'Od kućnih ljubimaca sada imam psa pekinezera koji se zove Bo, mačku Zlatnu Egzotu, zove se Mimi i majmunicu Lilly. Prije tri i pol godine nabavio sam psa, moga Boa, veliku privrženu mazu i velikog zaštitnika. Prema legendi prekinezer je nastao od lava i majmunice koji su se jako voljeli. Pekinezer je živio isključivo na carevu dvoru. Veoma su ga pazili, njegovali i duboko poštovali, a pogotovo car. Smatralo se da on štiti svoga gospodara na onom svijetu. Pekinezer je mali pas lavljeg srca i neustrašiv je', priča Marko koji je još od djetinstva htio imati pekinezera kao kućnog ljubimca.

'Sjećam se još kao dijete u to vrijeme postojala je u mome susjedstvu samo jedna gospođa u Gradu koja je uzgajala pekinezere, zvala se gosp. Vera. Volio sam je često posjećivati i provoditi vrijeme sa tim razigranim i temperamentnim psićima. Uvijek sam se divio njihovim karakteristima i velikim okruglim izbočenim očima. Tada sam dosta toga naučio o njima', prisjeća se Marko. 

Pekinezera je prvo potražio na Žarkovici ali nije imao sreće, pa je potražio dalje.

'Slučajno sam naišao na povoljan oglas preko Njuškala na kojem je mladi bračni par iz Osijeka stavio oglas da prodaju male kraljevske pekinezere zlatno crvene boje. Kad sam prvi put ugledao moga Boića kao bebu na tom oglasu, osjetio sam da je to pas kojeg želim imati, ubrzo nakon toga sam kontaktirao taj isti mladi bračni par i tako sam se dogovorio s njima da ga želim imati kao kućnog ljubimca. Sjećam se da su bili jako brižni ljudi i da su mi stalno davali savjete. Vjerujem da mi je nekako na kraju Bo pripao karmički, s obzirom da sam ga toliko dugo od djetinjstva priželjkivao. Nestrpljivo sam ga čekao tri mjeseca, a stigao je tri mjeseca nakon očeve smrti. Još kao beba volio me stalno pratiti i to je pas koji je nešto posebno u mome životu. Ne mogu vam opisati riječima tu ljubav i veselje koju mi poklanja ta životinjica, kao i sve ostale moje životinjice', sjetno priča Marko. 

Pekinezer Bo

Prije dvije i pol godine nabavio je i drugog kućnog ljubima, Zlatnu Egzotu Mimi.

'U početku je bila poludivlja, pretpostavljam da je vlasnik u uzgajivačnici nije stigao socijalizirati, trebalo je vremena da je pripitomim, vrlo brzo se socijalizirala i nakon određenog vremena postala je velika maza. I dalje je svoja, ima neku mirnu narav i ne voli svakome prilaziti. Egzote zovu kraljicama perzijskih mačaka zato što imaju tu neku kraljevsku gracioznost i ponašaju se jako profinjeno. Egzota je kratkodlaka inačica perzijske mačke. Preporučio bih je svima. Savršen je ljubimac za stan', objasnio je Kriste koji često na svom Facebook profilu dijeli slike sa svojom ljubimicom.

Zlatna Egzota Mimi

Prije dvije godine zanimljivoj ekipi pridružio se i jedan egzotični kućni ljubimac, majmunica Lilly.

'Lilly je stigla iz uzgajivačnice na preporuku jednog prijatelja koji je znao da želim nabaviti majmuna kao kućnog ljubimca. Kod mene je stigla kao beba, imala je tek pet mjeseci. U početku je bila divlja i trebalo je prvih nekoliko mjeseci da se pripitomi. Hranim je svaki dan iz ruke. Naučila je na mene, moju majku i sestru. Također, voli mi stajati na ramenu i stalno je razigrana', opisuje Marko ponašanje marmozetke Lilly. 

Svaki put kad otiđe u Zagreb posjeti i zoološki vrt gdje je i upoznao male majmune kao što su Marmozet majmuni i Tamarini.

O majmunu kao kućnom ljubimcu je sanjao još kao dijete i dok su njegovi prijatelji iz škole sanjali skupocjene stvari i automobile, Marko je sanjao da će imat svoj topli dom s malim životinjskim carstvom i to mu se na kraju ostvarilo.

