jeftini sokovi i svježe voće. Na ovako dugom putovanju očekivali bi se veliki troškovi smještaja, no Dario tvrdi kako to i ne mora biti tako. 'Za smještaj sam se koristio „Couchsurfingom“, stranicom koja omogućava umrežavanje mladih avanturista koji putuju svijetom i ljudi koji su spremni u svoj dom na neko kratko vrijeme udomiti takvog stranca i ponuditi mu svoj kauč. Ponekad bih upoznao nekoga na ulici, pa bih prespavao kod tih novostečenih prijatelja. Ponekad, kad bih zapeo na cesti, prespavao bih i u nekoj džamiji, što je uvijek moguće. Poslije u Nepalu i Indiji sam uglavnom iznajmljivao hotele jer se mogu pronaći za malo novaca.'

Što se tiče financijskih izdataka u četiri i pol mjeseca na putu potrošio je 12 tisuća kuna, uključujući i sve vize. Dario kaže kako negativnih iskustava s ovog putovanja nije imao, no da nije uvijek ni sve bilo savršeno, što i daje odrađenu draž te tim i postaje dio cijele avanture. Na svom putovanju vodio se onom poznatom mišlju: „Ako pozitivno razmišljaš, onda ti se pozitivne i događaju.“

Nakon ovog putovanja njegov zaključak je kako je svijet prepun mjesta koje bi volio vidjeti i osjetiti, no život je kratak. Ne može se sjetiti s ovoga puta niti jedne neugodne situacije koja mu se dogodila, a da mu se ne bi mogla dogoditi i kod kuće. Svima koje privlače putovanje i pustolovine poručio je da se ne ustručavaju i da samo krenu na put o kojem sanjaju. Uvijek to izgleda komplicirano i opasno s distance, ali kad se jednom krene, stvari se rješavaju u hodu i idu svojim tokom. 'Novac nije najvažniji faktor. Ljudi koji rade još luđe stvari daju ti poticaj za dalje,' tvrdi Dario koji već sada razmišlja o novom putovanju.

Uskoro planira putovanje također auto-stopom po balkanskim zemljama, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji, Kosovu i Rumunjskoj. Sasvim sigurno, uz pozitivne misli, bit će to još jedna zanimljiva avantura i nezaboravno iskustvo.

Teo Grančić / Pločanski dnevnik