Totalna tarapana. Svaki drugi dan situacija je zategnuta do pucanja da bi nakon što dečki malo ohlade glave i razmisle, zaključili da se sasvim, ili skoro sasvim, slažu. Može li takav odnos u velikoj koaliciji Domoljubne i Mosta opstati četiri godine? Moguće je, iz vrlo pragmatičnog razloga; nikome se vlast ne napušta, posebno što je neki tamo budući izborni rezultat neizvjestan. S duge strane, Most od kojeg se najviše očekivalo djeluje izgubljeno i morat će hitro uhvatiti uzde vlastitog opstanka, što lako može zazvati nove izbore.

Zbog takvih odnosa među vladajućima trenutno je sve aktualnija još jedna od brojnih teorija zavjere koja kruže Markovim trgom po kojoj HDZ već ima dogovor s HNS-om o koaliciji nakon što Vesna Pusić odstupi i Vrdoljak preuzme stranku, čime bi osigurali stabilnu većinu, ali bi i puno elegantnije dogovorili podjelu vlasti i pIijena. Takva kombinacija izazvala bi zanimljivu situaciju i u Gradu. No,  to je  ipak samo jedna od brojnih 'teorija zavjere' koja nije posve nemoguća.

 U međuvremenu, Petrov je konačno saznao da je Vaso kandidat za ministra, što ga nije učinilo sretnim, ne samo zato što ga muči Vasina diploma nego i zato što mu Karamarko o svojim odlukama poruke šalje preko medija. U Banskim dvorima, kad se sretnu u hodniku ni riječi, sve izgleda gotovo idilično - kako je, dobro je, ima li što novo, ma kakvi, nema ništa novo, bok, bok. Onda Karamarko ode u neko selo proslaviti godišnjicu njihovog ogranka i pošalje preko medija poruku Petrovu o svojim kadrovskim odlukama, smjenama i imenovanjima pa čak takvu poruku šalje i ministru policije. Daje mu upute preko medija nek' požuri sa smjenama podsjećajući ga tko mu je nadređen. Gospar Vlaho je vrlo pristojno reagirao, ali vidi se da kuha i ta priča  baš ne sluti na dobro.

Oko Radmana su se uglavnom  lako dogovorili jer, budimo realni, nikome osim Josipoviću neće nedostajati, ali njegov nasljednik je opet izazvao tenzije. Čak ni nije problem sam Kovačić koliko je Božu snervalo što je opet iz medija saznao tko će naslijediti Radmana. I tako  svaki dan. Pokazivanje mišića sa sigurne udaljenosti glavna je zanimacija nove vlasti. Kramarko stalno obilazi svoju stranačku bazu pripremajući teren za unutarstranačke izbore pa onda dok se drnda na zadnjem sjedalu državnog auta promišlja kadrovsku politiku. Onda malo telefonira, između ostalog obavijesti potencijalnog kandidata o svojoj odluci koji onda ode na spavanje uvjeren u svoju sutrašnju funkciju, ali kad se ujutro probudi stvari su se već totalno promijenile. Karamarko se ne javlja na telefon jer ima drugog posla i drugu kombinaciju. Sve to izaziva turbulencije i nemalo nezadovoljstvo i u stranci, i među pridruženim članovima Domoljubne koalicije pa su i neki od njih počeli Karamarku slati poruke preko medija, što dodatno povećava kaos i zabrinutost za  budućnost čak i kod vječnih optimista.

Za to vrijeme se  naš prime minister Tim sastajao sa svim europskim 'faktorima' i strašno je zadovoljan kako lijepo s njima komunicira. Doduše, malo ga je snervalo kad je čuo kakva je stvarna financijska situacija i da bi nam se mogle dogoditi dodatne europske kontrolne mjere. Optimizam mu je  vratila prva baba Europe kad je obećala da će preporučiti njemačkim investitorima ulaganje u Hrvatsku. Djeluje kao da uopće nije svjestan situacije koja oko njega kuha. Fokusiran je na vanjsku politiku i proračun dok zavlači sastanak s Vasom i odluku o Lozančiću što tenzije dovodi do usijanja. Tim se pravi da to ne primjećuje. Koliko dugo će još moći funkcionirati s tako posvađenom ekipom i s kojim rezultatom drugo je pitanje. Ipak, proračunske smjernice, ma koliko optimizma izazvale, u samoj Vladi nisu donijele optimizam na Burzi. Upravo suprotno, Crobex je odmah dramatično  pao.  Status quo jednostavno nije dovoljno dobar poticaj ni domaćim ni stranim ulagačima jednako kao što je preslab za buđenje toliko potrebnog optimizma. Možda je upravo zato plasirana ideja što bržeg uvođenja eura jer bi jedino takva odluka, oko koje bi se složili i vlast i oporba, osigurala nužne strukturne reforme i nemojmo se zavaravati, rezove. Bez toga, ma koliko se ovako bez rezanja  više sviđaju biračima, nema stvarnog rasta koji bi donio život primjeren europskom standardu. Ma koliko su smjernice vrlo solidne, one samo održavaju stanje pod kontrolom. Istina, i to je već nešto. Ali je premalo.

U Saboru nemaju nikakvog ozbiljnog posla jer Vlada još nije poslala ni jedan zakon na čitanje pa satima lupetaju o HTV-u i Radmanu. Svi redom su vrhunski stručnjaci za elektronske medije i svoja kućna promišljanja drže dovoljno važnim za masakriranje nacije. Esdepeovci kao veliki 'demokrati'  protive se načinu na koji je smijenjen Radman, iako je metoda posve ista onoj kako su oni stvari postavili kad su došli na vlast. Razlika je u nijansama; ovi sadašnji nisu smatrali potrebnim sve to zamotati u uljuđeni celofan. Ipak, kad sam ih sve skupa, s puno muke, pažljivije poslušala ispada da je najveći problem to što HTV nije  tretirala određenog  zastupnika ili njegovu stranku onako kako je ovaj sam smatrao da je trebalo i da zaslužuje. Jer svaki od njih želi svoju sliku u što većoj količini na javnoj televiziji. Kad se to ne dogodi krivi su loši novinari i loši urednici. Pritom se svi pozivaju na neophodnu demokratizaciju javne televizije jer u njihovom rakursu demokratizacija te kuće je njihova slika i njihova 'pametna' u ogromnim količinama.  Dok god je tako, Hrvatska televizija samo čudom, znači nikada ne može biti javni servis iliti javna televizija. Ma tko bio ravnatelj i što je još važnije urednik programa. Ali ni to nije novost jer ta situacija traje od kad postoji televizija još iz onih 'olovnih' vremena. Vlasti su se mijenjale, sve ostalo je manje-više isto. Eto vas.