Sad sigurno svi otočani misle kako je to upravo njihov otok. I imaju pravo. Svaki otok je priča za sebe, pruža manje stresan način života, uživanje u prirodi s prekrasnim okruženjem i morate htjeli – ne htjeli uživati u svemu tome, to sigurno utječe na smiraj duše i drukčiji pogled na svijet. Neću pisati o tome koliko je teško imati stalnu otočku adresu (pogotovo u zimskim mjesecima), već ću vas upoznati s neizmjernom ljepotom meni najdražeg otoka.

Šipan i ja volimo se puno godina. Još kao mala sam s roditeljima jedrilicom odjedrila kroz sve vale Lastova, Korčule, Mljeta, Šipana, Lopuda i Kalamote, ali Šipan je uvijek bio poput magneta, po mjeri za mene. I zadnjih petnaestak godina bježim u Suđurađ u sve slobodne dane ljeta, jer odlazak tamo za mene ima posebno značenje. Suđurađ-malo ribarsko mjesto s istočne strane otoka je moja oaza mira i ljubavi. Kad dođete na otok sve se nekako uspori, kao da se resetiram i svi problemi više nisu tako veliki, već ih možete sagledati iz jedne druge perspektive. Preplavi vas ogromna sreća i dobre vibracije jer ovaj otok ima posebnu magiju.

Šipan pripada pod Elafite i jako je blizu Dubrovnika te je brodskim vezama povezan s gradom (5 puta dnevno u sezoni). Nisu stari Dubrovčani bili blesavi i neobrazovani pa tamo gradili ljetnikovce, ne, znali su oni itekako dobro kakvu Šipan klimu ima i da vam usred ljeta navečer trebaju dugi rukavi, te da je divno i ugodno ljeti tamo spavati, pogotovo kad je u gradu toplinski val. Zato su nam i ostavili stoljećima staro i vrijedno nasljeđe.

Šipan ima dva mjesta: Suđurađ i Šipansku Luku, koje dijeli šipansko polje, a na otoku postoje 42 stara ljetnikovca i 34 crkve. Možete li zamisliti na tako malom prostoru imati takvu kulturnu baštinu. Ljudi tamo imaju vinograde, by the way rade izvrsna vina u prilično ograničenoj količini i pravi ste sretnik ako uspijete probati nešto od toga ili pak dobiti na poklon ili kupiti koju bocu, a maslina također ima jako puno. Stanovništvo na otoku je jako ljubazno, spremno uvijek za pomoći, a presretna sam kad me od susjeda dočeka košara s pomadrama, kukumarima, tikvicama i salatom iz njihovog đardina. Otočani uzgajaju razno povrće te tamo vazda jedete prave domaće i freške stvari i možete osvijestiti okuse iz djetinjstva koje smo već pomalo zaboravili.

Otok je idealan za šetnje, kayaking i vožnju biciklom jer udaljenost između Suđurđa i Luke je svega 5 km, a ima još dosta pješačkih i biciklističkih staza. I zato ako nikad niste bili, ne propustite priliku doživjeti magiju, smiraj duše i tijela i potpunu sreću.

Dobro došli na otok sreće!

Adio Vam!

Darija Mikulandra Žanetić