KAKO SU PRIMORCI SLAVILI BLAGDANE Znate li zašto su za Božić pripremali svinjetinu, a za Novu godinu kokoš?
Stijepo Radiš iz Dubrovačkih primorskih svatova za Dubrovački dnevnik je objasnio kako su izgledali primorski božićni običaji. Dio je objavljen u prošlogodišnjem tiskanom izdanju 'Zimskih radosti', a Dubrovački dnevnik sada donosi detaljnu verziju tradicionalnih primorskih običaja.
PALJENJE BADNJAKA
Paljenje badnjaka običaj je koji je karakterističan i za Dubrovačko primorje, a zadržao se do današnjih dana. Već od blagdana sv. Kate muškarci su morali pripremiti tri badnjaka od hrasta lužnjaka. Vjerovalo se kako je veliki badnjak značio i da će svinje u oboru naredne godine biti jako krupne i debele odnosno da će tokom cijele godine biti dobro opskrbljeni mesom i dobrim pršutom koji je, uz sir iz ulja, neizostavni dio svakog dočeka posjeta u Primorju.
Na sam Badnjak su svi ukućani morali biti u kući prije zalaska sunca i dovršiti sve svoje obveze. Te večeri su se palila sva tri badnjaka, a u nekim kućama jedan na Badnjak, drugi na Božić, a treći na Staru godinu. Od svakoga se ostavljao samo jedan dio koji nije izgorio, a ugljen je išao za blagoslov vinograda, kao i krštena voda, kako bi loza bila zdravija i rodnija.
Badnjaci su se pospipali žitom i zalijevali vinom da bi polja bila plodna, a bili bi zakićeni grančicom masline, lovorikom, bršljanom i ruzmarinom. Kitica bi se davala najmlađem unuku ili unučici da zakiti badnjak kako bi i oni sudjelovali u tradicionalnim običajima.
HRANA
Žene su pripreme za blagdansko razdoblje obavljale i nadgledajući koje povrće će koristiti za koji dan. Tjedan prije samog Badnjaka čistili su organizam pripremajući različita sočiva, a dan prije badnjaka pripremala se bogata varica mješovitih grahovica i žita što je bilo začinjeno uljem, a popratno su se služile i slane srdele koje su se začinjale octom, paprom i s malo iscjeckanog luka.
Za Badnjak su žene pripremale prikle i uštipke što se jelo tokom dana. Na Badnju večer se jela bogata večera jer se nakon kolende išlo na ponoćku i malo se spavalo. Za Badnjak se uglavnom jeo bakalar.
Za sam blagdan Božića pripremala se dubrovačka menestra; kupus raštika kombiniran uz glavice kelja s dodatkom svih dijelova svinje, a obavezno glave, te uz komade pancete i kobasice. Kako je objed rano počinjao, pripremalo se janje na ražnju.
Za Božić se jela svinjetina, a za Novu godinu kokoš u čemu leži također leži simbolika. Naime, svinja svojim rilom ide naprijed, što je simbol novih početaka, dok kokoš dok se kreće ostavlja sve za sobom, što je simbol ostavljanja stare godine iza sebe.
Po pitanju slatkog, za Božić se pripremala torta od mjendula, ali i padišpanj i mramorni kolač. Naime, to se najčešće pripremalo jer nije bilo frižidera pa su takvi kolači mogli najdulje trajati.
OBIČAJI I SLAVLJE
Osim paljenja badnjaka, na Badnjak se i pucalo jer se na taj način najavljivao blagdan Božića i to da je 'Bog tu'. Za Božić je pucnjava simbolizirala tjeranje zlih duhova.
Za vijeme božićnog objeda palila se svijeća koju bi s ponosom ručno izradili djed ili otac. Ona se zabadala u varićak koji je bio pun žita kako bi godina bila rodna. Svijeća bi gorjela za vrijeme objeda, a ovisno o tome na koju stranu svijeta su padale kapi voska, prognozirali su hoće li biti rodno polje ili rodna gora (sušna godina u Primorju).
Djeca su iza objeda dobivala po kilo mjendula i suhih smokava, a poslije ručka se išlo u kolo. Za to se biralo gumno ako bi bilo lijepo vrijeme ili prostrana kuća s tvrdim podom. Mjesta gdje su se održavala kola nekoć su bila jedina mjesta na kojima bi mladići i djevojke mogli imati svoj prvi fizički kontakt, recimo dotaknuti se za ruku, jer su cure uglavnom čuvale majke ili braća. Igralo se 'na grada'; igra koja je pobjedniku davala priliku da pokupi mjendule s kojima se igralo.
KOLENDA I NAPJEVI
Od Svete Kate pa do Sveta tri kralja se kolendavalo u Primorju kad bi nastupila noć. Bilo je tu i napjeva poput 'Oj jabuko zeleniko', 'Konja igra djevojčica' i 'Dođi Božo, dođi brate,' a uglavnom su ovisili o kreativnosti i dosjetljivosti onih koji su pjevali. Pjevalo se i putem slogana božićne tematike gdje bi jedna osoba otpjevala jedan dio, a drugi bi se nadovezali.
ODIJEVANJE
Za Božić su svi odijevali svečano. Žene su figurale kao da idu na vjenčanje, osim što djevojke tada nisu nosile vjenčanicu. Muškarci su nosili svečano odijelo. Taj dan je za sve predstavljao uzbuđenje pa su s ponosom razmišljali koju će lulu taj dan iznijeti, kakav sat, koji sinđir, koliko su teške kadene, kolane, ređine, manine i koraline. Žene su bile nagrađivane za Božić i uvijek bi imale neki novi komad nakita koje bi im poklonio otac, braća, mladić ili bi ga same sebi kupile.