Kako je raditi s djecom i mladima u školskim ambulantama tijekom Covid-19 pandemije? Voditeljica službe za školsku medicinu ZZJZ Dubrovačko-neretvanske županije i terapeut realitetne psihoterapije, specijalist školske medicine Asja Palinić Cvitanović, dr.med. govori o brojnim izazovima s kojima se susreće, posebno naglašavajući odgovornost roditelja. 

- Prvenstveno mi se za savjetovanje javljaju djeca koja se ponašaju odgovornije. Stručna je odgovornost da je svatko odgovoran za ono što čini. Laici kad kažu odgovoran misle na to je li to ponašanje u redu za mene i druge ljude, olakšavam li ili otežavam život sebi i drugima, moguće čak i ugrožavam li ga. Ako pogledamo na laički način, i ako je jedan razred u samoizolaciji, a neki je stručnjak proglasio tu samoizolaciju, onda imate određeni broj djece koji to poštuje. Budući da govorimo o maloljetnicima u tom bih slučaju rekla da odluku poštuju njihovi roditelji koji odgajaju svoju djecu za promišljanje o mogućim posljedicama svoga djela poštujući odluke stručnjaka za samoizolaciju. Drugi dio djece, usudila bih se reći i veći, ne razmišlja o posljedicama svojih djela - pojašnjava dr. Palinić Cvitanović 

Kako kaže, oni nažalost često ovako razmišljaju:

"Meni se čini da se mladima nešto specijalno ozbiljnoga i ne događa, odlično je što nemam nastavu i baš super što mogu iskoristiti ovo vrijeme da se zabavljam na momentalno nedopuštene načine". To se odnosi na druženja i  moguće zaraze drugih osoba.''

- Jako je tužno da ovi koji ne poštuju samoizolaciju, pronalaze i načine da se narodski rečeno rugaju onima koji poštuju samoizolaciju jer su oni npr. kukavice. I tako dolazi do dva razorna utjecaja na mentalno zdravlje. Jedno je ne biti odgovoran, jer mentalni sustav onih koji krše upute samoizolacije također se buni i također će proizvesti za njih dugoročno probleme. Naime, naš mozak ipak želi odgovornošću štititi sebe i druge, a kada mu mi to ne dopuštamo, onda se buni i to je prvo razorno djelovanje na naš mentalni sustav. Drugo je razorno djelovanje što utječemo na one koji su odgovorni na način da im lijepimo etikete koje s njima nemaju nikakve veze - priča dr. Palinić Cvitanović te dodaje kako joj je tužno vidjeti kako mladi ljudi, prije svega srednjoškolci, u situaciji gdje su u pitanju zdravlje i životi ljudi, uopće ne razmišljaju o tome, nego samo gledaju kako se zabaviti. 

- Tu želim naglasiti da je u redu zabaviti se i da mozak na svakodnevnoj bazi traži zabavu, međutim, u svakoj novotariji, pa i u ovom novom normalnom, zabava je moguća na odgovornije načine. Tu bih posebno rekla da svako malo dobivamo izvješća posebice iz velikih gradova, o potpuno neodgovornim, skrivenim, podrumskim, cjelonoćnim zabavama - dodaje dr. Palinić Cvitanović. 

- Treba istaknuti kako maloljetne osobe nisu krive jer kad bi mogle samostalno živjeti živjele bi samostalno. Njih roditelji odgajaju za radišnost i promišljanje o posljedicama svoga djela, kao i promišljanje unaprijed što ću s posljedicom svog djela. Moguće je da dio roditelja sam to nije prošao dok je odrastao, pa nema kapacitet ponude za svoje dijete, ali za to postoje stručnjaci, među ostalima i Centar za socijalnu skrb koji su pomagači odgoja kad roditelj ne zna i nije kriv što ne zna odgojiti dijete u odgovornu osobu koja poštuje pravila, posebice ona koja su vezana za moguće ugrožavanje vlastitog i tuđeg života - govori dr. Palinić Cvitanović. 

Slična se situacija javlja i s online medijima i potrebom za druženjem uživo. 

- Uvijek sam isticala roditeljima kako je potrebno poticati različite hobije, pjevanje, sportska događanja, šetnje... Koliko god sam ja silno govorila o tome da je važno druženje uživo, toliko su mene roditelji i djeca uvjeravali kako je to druženje uživo postalo nemoguće jer nitko ne izlazi vani. I zamislite apsurda, dogodi se pandemija, stručnjaci kažu budite kući, i onda sada svatko želi vani, želi se družiti, po kućama, po prostorima koji nisu prozračeni, po kafićima. Znači potpuno jedno obrnuto usklađivanje sa situacijom. Dok je bilo dozvoljeno, tražili smo opravdanje da je nemoguće biti vani jer vani nema nikoga, pa što bih ja bio inicijator! Sada kada je zabranjeno biti u zatvorenim prostorima i na većim skupovima vani, upravo se inzistira i hoda na takva mjesta. Sada se slave rođendani, možda i više nego prije, sada se čini sve ono što nam struka brani da činimo. 

Valjda to ide negdje iz ljudske slobode – Tko si ti da meni kažeš kako ću se ponašati! Međutim, pitaju li se ti ljudi može li to što ne slušaju struku ugroziti nečije zdravlje ili prouzročiti nečiju smrt? – pita se dr. Palinić Cvitanović koja posebno naglašava i zaključuje govoreći prije svega kao psihoterapeut, ali i kao liječnik kako svaka novina u našem životu traži razvijanje novih kapaciteta. 

- Mi nismo dosad živjeli u ovakvoj pandemiji. Svatko od nas, što se prije počne usklađivati s tzv. novim normalnim, to će prije ostati uravnotežen, stabilan i mentalno zdrav. Umjesto da čekamo da netko drugi za nas napravi neke nove puteve, svatko od nas mora graditi novi put. Potrebno je i osvijestiti da svatko od nas doprinosi, ili širenju, ili zaustavljanju pandemije.

Jako je tužno da ovi koji ne poštuju samoizolaciju, pronalaze i načine da se narodski rečeno rugaju onima koji poštuju samoizolaciju jer su oni npr. kukavice. I tako dolazi do dva razorna utjecaja na mentalno zdravlje. Jedno je ne biti odgovoran, jer mentalni sustav onih koji krše upute samoizolacije također se buni i također će proizvesti za njih dugoročno probleme. Drugo je razorno djelovanje što utječemo na one koji su odgovorni na način da im lijepimo etikete koje s njima nemaju nikakve veze.