Manifestacija „Trganje“ koju organizira Udruga Agroturizam Konavle, održala se u utorak po deveti put, ovoga puta u vinogradu obitelji Vodopić u Lovornom polju u Konavlima. Trganje, odnosno berbu grožđa predvodili su Konavoke i Konavljani u narodnoj nošnji sa starim alatima, košicima i sepetima, nakon čega je slijedila prerada grožđa i druženje uz tradicionalnu glazbu i užinu. Program se upotpunio i vođenim kušanjem najboljih konavoskih vina prošlogodišnje berbe.
Manifestaciju je otvorio predsjednik udruge Agroturizam Konavle Ivo Mujo koji je pozdravio domaćina kuće i vinograda gdje je manifestacija održana Iva Vodopića i domaćina manifestacije Jakova Prlendu.
„Ove manifestacije i niz ostalih koje provodi Agroturizam Konavle, za koju možemo reći da je sigurno jedna od najorganiziranijih udruga u našoj županiji, zaista doprinose očuvanju tradicije i kulturoloških naslijeđa koja su bitna za određivanje pravca u budućnosti“, istaknuo je županijski pročelnik za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku Ivo Klaić.
„Ulazimo u još jednu berbu, jednu jako dobru berbu. Ova godina jest malo oskudnija po količinama, ali s obzirom na vrlo dobre klimatske uvjete, malo kiše, a puno sunčanih dana očekujemo dobra vina iz ove berbe“, rekao je domaćin Ivo Vodopić.
„Moja mila i draga braćo, evo sastali se, a ne omrazili se u laku grijehu, u dugu vijeku vino pismo, a blago blagovasmo. A ovi naši pošteni domaćin boga molio pa ga umolio, dok nije doša ovi njegov veseli dan“, nazdravio je Ilija Kesovija.
KVALITETA, A NE KVANTITETA
Ispričao nam je Ivo Vodopija i o organizaciji njegovog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. „Mi radimo obiteljski, imamo malu proizvodnju, pa se berba organizira na ležeran način jer u berbi sudjeluje uglavnom samo obitelj, a pomognu nam rođaci i susjedi. Organiziramo se po sortama, svaki dan odradimo jednu sortu, a nakon toga se naravno i zabavimo. Naše količine nisu velike, od 4 do 6 tona grožđa. Ne preferiramo količinu, nego kvalitetu. Ovu godinu ćemo imati maksimalno tri tisuće litara vina, što je za jednu obiteljsku proizvodnju dovoljno da mi u tome ipak i uživamo. Zadovoljni smo s kvalitetom naših vina. Napravili smo i otklon prema turizmu prije 11 godina, naša vina su prepoznata kod gostiju u turizmu. Znalo nam je prolaziti i nekoliko tisuća ljudi kroz vinograd na vinokušnjama. Upravo zbog toga cijenimo naš vinograd i našu tradiciju, jer kad vidimo strance kako to doživljavaju, postaje nam obaveza da ovo očuvamo“, ispričao nam je domaćin.
NI GROŽĐE NIJE OSTALO IMUNO NA GLOBALNO ZATOPLJENJE
„Temperature sada rade velike razlike, da ne kažem probleme, u samoj obradi grožđa, u pripremi za ovaj tehnološki dio proizvodnje. Velike su razlike, klimatske promjene i sve toplije vrijeme dovele su do toga da grožđe sazre i bere se čak i 25 dana ranije u odnosu na prošlost. Zbog toga ubrano grožđe moramo sada stavljati u hladnjače i ohladiti na otprilike 10 stupnjeva, u odnosu na sadašnjih ubranih otprilike 20 stupnjeva. To sve zahtjeva prostor, vrijeme i nove tehnologije. Bijelo grožđe je jako osjetljivo na oksidaciju, pa je i zbog toga uz niz drugih razloga zahtjevnije za uzgoj i proizvodnju vina, ali zbog toga je vino, u odnosu na crno, bogatije aromama i okusima“, objasnio nam je domaćin Vodopić.
Kušanje vina je predvodio somelijer Ivo Ivaniš, a mnogobrojni okupljeni turisti su mogli uživati u čašici jednih od najboljih hrvatskih vina. Pa su tako predstavljeni Maraština Vinarije Vodopić Vina, Vilin ples Vinarije Crvik koji je osvojio zlato na prestižnom svjetskom vinskom natjecanju Decanter i Malvasija dubrovačka Vinarije Zoro koja je na Decanteru odnijela broncu.
„Kada se priča o vinu, većina prvo pomisli na Francusku, međutim, mi smo ovdje počeli proizvoditi vina prije četiri tisuće godina. Konavle je poseban dio za uzgoj vina zbog svojih temperatura, noći su hladne, što je jako dobro, posebno za crno vino, a dani su sunčani i topli“, istaknuo je Ivaniš.
Somelijer Ivaniš je jednom od kušanih vina tako dao 90 bodova, uz opasku kako je maksimalno bodovanje 100, ali, kako kaže, 100 bodova ne daje nikad jer uvijek postoji slobodan prostor.
NAJSTARIJA, ALI I NAJVJEŠTIJA U BERBI
Pažnju je svakako privukla tetka domaćina Iva Vodopića, sestra Ivovoga oca, Marija Rustan. Gospođa Rustan će za dva mjeseca proslaviti svoj 90-i rođendan, ali to je ne sprječava da u berbi grožđa bude jednako poletna kao i mlađi okupljeni, a njena kašeta punila se jednakom brzinom kao i kod onih mnogo mlađih od nje.
„Brala sam grožđe k'o dijete od 10 godina, a sad mi je 90, evo ide 80-ta godina da berem. Isto je ođe bila loza, ali smo išli na konje, tako smo grožđe nosili. A sad je sve skroz drugačije, lakše je. Služi me zdravlje i još svake godine berem, imam tri koze i devet jarića, od njih muzem mlijeko i radim sir. Nešto pojedem, nešto poklonim, malo prodam. Meni je to zadovoljstvo. 'Ko ne voli živinu, ne može je ni hraniti. Nekome smrdi, boje se, a meni su koze k'o kućni ljubimci“, ispričala nam je gospođa Rustan dok rukama radi toliko vješto i brzo da čovjek lako zaboravi koliko joj je godina.
Iz tiskanog izdanja Dubrovački dnevnik petkom
