Nedavno ste za Dubrovački dnevnik predstavili viziju nazvanu Đirata. Kako zamišljate njezin razvoj?

Đirata je prostorno - prometni koncept koji nazivamo i Dubrovački Ipsilon. To je kičma, glavni nositelj aktivnosti i jasna smjernica razvoja prepoznatljivih i povezanih prostora Dubrovnika. Ona određuje tokove, povezuje kvartove i stvara jasnu razvojnu strukturu za 21. stoljeće. Već u prvoj godini mandata pokrenuli bismo trambus Điratu kao pilot-projekt između Stanice Lapad i Pila. Đirata bi odmah pokazala svoju učinkovitost, rasterećujući promet i povezujući ključne gradske zone, čime bi Dubrovnik konačno prodisao.

Kako zamišljate Pile u ovoj novoj gradskoj viziji?

Pile vidimo kao novi gradski trg – prostranu, zelenu, pješačku zonu bez automobila. Bio bi to prostor ispunjen životom, događajima, malim trgovinama, ugostiteljstvom, klupama za odmor i prostorima za susrete i uživanje građana. Dolazak na Pile bio bi moguć jedino trambusom Đirata (u intervalima 3 min) i taksijem preko Boninova, a okretište Đirate smjestili bismo oko platana, što bi dodatno oslobodilo i uljepšalo cijeli plato. Sav ostali promet išao bi drugim putem, zahvaljujući rekonstrukciji Zagrebačke ulice u dvosmjernu prometnicu.

Kako biste ostvarili dvosmjernu Zagrebačku ulicu?

Pretvaranje Zagrebačke ulice u dvosmjernu prometnicu zahtjevno je zbog ograničenog prostora i nužnosti očuvanja širih nogostupa te parkinga za lokalne stanovnike. Zato planiramo Zagrebačku izvesti u dva nivoa, dodavajući drugi smjer djelom kao tunel, djelom kao tunel-nadvožnjak, ukupne dužine oko 330 metara. Izgradnju bismo provodili metodom top-down: prvo bismo pomoću pilota i prefabriciranih segmenata izgradili gornju razinu prometnice, što omogućuje kontinuirani promet, a tek potom kopali donju razinu, odnosno tunel. U sklopu tog zahvata, usku strmu prometnicu južno od Vatrogasaca uredili bismo za pristup tunelu odnosno tunel-nadvožnjaku u strmom djelu Zagrebačke do Kapelice.

Koje još intervencije planirate u području oko Zagrebačke?

Vatrogasce bismo izmjestili na prostor ispod Splitskog puta, blizu zgrade Hrvatskih cesta. Tamo bismo izgradili novu, modernu zgradu koja bi objedinila sve urede za kontakte građana s komunalnim službama. Oslobođeni prostor Vatrogasaca iskoristili bismo za priuštivo stanovanje za mlade obitelji i Dubrovčane kojima je centar životna zona. Na parkingu iza Grada izgradili bismo garažu s velikim supermarketom i ostalim sadržajima potrebnima stanovnicima povijesne jezgre i Ploča. Taj prostor povezali bismo s Pločama manjom Điratom, a razmatramo i mogućnost izgradnje dizala i tunela iz garaže prema Stradunu. Sav parking oko zidina izmjestili bismo u novu garažu te stvorili Ragusa Green Ring – zeleni parkovni pojas. Materijalom iz iskopa tunela zatrpali bismo usjek oko Minčete, vraćajući ga u stanje prirodnog terena iz 1908., a postojeću cestu pretvorili u pješački tunel, prolaznu galeriju i prostor za kulturne događaje (kao tunel ispod Griča u Zagrebu). Ovaj parkovni pojas ne bi bio samo estetsko poboljšanje već novi pojas kulturnog, društvenog i gospodarskog života Dubrovnika.

Planirate i veliku transformaciju Gruške rive. Što obuhvaća taj projekt?

Gruška riva čeka svoju priliku već gotovo dva desetljeća, odnosno od kad je uvrštena u GUP Dubrovnika. Naša je vizija da Gruž postane vibrantna promenada poput splitske rive. Nova Gruška riva počinjala bi od trga ispred robne kuće Minčeta i završavala iza velikog mula. Bila bi to zona trgovina, restorana, kafića i novih gospodarskih aktivnosti povezanih s morem. Gradili bismo je istom metodom top-down kao Zagrebačku – prvo gornju prometnicu, a zatim tunel. Nakon otvaranja tunela slijedi konačno uređenje rive, koja bi postala mjesto na kojem bi građani rado provodili slobodno vrijeme. Mjesto gdje bi prošetali i gosti s kruzera, zadržali se ili nastavljali put Điratom prema Pilama.

