Prije nekoliko godina, u Novu su godinu Dubrovčane uveli Gibonni i Oliver Dragojević. 'Najgora Nova godina ikad,' složili su se tada Dubrovčani jer im se u ponoć nije slušalo kako kiša boji nebo kao tempera, a takvo je boje srce njeno otkad ga ne voli. 'Oni jesu umjetnici, ali to nije prikladno za doček Nove godine,' većina se tada složila. Kazali su kako bi im trebalo nešto zabavnije, veselije.

Doček je katastrofa, a Indira je koza koja mekeće!

Prije dvije godine, na Stradunu je nastupila manje umjetnički, a puno više zabavljački nastrojena Jelena Rozga koja je proglašena seljankom. 'Stradun nije prčvarnica, to je kulturno središte koje zaslužuje nekog ozbiljnijeg zabavljača,' zaključili su tada Dubrovčani.

Prošlogodišnji je doček u Dubrovniku doživjeo potpuni fijasko s Novim fosilima koji su, većina se složila, bili dosadni i naporni. Dubrovnik je grad penzionera, mladi koji bi htjeli izaći nemaju kud, a mnogi su upravo tada zavapili kako bi bilo dobro dovesti grupu Colonia koja slovi za jedne od najvećih zabavljača na hrvatskoj sceni. Sada, kad se to napokon ostvarilo, Dubrovčani su zaključili kako im je ovo najgori doček Nove godine ikada, sudeći prema komentarima koji su se mogli čuti po Stradunu, ali i prema onima koji su se mogli pročitati na Dubrovačkoj televiziji, tijekom prijenosa uživo. Indira Vladić, pjevačica grupe Colonia, je u više navrata proglašena kobilom, kozom koja mekeće, a doček živom katastrofom. No, postavlja se pitanje tko je puškom tjerao ljude koji ne slušaju takvu vrstu glazbe da idu na Stradun ili gledaju prijenos na televiziji? Zašto jednostavno nisu pustili one koji se žele zabavljati da se zabavljaju? Većina svjetine na Stradunu je isprazno gledala u jednu točku, oni nešto entuzijastičniji su se malo njihali. Bilo je i onih koji su plesali i pjevali, ali su im se redovito upućivali komentari poput 'Bože sačuvaj', jer tko je to vidio da se na dočeku Nove godine pleše i pjeva?

Zar nam treba bogatstvo da bismo se zabavili?

Svi koji su Novu godinu odlučili dočekati u nekom od gradskih kafića mogli su 'uživati' u prizorima guranja, naguravanja, svađanja, prepiranja i unošenja u lice pa čak na relaciji žena i muškaraca. Gotovo da nije postojao nijedan kafić u kojem se netko ne bi posvađao ili počeo naguravati svakih 10 - 15 minuta, dok je gađanje čašama bila sasvim normalna pojava. U jednoj ulici se dvoje mladića naguravalo minutama, dok su ljudi oko njih strepili da ne dobiju šaku u glavu. Niti dva metra od njih jedan je muškarac svoju djevojku gađao čašama. Nekoliko minuta iza toga je drugi svoju djevojku hvatao za vrat. Bila je gužva pa su svi bili nervozni, u noći koja slovi za najluđu u godini, kada ljudi izlaze s ciljem da se zabave i vesele. Tolika količina agresije i negativne energije s jedne strane te pasivnosti i bezvoljnosti s druge strane rijetko se viđa, no na ovom je dočeku Nove godine to bilo izraženije nego ikada prije.

'Što trijezan misli, pijan govori,' kaže stara izreka, pa bi se svakako dalo zaključiti kako su Dubrovčani nečim jako nezadovoljni. Ili su možda ipak jako nezahvalni? Činjenica je kako živimo u najbogatijem gradu u Hrvatskoj. Činjenica je i to kako je svatko od nas imao priliku uživati u dočeku Nove godine na najljepšoj pozornici na svijetu za što brojni posjetitelji izdvajaju velike sume novca, samo da bi takvo što vidjeli. Pa ipak, naše apetite po svemu sudeći ne može zadovoljiti nijedan izvođač. Možda je zapravo problem u nama. Možda se jednostavno ne znamo zabavljati. Možda bismo trebali izaći na ulice kako bismo se zabavili, a ne svemu tražili mane i gledali tko je što odjenuo za doček i kako se ponaša. Možda bi svatko trebao ići onamo gdje mu odgovara, jer u Dubrovniku, osim dočeka na Stradunu, postoje još brojni kafići u kojima se pušta i zabavna muzika, ali i rock. A svi oni koji tvrde kako je takvo što skupo i kako moraju potrošiti minimalno 500 kuna kako bi se napili uvijek mogu dočekati Novu godinu i u nekom intimnijem prostoru, uz dobru ekipu. Ionako su najljepše stvari na svijetu besplatne, pa tako i dobra volja od čijeg nedostatka, po svemu sudeći, građani krajnjeg juga Hrvatske itekako pate.
 

Ivona Butjer