Najmlađa mrtvozornica u Hrvatskoj: Smrt nije ništa novo

Autor: Aida Čakić Autori fotografija: Goran Mratinović/DD
Sa svoje 23 godine ovlaštena je mrtvozornica za područje Dubrovačkog primorja.

Marijana Kohn je naizgled obična medicinska sestra. Svakoga dana ide na posao, radi u kirurškoj i urološkoj ambulanti i tako već četiri godine predano odlazi u Opću bolnicu Dubrovnik. Svaki dan je za nju manje-više sličan, navikla je pomagati ljudima, gledati njihovu bol, tugu i sreću. Uz takvu svakodnevicu ona ponekad dobije poziv zbog jedne druge dužnosti. Naime, odnedavno je postala ovlaštena mrtvozornica za područje Dubrovačkog primorja. Na taj poziv se odlučila na prijedlog kolegice koja je baš nju vidjela u tom zanimanju.

- Pitala me jesam li zainteresirana za mrtvozorništvo. Moje prvo pitanje je bilo: 'Molim? Na koji način to misliš? Ne razumijem…' Kasnije mi je ponovila jesam li zainteresirana da postanem mrtvozornik, a ja sam rekla kako nisam obučena za to, ne znam uopće što trebam raditi, a ona mi je objasnila kakva je edukacija potrebna i uz to je rekla kako misli da bi mi taj poziv odgovarao. Nakon što sam pristala, kroz par dana zvali su me iz županijskog upravnog odjela i uputili su me na edukacije, javili su mi se i iz Odjela za mortalitetnu statistiku sa svim potrebnim informacijama i uputama – prisjeća se Marijana Kohn opisujući tako početak obuke koja je trajala dva dana u sklopu kojih su bile vježbe i razni primjeri. 

SMRT KAO NORMALAN TIJEK ŽIVOTA

Uspješno je prošla edukaciju za mrtvozornika koji je inače u pravilu doktor opće medicine koji je dodatno obučen za taj posao. Kad je završila online tečaj našla se pred nečim što je za nju u početku bilo potpuno nepoznato.

Goran Mratinović/DD

 - Uvijek sam smatrala kako je smrt sastavni dio života. Možda su kolege u meni prepoznale da bi mogla obavljati ovaj posao jer sam u kratkom periodu izgubila jako puno dragih ljudi. Tako mi je smrt postala još bliža i na nju gledam kao na normalan tijek koji dođe nakon rađanja i života između. Smrt mi nije strana i zbog mog uobičajenog posla, ali eto i privatnog života – govori Marijana.

Ističe kako je u početku ipak bilo strah hoće li uspješno obavljati ovaj zadatak. 

- Nisam imala mentora, sve sam naučila sama. Stalno sam razmišljala što će biti ako napravim grešku, ako budem imala krivi pristup… Ipak sam se snašla i mislim da ću s vremenom još više toga usavršiti – kazala je.

Za nju je ovaj posao prilično zanimljiv jer ističe kako je puno toga naučila o smrti. 

- Postoje primarni i sekundarni uzroci smrti te brojna pitanja poput toga što je prethodilo tom stanju. Smrt je za nekoga, koga to zanima, jako zanimljiva. Svaki slučaj je različit, a ja kroz proces utvrđivanja smrti upoznajem tu osobu – priča ona te opisuje proceduru koja je u opisu posla mrtvozornice. 

Naime, svemu prethodi poziv od člana obitelji, susjeda, medicinske ustanove ili dojavne službe. Nakon toga  ona dolazi na mjesto, a cilj je stići što prije, te nakon toga ispunjava obrazac koji se zove 'Potvrda o smrti'. Prije što ga ispuni pregleda preminulog prema zadanoj proceduri u sklopu koje se procjenjuje 

koliko je vremena prošlo; gledaju se mogući uzroci smrti koji nisu prirodni, provjerava puls, prsa, disanje, mrtvačka ukočenost, hladnoća tijela… Analizirajući sve te faktore, ističe Kohn, dolazi se do utvrđivanja okvirnog vremenskog perioda koji se upisuje kao trenutak kada je nastala smrt. Nakon toga, u razgovoru s prisutnim uzima se anamneza je li pacijent bio bolestan, operiran i slično. Kada se dobiju svi ti podaci, ispunjava se potvrda i ako je smrt nastala prirodnim putem i nije potrebna obdukcija, daje se dozvola za ukop i onda se zove pogrebno poduzeće.

Goran Mratinović/DD

NAJVAŽNIJE JE POŠTOVANJE PREMA POKOJNIKU

Govori kako je za nju posao mrtvozornice u jednu ruku poput filmova i serija koje je gledala dok je bila mlađa.

