Kontroverzne teme o kojima mnogi teško pričaju, ali ih vole osjetiti i proživljavati kao što su seks, masturbacija, tajne ljubavne afere objedinjene su u blogu jedne Dubrovkinje koja sasvim otvoreno i bez zadrške piše o istima. Još je zanimljivije to što svaki od radova ima uporište u stvarnosti. Naravno, tu su i radovi o ljubavi, ipak najbitnijoj stvari na svijetu, a ta se tematika posebno može pronaći u najnovijim radovima. U nastavku pročitajte nešto blažu verziju tekstova, dok ćete one nešto kontroverznije pronaći na linku koji se nalazi na dnu teksta.
ranjena od crnih metaka
iskvarenih ljudi
boliš me svijete
tako jako da u osjećaju tuge nalazim utjehu
a na semaforima bajku
dok bljeskaju šarena svjetla
imam točno 37 sekundi za odlutati među tratinčice
tamo gdje se spaja more s oblacima
gdje ću pronaći tebe
da me zagrliš jako najjače
i budeš posuda mojoj vodenoj duši
poljubac na ispucanim usnama
heroj iz bajke sa semafora
da skupa prkosimo zlu
da voliš maslačke koji se sudaraju s prometnim znakovima
i srca koja mi rastu pod stopalima
ne zna to ni most koji se u daljini ravna s grebenima
dok nam se demoni grle s anđelima
dok nas kiša mazi svojim listovima
ti si topli parket pod mojim bosim nogama
ugrijan od sunca
očiju zelenih kao more od borovine
i jednostavno - lijepo mi je
dok mi ljubiš tjeme
dok ti ljubim obraze
trnci u obliku čempresa
zaštićena
sakrivena s tobom pod vunenu jastučnicu
gledam jednoroge kako se po brdima igraju
i ona mala, sramežljiva maca
sakrivena ispod smeća
bojazna i brižna
velikih okica koje čekaju da joj doneseš otpatke sa obiteljskog stola
ja sam bijela maca na perilici robe u tvom wc-u
čije dlake nosiš na crnoj majici
i sakupljaš na plahtama
pod jastukom
kojih se više nikada ne možeš riješiti
ja sam ona stara mačka željna ljubavi i dodira
smrdljiva, na mjestima u ranama
nepravilno zaraslim promjenama
mačka koju ne želiš
ne primjećuješ pokraj puta kojim juriš
dok i dalje sanjivo gledam u zvjezdano nebo
i šarenilo automobila
naviknuta na vonj ispušnih plinova
koji postaju moji dodiri
moje nježnosti i pažnje
u dimu koji se kovitla iz šahtova
u obliku svih naših zagrljaja
bez moje drame i goleme vode
bez moje brige i miline
bez tople pamučne majice
bez uplakanih ptica u kosi preko tvog lica
mekanih i nježnih pernatih suza
bez poljubaca trepavica
čelo
oko
nos
obraz
usta
bez zvjezdanog neba sa lastova
bez prevelike strasti u premaloj tami
bez medenih jutara ljubavi od pamtivijeka
i dalje tražim utjehu u stihovima
za ovu tugu zarobljenu u crijevima
jesenskim listovima što otpadaju
da ostave trag do kuće od čokolade
utjehu u tuđim tijelima
slučajno izazvanim trncima u sitnim pijanim satima
u ožiljku ispod usne
u sreći što si sretniji bez mene
svi volite kad vam pišem pjesme u kojima živite zauvijek, kad vas dižem u zvijezde na krilima ljubavi, grijem beskrajem vatre i poklanjam mjesečinu u očima.
svi volite plivati u mom moru na bijelim plahtama, hipnotizirani toplinom uzdaha i bjelinom kože, dok savršeno sretni nestajete u vakuumu crne kose.
svi volite obline zalaska sunca ludi od potrebe da oplodite božicu, spoj u jedno, katarzu kad završi u ritmičnim valovima trbuha pod vječnim sjajem mojih šljokica.
svi volite, a ostajem samo ja... bijela koža, prazan vakuum i crna kosa, širom otvoreno treće oko, moje plavo more i veliko sunce.
samo on je čuo magične vriskove, znam da te još uvijek prate u besanim noćima, nisam još odabrala cvijet za tebe, zaglušena jekom suza jednoroga u rozim oblacima.