Marmozetka Lilly

'Moja ljubav prema životinjama je prerasla sva moja očekivanja i ne mogu sam sebi povjerovati da sam uspio ostvariti neke svoje snove od djetinjstva. Za sve je potrebna ljubav, želja i htijenje. Kad nešto stvarno jako želite, onda se na kraju svemir pobrine da to i ostvarite. Morate samo imati dobre namjere', poručuje Marko. 

MALO DETALJA O LILLY

'Marmoset (Callithrix jacchus) je mali majmun koji potječe iz Južne Amerike (Brazila). Po danu je jako razigrana i skakuče po cijelom stanu, igra se s ostalim kućnim ljubimcima, a po noći spava u velikom kavezu 1.5 metar visine u kojem je smještena drvena kućica sa mekanom krznenom tkaninom. Ujutro se hrani sa kašastom hranom kao što je dječja riža, chocolino i voće, povremeno sa pahuljicama, kuhanom rižom, kukurznim pahuljicama. Poslijepodnevni obrok sastoji se od raznog voća i povrća (sirovog i kuhanog). U prirodi majmuni grizu koru drveća kako bi došli do raznih smola, a njih zamjenjujemo sa tzv. arapskom gumom koju im dajemo tri puta tjedno. Povremeno joj ponudim tvrdo-kuhano jaje, jogurt, tjesteninu, grožđice, orahe (bademe), sir sa malo masnoće, insekte (gliste, cvrčke i skakavce – to im je proteinska hrana). Raznovrsna prehrana je bitna pošto izbjegava dosadu i gubitak apetita. To se također postiže sa skrivanjem hrane po raznim predmetima, te hranjenjem u svim dijelovima kaveza, kao i ostalim dijelovima prostorije u kojoj obitava. Nije glasna, ispušta ponekad svoje cvrkutave zvukove kao ptičica, svako jutro kad je budna po danu voli se igrati sa mnom i dok je hranim. Ujutro ima običaj da me rano probudi i naučila je da u ranijim jutarnjim satima dobije svoj doručak, nakon toga moram očistiti kavez, promijeniti čisto sijeno u kojem obavlja nuždu i pripremiti joj neko kuhano povrće za ručak. Majmunima je potrebno određeno vrijeme da se prvo aklimatiziraju u prostoru u kojem obitavaju, nakon toga se pomalo uče na vanjski svijet. Kad je lijepo i toplo vrijeme ponekad je izvedem u đardin. Sad joj radim posebno nastambu, jako je bitno da je stalno netko s njome pošto traži pažnju. Odlično se slaže sa ostalim kućnim ljubimima', kazuje Marko. 

'Dječje rižolino joj je omiljena hrana, banana, orašasti plodovi, a omiljena poslastica su insekti. Hranu jede u manjim količinama. U pravilu tri puta tjedno ponudi joj se pola banane, jabuku može jesti svaki dan u kombinaciji sa ostalim voćem i povrćem. Voli se sakrivati u mojoj garderobi u ormaru, jako je mala i ponekad se zabrinem dok je pronađem. Ona je stalno razigrana, voli krasti moje manje stvari kad vidi na stolu, kao što su kemijske, ključevi, privjesci i sve što svjetluca. Ponekad ne znam gdje mi se nešto nalazi, dogodi se da okrivim majku da mi je u sefruku pospremila moje stvari koje ne mogu pronaći, a na kraju se ispostavi da je Lilly sve sakrila u svoju drvenu kućicu ili kavez', sa smijehom prepričava Marko. 

Na pitanje je li usamljena, Marko kazuje da  nije jer se druži sa ostalim kućnim ljubimcima u kući i nikad nije sama jer su uvijek doma majka i sestra koje se brinu o ljubimcima kad je on na poslu u Gradu.

'Uvijek kad mogu nastojim maksimalno provoditi vrijeme sa mojim životinjicama. Majmuni su jako socijalne životinje i bitno je da nisu potpuno usamljeni', priča Marko koji misli da je jedini vlasnik majmuna u Dubrovniku.

'Poznajem u Splitu i Zagrebu dvoje ljudi koji imaju majmuna kao kućnog ljubimca. S njima sam se dosta savjetovao i razmjenjujemo korisna iskustva. Tako pomažemo jedni drugima za bolji život naših kućnih ljubimaca. Mojoj majmunici Lilly u skoro vrijeme mislim pronaći partnera, otkriva Marko.