-Tu ima puno forenzike i ne mogu vjerovati da se i ja na neki način time bavim. Nikad nisam sebe mogla zamisliti da ću raditi s tim ljudima i iz prve ruke vidjeti kako izgleda kriminalistička scena kad je policija tu. Zanimljivo je što moram razmišljati o vremenu i načinu smrti. Potrebno je promisliti što se dogodilo taj dan, dan prije, nekoliko mjeseci prije, koje su okolnosti dovele do smrti, je li bilo nekih ranijih znakova koji bi mogli uputiti na smrtni ishod i ostalo. Sve to čovjeku potiče mozak da razmišlja nešto dublje od onog pitanja je li čovjek živ ili mrtav – kazuje Kohn. 

Za nju je u poslu mrtvozornice najvažnije poštovanje prema pokojniku.

- To je nešto što uvijek mora postojati, nebitno koji je uzrok smrti. U osnovnim pravima čovjeka je dostojanstvena smrt. Osoba koja je preminula je isto osoba. Mrtvozornik prvi dolazi na scenu i on je zapravo kontakt koji spaja obitelj pokojnika s realnošću i trenutnom činjenicom, a to je proglašenje smrti – pojasnila je Marijana.

Stanje kada nastupi smrt smatra 'delikatnim vremenom'.

- Unutar 12 sati se dolazi na teren, ali se gleda što ranije stići kako bi obitelj mogla pokopati pokojnika, ako to okolnosti dozvoljavaju. Kada potpišem papir to je onda i službeno kraj života. Nakon toga ostaje samo čin ukopa – govori Kohn.

Ističe kako je teško gledati obitelj koja je u tim trenucima u šoku te dodaje kako zbog njih uvijek mora biti pripravna i kao medicinska radnica jer nikad ne zna hoće li nekome doći slabo.

- Osim fokusiranja na papirologiju i pregled osobe koja je umrla, potrebno je uključiti i ono dodatno čulo ako se nekome nešto dogodi. Ljudima izrazim sućut i gledam ih emotivno podržati. Svatko reagira na različit način, nekad su ljudi zbunjeni, tužni, u šoku, nekad negiraju to što se dogodilo… U konačnici, kad dođe mrtvozornik, svi prihvate činjenicu da je život ugašen. Primijetila sam da ipak postoji određena doza smirenosti kod obitelji i to prihvaćaju kao jedan put u procesu žalovanja – opisuje Kohn.

Mislila je kako je posao mrtvozornice administrativan, no mišljenje je promijenila nakon što je obavila svoj prvi slučaj utvrđivanja i potvrđivanja smrti.

OD MISLI JE TEŠKO POBJEĆI

- Do sada sam u tri mjeseca dobila četiri poziva. Sjećam se onog prvog. Zvala je obitelj i rekli su mi adresu na kojoj se nalaze. Prva mi je reakcija bila panika kako ću naći to mjesto, ali imala sam Google mape pa sam se snašla, a nakon toga sam provjerila jesam li uzela sve papire. Kada sam tamo došla sve je nekako bilo u žurbi, malo sam osjećala strah, ali sam pomislila kako nema potrebe za time jer smrt nije ništa novo. Čak je i Jesenjin zapisao - 'Umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova. Ali ni živjeti baš nije najnovije'. Mislila sam da ću se spetljati pa sam ljudima odmah po dolasku rekla kako mi je ovo prvo mrtvozorništvo i da ću polako proći kroz proces papirologije. Najbitnije mi je bilo pregledati preminulog i kada sam to napravila sve ostalo je išlo prirodno – prisjetila se Marijana Kohn koja pokojnika gleda kao da mirno spava na nekom boljem mjestu. Za nju je smrt kraj života koji se treba dostojanstveno obilježiti.

Goran Mratinović/DD

Nakon obavljenog posla ima svoje rituale.

- Nema traume niti košmare, ali ipak razmišljam o slučaju. Nakon terena ne idem odmah doma, uzmem sat vremena, popijem kavu i onda to sama sa sobom procesuiram. Ponekad razmišljam jesam li dobro procijenila vrijeme smrti i ostale detalje tako da na neki način ocjenjujem sebe i ne razmišljam o pokojniku nego se fokusiram jesam li dala sve od sebe za tu obitelj i osobu koja je umrla – opisuje svoje trenutke Kohn te dodaje kako ima veliku podršku obitelji za sve što radi.

Ima mnogo područja interesa pa se u slobodno vrijeme bavi fotografijom, poezijom, crtanjem, a uz to je završila tečaj za primijenjenu logoterapiju što je dokaz kako uvijek gleda kako se dodatno educirati i obogatiti kroz umjetnost.

- Čovjek tijekom dana može pobjeći od misli, ali najteže su noći jer tada ipak mnogo toga dođe. Ne bih rekla kako mi to stvara traume, no  izaziva me na razmišljanje o tome koliko mogu izdržati. Emocije se moraju ostaviti sa strane, to je zlatno pravilo jer onaj tko ih previše unese ne može kvalitetno raditi posao – zaključila je Marijana Kohn, vjerojatno najmlađa mrtvozornica u Hrvatskoj.

*Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik 

Popularni Članci