Koje daljnje planove imate na području Gruža?

Svi projekti na području Gruža objedinjeni su pod nazivom Porta Maritimo (Morska vrata). U bivšoj tvornici TUP kreirali bismo urbano-kreativni kvart s priuštivim stanovanjem za mlade obitelji i kreativce. Kvart bi bio s prolaznim aktivnim prizemljima za rad, kulturu i društveni život usmjeren prema očuvanju pomorske baštine Dubrovnika. Uz njega bi nastao terminal za kruzere s park 'n' ride garažom, trgovačkim centrom te nizom atraktivnih lokala. Niz lokala uz ulicu Ivana Pavla II s postojećim lokalima u kućama s druge strane ceste tvorio bi atraktivnu i zanimljiv nastavak Gruške rive. Iza zgrade Lučke uprave izgradili bismo akvarij s pratećim sadržajima – edukacijom, gastronomijom i prezentacijom bogate pomorske baštine Dubrovnika. Nova prometna veza tunelom prema mostu Franja Tuđmana rasteretila bi ostatak Gruža od prometa.

Kad ste govorili o Terminalu kulture, spominjali ste fazu II i III. Možete li pojasniti?

Terminal kulture bio bi prva gradska recepcija za sve goste Dubrovnika koji stižu kopnom ili avionom. U nastavku, na području Konga, nastao bi dubrovački SoHo – urbana zona kreativnosti, inovacije nove generacije Dubrovčana, po uzoru na kvartove u New Yorku i Londonu. Kvart bi bio kombinacija stanovanja, kulture, lokalnih trgovina, co-working prostora i kreativnih industrija, oblikujući novi životni stil koji bi privukao mlade ljude i obitelji te obogatio svakodnevni život Dubrovčana. 1/3 kvarta bila bi za zamjenske stanove postojećih stanovnika, a 2/3 za priuštivo stanovanje za mlade obitelji i kreativce.

U ovoj kampanji nitko osim vas ne spominje projekte za Mokošicu. O čemu se radi?

Mokošica je godinama zapostavljena. Želimo transformirati obalu Rijeke dubrovačke u novu atraktivnu rivu, dnevni boravak za stanovnike Mokošice i cijele Rijeke dubrovačke. Uređene šetnice, plaže i komunalni vezovi dali bi joj život, a nove gospodarske aktivnosti učinile bi ovaj prostor dodatno atraktivnim mjestom susreta i odmora. Svaka dionica je različita pa je potrebno analizirat potencijal svakog dijela i prema tome ga urediti (prometnica, šetnica, komunalni vezovi, škver, plaža, ugostiteljska terasa, biciklistička staza).

Koja je uloga Dubrovačkog razvojnog fonda u svim ovim projektima?

Sve navedene projekte ostvarit ćemo putem Dubrovačkog razvojnog fonda u koji ćemo pozvati Dubrovčane da ulažu. Cilj je jasan – Dubrovnik mora ostati vlasništvo Dubrovčana. Želimo da građani osjete izravne koristi od razvoja, ostvare prihode i žive u gradu koji je stvarno njihov. Dubrovački razvojni fond omogućio bi gradu financijsku stabilnost potrebnu za sufinanciranje i brži pristup sredstvima iz EU fondova.

Zašto mislite da je baš sada trenutak za ovakvu viziju?

Dubrovnik više nema vremena za odgađanje. Grad gubi stanovnike, mladi odlaze, kvaliteta života opada, a povijesna jezgra je postala preopterećena turistička kulisa! Imamo ljude, znanje i sredstva. Naša vizija nije luksuz – ona je jedini način da spasimo Dubrovnik. Prvi pilot-projekt Đirata nije obećanje za daleku budućnost; ona je stvarnost koju možemo početi realizirati odmah nakon izbora. Tehnologiju imamo, znanje postoji, potrebna nam je samo odlučnost da zajedno krenemo prema budućnosti.