Osoba koje se bore s depresijom sve je više, ali se često nailazi i na nerazumijevanje od strane javnosti. Kako nam objašnjava klinička psihologinja Vesna Raguž Staničić, nije to samo neki prolazan pad raspoloženja, što je sasvim normalna pojava, nego cijeli, kompleksan krug koji utječe i na samu fizičku razinu.

DEPRESIJA NIJE SAMO PROLAZNI PAD RASPOLOŽENJA

„Nije depresija samo ono što vidimo izvana na osobi. Naime, događa se i promjena u unutarnjoj kemiji gdje dolazi do poremećaja u proizvodnji određenih neurotransmitera. Na razini kemije, to su čestice zadužene za prenošenje živčanog impulsa u našem živčanom sustavu. Naša psiha i tijelo su jedno cijelo – naše ponašanje, emocije, naša unutarnja kemija i misli su nevjerojatno povezani, oni su u jednoj uzajamnoj povezanosti i interaktivnom djelovanju. Kad krenemo kliziti 'na dolje', dolazi do promjene kemije u mozgu, čime se zatvara krug iz kojeg je često teško izaći. Upravo zbog toga su, u tim stanjima, lijekovi ponekad neophodni, i u kombinaciji s psihoterapijom, najbrže se, najlakše i najuspješnije dolazi do izlaska iz depresivnog raspoloženja“, govori nam Raguž Staničić.

Međutim, depresija nije tek prolazna tuga, što je dio normalnih oscilacija u svakodnevnom raspoloženju nego puno složenije i teže stanje.

„Ne možemo stalno biti dobro, unatoč danas uvriježenim imperativima stalne sreće, ljepote, uspjeha. Takvo što je nemoguće. Normalno je da se u nama događaju prirodne smjene osnovnih raspoloženja. Povremeno smo radosni, veseli, ljuti, tužni… Međutim, rekla bih kako je depresija zapravo puno naglašeniji prikaz tih oscilacija u našem funkcioniranju, raspoloženju, ali i drugim spektrima“, kaže Raguž Staničić.

NE MOŽEMO STALNO BITI LIJEPI, SRETNI I USPJEŠNI U SVEMU

Međutim, čini se kako duh vremena u kojem živimo pred modernog čovjeka postavlja izazove koji su često nedohvatljivi. Uvriježen je ideal izvrsnosti – treba biti lijep, uspješan, sretan, mlad, što je neprirodno i nemoguće biti stalno. Brojne knjige za samopomoć sugeriraju kako je svaka emocija, osim onih 'pozitivnih' poput sreće, radosti i dobrog rapsoloženja, na neki način neprirodna te daju brze recepte kako stalno biti sretan i radostan, što u osnovi može dovesti do gušenja emocija koje nisu toliko ugodne, ali su i dalje sasvim prirodne.  

„Baš kako sam i prethodno spomenula, danas iz mnogih izvora dolazi taj, nazovimo ga, imperativ kako stalno moramo biti sretni, lijepi, uspješni, mladi… Svi moramo biti lijepi na društvenim mrežama, svi moramo biti uspješni u svim segmentima života, a onda takva uvjerenja prebacujemo na djecu. Loša ocjena je postala nešto što je potpuno neprihvatljivo, djecu se forsira da podjednako uspješna moraju biti i u predmetima prirodnih i u predmetima društvenih znanosti, što je gotovo nemoguće, jer je najčešće dijete kojemu idu društvene znanosti, u prirodnima nešto manje uspješno, i obratno. Nad glavom im stalno stoji taj prosjek od 5,0 jer se neće upisati na neki fakultet ako nisu u svemu podjednako uspješni. Dakle, ta ideja kako svi moramo biti uspješni u svemu se prebacio na sve dobne skupine“, izjavila je ova klinička psihologinja.

Naglašava kako ponekad moramo 'stati na loptu' i osvijestiti kako je normalno povremeno biti tužan, loše raspoložen ili neuspješan u nečemu, kako je normalno pogriješiti.