A što kažu susjedi?

'Susjedima je to jako zabavno, svima je veselje i uzbudljivo iskustvo susresti takvoga kućnog ljubimca. Često puta mame i tate znaju doći sa svojom djecom kako bi im pokazali moju Lilly pa usput upoznaju i ostale kućne ljubimce. Nitko ne može vjerovati da se tako različite životinje mogu dobro slagati pod istim krovom', priča Marko. 

Ipak, pekinezera Boa ima najdulje. 

'Često puta mi prijatelji, poznanici i susjedi kažu kako je Bo jako pametan i inteligentan, ima neku posebnu neverbalnu komunikaciju i reagira na svaki moj pokret. Kao mali je sa mnom dosta putovao, vozio se satima, naučio je čak odglumiti kad ulazimo u autobus da se sakrije od šofera tako što se zavuče u torbu i kad sjednemo na zadnje sjedalo onda izvuče svoju malu čupavu glavicu i promatra kroz staklo, tako bude miran sve dok ne izađemo na stanicu. Nikad se nitko nije bunio i ljudima je to bilo simpatično. Zanimljivo je isto kad se pripremam za posao kad sam doma, ponekad sa sobom nosim veće torbe u kojoj stoje moje radne fascikle, Bo me tada često puta preduhitri tako da se smjesti u torbu i misli da ću i njega odvesti sa sobom. Kad se vratim doma poludi od sreće i srce mu počne ubrzano lupati, brzo se smiri kad ga uzmem u krilo. Voli ići u duge šetnje. Mislim da je on pas u susjedstvu koji najviše ide u šetnje. Za to su zaslužni moja majka i sestra, tu moju ljubav na životinje uspio sam prenjeti na njih. One se brinu u potpunosti kad nisam doma. Ne bih preporučio nikome kućnoga ljubimca tko nema vremena niti uvjete', kazuje Marko koji je sada nabavio i novi, veliki akvarij. 

AFRIČKE MALLAWI CIKLIDE

'Nije se bilo teško odlučiti s obzirom da sam i prije imao manji akvarij, dugo sam i u akvaristici. Posredujem iskustvo i određena znanja, tako sam se i odlučio  za veliki ugradbeni akvarij kad sam radio Make over prostora u stanu. Za ribice se nije bilo teško odlučiti, to je poseban svijet, jednom kad uđete u sve to, stalno imate potrebu da znate više i da se usavršavate. Povezao sam se i s ljudima koji imaju dugogodišnje iskustvo sa kućnim ljubimcima, tako uvijek naučim nešto novo. Zapravo, odlučio sam se za Afričke mallawi ciklide pošto su dosta otporne ribe i posreduju živopisne boje. Moj život je dosta veseo, šaren i kreativan pa takvu energiju želim pretočiti i u moj akvarij', govori Marko.

Za brigu o ljubimcima potrebno je dosta vremena i novca, ali Marko objašnjava da će on radije potrošiti pola svoje plaće na kućne ljubimce.

'Omogućiti ću im sve što je potrebno za njih, od veterinara, ishrane, vitamina, cjepiva, igračaka. Pošto još nemam djecu i skrbnik sam sestri s posebnim potrebama, oni su kao moja djeca. Dok moji neki prijatelji troše u skupe izlaske, automobile markiranu odjeću, ja sam se odlučio za drugi sport i neka mi nitko ne zamjeri', poručuje Marko. 

JOŠ NOVIH EGZOTIČNIH LJUBIMACA?

'Nikad ne reci nikad. Za sada sam zadovoljan sa mojim malim životinjskim carstvom. Možda jednog dana otvorim azil sa životinjama. Veliki sam pobornik za zaštitu životinja i preporučio bih svima koji žele imati kućnoga ljubimca da se prvo dobro informiraju i po mogućnosti udome neku od napuštenih životinja. Velika je odgovornost i briga imati kućnoga ljubimca, duša me boli kad vidim na ulici napuštene životinje. Toliko ima napuštenih životinja koje bi mogle biti u dobrim rukama. Kod mene često puta zalutaju poljske mačke ili od susjeda, valjda osjete gdje su dobrodošle', zaključuje Marko Kriste.