Prvo što je Dubrovčanima upalo u oko jest nespecifičan govor kojeg su, podsjetimo, uspoređivali s crnogorskim, pa čak i trebinjskim naglaskom. Ne poštuje se pravilo takozvanog dubrovačkog genitiva pa likovi na primjer govore kako idu kod Knege, umjesto kod Knega. Također se pitaju tko to u Dubrovniku djetetu daje ime Jana. Osim toga, za rukom im ne polazi ni zemljopis. Tako u seriji likovi idu u Grudu, umjesto na Grudu, a ponekad čak idu i na Grude koje se inače nalaze u Bosni i Hercegovini, a ne u Konavlima.

Konavljani kao krapinski praljudi, Dubrovkinje dame i na izbjegličkom brodu

Osim toga, Konavljani se svakako imaju pravo ljutiti što su prikazani kao sasvim zaostao narod koji je kulturološki miljama daleko od ljudi koji žive u samom gradu, mada razlike među njima početkom devedesetih nije bilo, kao što je nema ni sada. To se prije svega odnosi na način života Konavljana, ali i na samu odjeću koje se ne sjećaju ni najstarije žene koje tamo žive, a kamoli oni koji su početkom devedesetih bili djeca. Isto tako, u nizu snimljenih scena Cavtaćani bezbrižno šetaju za vrijeme granatiranja neposredno pred okupaciju. Ljudi kao da su na prvi mah podijeljeni na seljake, kmetove i plemstvo koje čak ima svoje sluge, što je nerealno za vrijeme u koje je radnja smještena.

Svakome tko je barem jednom površno pogledao seriju, za oko je zapela i garderoba, ali i frizure koje glumci iz serije nose. 'Da mi je u devedesetima bilo imati frizuru kakvu ima Judita,' komentiraju Dubrovkinje koje se prisjećaju kako su se u to vrijeme nosile šiške, a u modi je bila valovita kosa, no ne s urednim uvojcima, nego više divlja i pomalo neuredna. Košulje nisu bile strukirane, a hlače su obično imale jako visok struk. U ratnom se vremenu nitko nije mogao pohvaliti gospodskim šeširima sa širokim obodom kakvog nose pojedine dame iz serije prilikom ukrcaja na izbjeglički brod.

Od Katedrale do Pila najbrže se dođe preko Ploča?

Prema scenariju spomenute serije, prva crta bojišnice je na – Lovrijencu, kamo se Maro uputio u rat. Vjerovali ili ne, sredinom listopada na Srđu cvrčci cvrče punom parom. Ljudi su se u Gruž vozili 'šesticom' koja je oduvijek vozila za Lapad. I u ratnom vremenu ima struje i vode, a kada toga nestane, spikeri s radija apokaliptično najavljuju kako neće lako doći. Podsjetimo, ratno izvještavanje mora biti i u spomenutom vremenu je bilo pozitivno koliko god je to moguće, a strogo je zabranjeno, pa čak i kažnjivo, širenje apatije i beznađa.

Prilikom same premijere serije gledatelji su naučili kako Judita obožava nepotrebno trčati. Tako je, u vrijeme najveće žurbe, od Katedrale do Pila trčala preko Ploča. Zašto je odabrala trčkarati oko Grada kad joj se žuri nije sasvim jasno. U devedesetima ona čita Rokovo pismo s poštanskom markicom iz 2011. godine, a na barci stoji suzuki motor. 'Samo je pitanje vremena kad će netko od glumaca u jednom trenutku izvaditi iPhone, da stvar bude u potpunosti apsurdna,' komentiraju Dubrovčani na raznim forumima. Iako se radi o telenoveli, navedene propuste tumače kao izrazito nepoštivanje dubrovačke kulture i iskrivljavanje ratnih činjenica, pa će ipak netko na kraju, na račun Domovinskog rata i Dubrovnika koji je brend, 'podići' dobru lovu.

Ivona Butjer