Putničke brodove za transatlantski promet uvijek su krasili epiteti veličine, brzine i luksuza. Ipak, racionalni Nizozemci su početkom pedesetih godina prošlog stoljeća sagradili dva broda skromnih dimenzija, koja su se pokazala izuzetno uspješnima ne samo na Atlantiku nego i kasnije na kružnim putovanjima svim morima svijeta. Povećanim zanimanjem putnika za plovidbom u turističkom razredu u poslijeratnom periodu nagnali su nizozemskog brodara Holland America Line da preinači projekte već započete izgradnje dvaju teretnih brodova. Tako je planirani DINTELDYK postao putnički transatlantik- lajner imena RYNDAM dok je drugi blizanac dobio ime MAASDAM.         

Bili su to brodovi od 15024 bruto registarskih tona, dugi 154 i široki 21 metara koji su mogli prihvatiti 871 putnika. Dvije General Electric DRG parne turbine ukupne snage 6341 kW su im preko dvije propele omogućavale brzinu od 16,5 čvorova. Izgrađeni su u nizozemskom brodogradilištu Wilton Fiyenoord u Schiedamu. Novogradnja broj 733 krštena je imenom MAASDAM te je s navoza brodogradilišta porinuta u more 5. travnju 1952. godine. 

POVEZIVAO NIZOZEMSKU I SAD 

Dana 11. kolovoza 1952. isplovljava na prvo putovanje između Rotterdama i New Yorka, sa zaustavljanjima u Le Havreu, Southamptonu i Montrealu. Na ovoj pruzi ostaje punih deset godina, a kada je zračni putnički prijevoz preuzeo primat u prijevozu putnika preko Atlantika, MAASDAM započinje povremeno ploviti i iz njemačke luke Bremen.  

Uskoro postaje svima jasno da je transatlantska bitka sa sve modernijim i bržim zrakoplovima zauvijek izgubljena pa je MAASDAM ponuđen na prodaju. U listopadu 1968. MAASDAM je u Schiedamu preuzeo poljski brodar Polish Ocean Lines koji mu daje novo ime  STEFAN BATORY.  

POSJETI DUBROVNIKU 

Nakon kompletnog preuređenja u brodogradilištu u Gdinji, brod započinje u travnju 1969. održavati redovnu brodarsku prugu između Gdinje i Montreala. U ukupno 130 transatlantskih putovanja STEFAN BATORY je prevezao oko 180 tisuća putnika. U isto je vrijeme poduzeo i oko 130 na kružnih putovanja, ali s puno manje uspjeha jer je na njima imao svega 86 tisuća putnika.  

U knjigama dubrovačkih privezivača ostalo je zabilježeno da je poljski putnički kruzer STEFAN BATORY doplovio u grušku luku 27. ožujka 1981. godine. Ponovo dolazi nakon dvije godine, 7. travnja 1983. i još jednom, posljednji put 20. ožujka 1985.. Zanimljivo je napomenuti da su Poljaci između dva svjetska rata posjedovali brod BATORY koji je 22. travnja 1936. na svojoj prvoj komercijalnoj plovidbi usidrio pod gradskim mirima sa 628 putnika i 306 članova posade.  

Brod je upravo bio izgrađen u Monfalconeu, imao je 14287 bruto registarskih tona, bio dug 160 metara te razvijao brzinu od 18 čvorova. Plovio je uglavnom na transatlantskim rutama prema New Yorku i Montrealu sve do 1968., kada ga je zamijenio novi STEFAN BATORY (brod koji je tema ovog feljtona).  

SMJEŠTAJ RADNIKA  

Neko je vrijeme BATORY služio za smještaj radnika u luci Gdanjsk da bi 1971. bio prodan u staro željezo i izrezan iste godine u Hong Kongu. Početkom 1988. i STEFAN BATORY je konačno raspremljen u Gdinji, a u svibnju iste godine i prodan panamskoj tvrtki Hellenic Polish Shipping.  

Nakon kraćeg zadržavanja u nizozemskom Vlissingenu, STEFAN BATORY koncem godine sidri pored grčke luke Pirej. Tu ostaje tri godine, mijenja ime u STEFAN te jedno vrijeme 1991. u švedskom Goteborgu služi za smještaj radnika. Ponovo je vraćen iste godine u Grčku, gdje je u luci Chalkis nakon osam godina mrtvog veza dočekao konačnu prodaju u staro željezo. U turskom rezalištu starih brodova Aliaga je početkom ožujka 2000. započelo njegovo rezanje koje je dovršeno do konca godine.