Ne bi me čudilo da se scenarij sličan ovome zbilja i dogodio. Godinama sam radio u turizmu i ako sam išta naučio onda je to da gostima ne možeš reći 'ne', pa ni uz obavezan servilni osmijeh. Naravno u slučaju da se niste našli pred nekim nerealnim zahtjevima. Ukoliko im se obraćate s poštovanjem gosti će pregrmiti i što se tuš pokvario, što soba nije spremna, što je juha bila hladna, pa čak i ako je hotel prebukiran, a oni su smještaj platili unaprijed. Jebiga, ne zovu se to uslužne djelatnosti bez veze.

Ministarstvo financija prije par dana je plasiralo priopćenje za javnost u kojem izražavaju žaljenje što su turisti, gosti zapečećnog pa otpečaćenog hotela, ali i sveopća hrvatska javnost morali biti svjedoci posljedicama zbog postupaka jednog neodgovornog i nesavjesnog poduzetnika. U istom tom priopćenju pravdaju svoje postupke prilično uspješno. 'Sud je sud', rekao je jednom mudar pjesnik.

Ovog poduzetnika sigurno možemo okarakterizirati kao neodgovornog, takvih barem u Hrvatskoj ne nedostaje. Ali represivno postupanje inspektora porezne uprave zaprepašćuje još više. Naime, u jeku sezone u turističkoj zemlji koja se, kako kažu bori za svakog gosta, koja živi gotovo jedino zahvaljujući turizmu, hoteli se, osim u slučaju da postoji sumnja u teroristički napad ili neku supergadnu pošat virusa, ne bi smjeli zatvarati.

Jer ako ih je Ministartvo turizma pozvalo da ljetovanje provedu upravo na našoj obali, ako su ih uvjerili da će upravo u Hrvatskoj dobiti vrijednost za svoj novac, onda je Ministarstvo financija zadnje koje bi te planove trebalo minirati. Pogotovo danas kada ljudi koriste različite društvene mreže, interaktivne web stranice, photo blogove da bi s putnicima namjernicima podijelili svoje impresije s godišnjeg odmora. Svojevrsna tehnika 'od usta do usta' u digitalnom svijetu gdje se 'gužvaju poruke sms-a', tvitovi, statusi...Koju će 'posluku porati' 66 Senjana? Hrvatski činovnici su nadrkani na turiste? Slaba im je utjeha što je Porezna uprava objavila priopćenje u kojem izražavaju žaljenje što su morali prolaziti kroz te muke.

Dok naši ljudi ne shvate da su, bar tijekom udarna dva mjeseca glavne sezone, svi građani ove zemlje u neposrednoj službi turizma, pa tako i porezni inspektori, nećemo daleko. Pregrmit ćemo par zatvorenih zalogajnica, kafića i dućana, ali ne bismo ni u kom slučaju trebali pečatiti hotele dok u njima spava jedan, a kamoli 66 gostiju, koji su taj smještaj platili, bukirali mjesecima unaprijed i planirali kako će upravo u Hrvatskoj zaboraviti na svakodnevni stres.

Sve ovo pišem jer me jučer zvao prijatelj koji živi u inozemstvu. Tražio je preporuku hotela u Dubrovniku. Nisam znao što bih mu rekao. Što ako dođe pa 'poljubi vrata'?