NA PRAGU 70-TE SE ODLUČILI NA BRAK Dubrovkinja i Trebinjac staju na ludi kamen, prvi plest će biti uz pjesmu Dubrovačkih trubadura

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Direkt portal
Ika Marić (68) iz Dubrovnika i njen partner Risto Čičković (69) iz Trebinja odlučili su raskinuti sa samačkim životima i svoju ljubav okruniti brakom.

Za koji dan će pred matičarem i šezdesetak svatova u jednom trebinjskom restoranu izreći sudbonosno „da“. Neće se ta svadba razlikovati po mnogo čemu od ostalih, bit će hrane i pića, veselja i muzike... Jedino što mladenci neće biti tako mladi. Ali, koga briga za to, piše portal Direkt. 

„Bitno je da se volimo, nikad nije kasno za ljubav“, poručuju uz osmijeh Ika i Risto.

Starost je neizvijesna, a samoća katkad naporna i teška. Zato je ljepše život provesti udvoje, kažu mladenci. Iako su prijatelji i rodbina bili zatečeni njihovom odlukom da na izmaku sedmog desetljeća prave svadbu, Iki i Ristu tu ništa nije čudno.

„Osjetili smo da smo jedno za drugo. Shvatili smo da je bolje da se udružimo, da budemo zajedno i da se vjenčamo na kraju. Osjećamo da smo srodne duše. Kad sam rekla mojoj rodbini da ću se udati, bili su malo skeptični - gdje ćeš ti pod stare dane da se udaješ, zašto ti to treba... ali su se kasnije smirili, jer sam ih uvjerila da meni treba netko i da je teško živjeti sam“, priča Ika.

Upoznali su se još prije dvije godine kada se Ika iz Dubrovnika doselila u Trebinje, gdje je odlučila provesti svoje umirovljeničke dane. Dvogodišnje poznanstvo s Ristom prije dva mjeseca preraslo je u ono najljepše - ljubav. Sve je počelo u jednom lokalu na trebinjskoj placi. Ika, koja je sjedila u kafiću, ugledala je, tada poznanika, Rista i pozvala ga da joj se pridruži na kafi. Dugi razgovor o životu, ljubavi, navikama, sreći, sudbini... za buduće mladence bio je, ipak, kratak. Osjećali su da se trebaju ponovno vidjeti i uradili su to već sutradan.

„Neko je morao prvi napasti, a danas ženske više napadaju. On je pristao da budemo zajedno“, govori Ika kroz osmijeh. Risto otkriva kako mu je, ipak, bilo nestvarno da se jedna Dubrovkinja „zalijepi“ baš za njega.

„Ja sam se ustručavao malo, gdje Dubrovkinja da se uda za mene, seljaka“, govori Risto. 

"Dok palme njišu grane, cijela varoš spi, behari dok mirišu ljubiš me, ljubiš ti" - uz ove stihove Dubrovačkih trubadura zaplesat će svoj prvi svadbeni ples i zakoračiti u novi, nadaju se, sretniji i ispunjeniji život.

Cijelu priču pročitajte OVDJE

Popularni Članci