„Neuspjehe, pogreške i slične situacije koje su sastavni dio života uvijek možemo iskoristiti kao lekcije za učenje. Pri tom treba učiti i to kako ne moramo uvijek biti uspješni, kako nismo loši ako nismo najbolji u nečemu i ako 'nismo osvojili medalju', ako se nešto nije dogodilo na neki vrhunski način. Moramo prihvatiti da postoje životni periodi u kojima smo tužni, ustrašeni, ljutiti, ali i da nakon toga, po zakonitosti prirodnih oscilacija raspoloženja, dolazi period kad ćemo uspješnije prebroditi određene situacije i biti zadovoljni, pa i sretni“, objašnjava Raguž Staničić.

NE ZAOBILAZI NI DJECU

Depresija je ipak nešto naglašenije stanje gdje je osobi najčešće potrebna pomoć kako bi se iz njega izvukla. Kako je već prethodno navedeno, nije to samo loše raspoloženje, nego puno složenije stanje koje se održava i na fizičku razinu zbog čega osoba često jako teško ustaje iz kreveta i nosi se s uobičajenim obvezama i svakodnevnim ritmom života. Raguž Staničić pitamo kako kod sebe ili neke bliske osobe prepoznati znakove depresije.

„Ako emocionalno stanje te osobe ne izlazi iz okvira nekog uobičajenog pada raspoloženja, ako u nekom periodu ona s manje energije odrađuje sve ono što treba, ali ipak odrađuje, smatram kako ne treba nužno dizati neke alarme. Međutim, ako njeno stanje ipak izlazi iz tih okvira, ako postoji značajan gubitak energije, ako izostaje volja, ako se osoba pasivizirala u svakom smislu, ako je 'vuče krevet', ako izbjegava suočavanje s onim što joj je 'na programu' tijekom njenog redovnog funkcioniranja, onda je potrebno zatražiti stručnu pomoć, ako se radi o vama, odnosno potaknuti osobu da zatraži stručnu pomoć, ako se radi o drugoj osobi. Ako joj želimo pomoći, uvijek krećemo od djelovanja na njene misli, potičemo je na nešto drugačije razmišljanje, no vrlo često su u tom procesu potrebni i lijekovi“, objašnjava Raguž Staničić.

Naglašava kako je u današnje vrijeme sve više ljudi koji pate od depresije u različitim dobnim skupinama, a pogađa čak i djecu!

„To je epidemija našeg vremena. Depresivna raspoloženja su sve više prisutna u svim dobnim skupinama. Nevjerojatno kako se javlja i kod adolescenata, pa čak i djece! Po opisu jedne majke, vrlo brzo sam shvatila kako dijete od tri godine pokazuje znakove depresije… Ipak, ona je i dalje najzastupljenija kod starije populacije, što je na neki način i očekivano. To su obično ljudi koji su odradili neke osnovne zadaće koje su postavili pred sebe i stigli su do točke gdje se možda ne osjećaju dovoljno potrebnima i korisnima, mada to jesu“, tvrdi Raguž Staničić.  

ZAŠTO BAŠ SIJEČANJ?

Naposljetku, pitamo i zašto se baš treći ponedjeljak u godini naziva 'najdepresivnijim'.

„Govorili smo o prirodnim smjenama raspoloženja koje se događaju u nama. Dakle, normalno je da smo povremeno veseli, ljuti, tužni… I kad se u toj prirodnoj smjeni 'poklope' i neke vanjske okolnosti, dolazi do pada raspoloženja. Naime, upravo u prosincu se moramo naglašeno angažirati obiteljski, financijski, poslovno, socijalno… Obično nas jako istroše ta događanja, pa je nekakav prirodni slijed – pad našeg sveukupnog raspoloženja i naše aktivnosti. Tako je nastala priča o 'blue mondayju', kako ga neki autori zovu, kad je to naše raspoloženje, ne bih baš rekla depresivno, ali jest sniženo“, objašnjava Raguž Staničić.

No, mi smo ovu prigodu svakako iskoristili za upozoriti na važnost o brizi za mentalno zdravlje pa i u svjetlu nekih ne baš pozitivnih događaja koji su se dogodili u posljednje vrijeme, poput tragedije u OŠ Prečko. Ako kod sebe ili nekoga iz vaše okoline primjećujete znakove depresije, ne ustručavajte se potražiti pomoć.