Kultni Troubadour vraća se pod okrilje Breškovića, uz sjećanje na zlatno doba i Markov šarm kao tajnu uspjeha

Autor: Aida Čakić Autori fotografija: Goran Mratinović
 Legendarni dubrovački caffe bar uskoro otvara svoja vrata za posjetitelje. Mjesto koje je nekoć bilo sinonim za dobru glazbu i provod još uvijek živi u sjećanjima brojnih Dubrovčana, ali i turista koji su uživali u vrhunskim jazz izvedbama.

Troubadour, kultni dubrovački kafić, bio je poznat u cijelom svijetu ponajprije po njegovu prvom vlasniku, pokojnom Marku Breškoviću, jednom od osnivača legendarnih Dubrovačkih trubadura. Nakon njegove smrti kafić je bio u podnajmu te je promijenio više vlasnika, a sada se ponovno vraća pod okrilje obitelji Brešković. Gosti 'hard jazz caffea', kako je zapravo službena kategorizacija ovog lokala, bili su ljubitelji jazz glazbe, ali i svi oni koje bi tijekom ljetnih noći privukao vibrantni zvuk koji je dopirao iza kantuna dubrovačke katedrale. 

Na taj prostor znali su zaći i Roman Abramovič, princeza Caroline od Monaca i princ Ernst od Hannovera, Ivo Pogorelić, Simon Le Bon iz grupe Duran Duran, Bernie Ecclestone i njegova bivša supruga Slavica i brojni drugi. Iako prostorno mali, na prvi pogled ni po čemu poseban, bio je magnetično privlačno mjesto gdje su dolazili oni goste koji su cijenili poseban ugođaj. 

Zlatni dani

Uspješni jazz glazbenik, kontrabasist Nikola Brešković, jedan od sinova pokojnog Marka, upravo na 12. godišnjicu očeve smrti za Dubrovački dnevnik je ispričao kako planiraju oživjeti ovo legendarno mjesto te se prisjetio zlatnih dana lokala smještenog na Bunićevoj poljani.

- Troubadour je uvijek bio specifično mjesto koje je spajalo glazbu i ugostiteljstvo na vrhunskom nivou. Mi smo to radili na jedinstven način s ciljem da ugostimo svakog čovjeka koji nam dođe. Troubadour je mjesto gdje se niti jedan gost ne osjeća usamljeno čak i ako je sam. Kod nas su se ljudi uvijek upoznavali, družili, zabavljali, vladala je romantična atmosfera, a to sve je nosio moj otac sa svojim šarmom – priča Nikola Brešković.

Govori kako je zlatno doba Troubadoura, koji je otvoren 1979. godine, bilo poslije rata, točnije 1999. 

- Dubrovnik se tada otvarao prema svijetu i moj otac je rekao 'izađimo na ulice, počnimo svirati, zabavljati se…'. I dogodila se renesansa jer su ljudi bili željni zabave pa se turizam ponovno pokrenuo. Otac je uvijek govorio kako trebamo raditi kvalitetno, a gosti će sami dolaziti. Tada su počeli stizati i nešto elitniji posjetitelji poput prinčeva, kraljeva, glazbenika i ostalih. Svi su prepoznali želju koju smo imali – prisjetio se Brešković.

Zapravo je tih dvadesetak četvornih metara uvijek bilo protkano velikom ljubavlju prema jazz glazbi koja je privlačila svojim zaraznim ritmom. Imao je i njegov otac male tajne uspjeha kako privući goste, a Brešković mlađi otkriva kako je ključan bio osmijeh.

Goran Mratinović

Važna je atmosfera

- Uvijek je smatrao kako gostu treba prići s osmijehom i srdačnošću. Smisao ugostiteljstva je ugostiti onog tko vam dođe. Važna je atmosfera i cjelokupni doživljaj, a umjetnici su ti koji uvijek imaju potrebu da ih se sluša što u konačnici rezultira odličnom kombinacijom – govori on te dodaje kako je majka Franica vodila ugostiteljski dio posla i bila glavni pokretač, dok je otac bio zadužen za onaj kreativni dio.

Osvrnuo se i na cijene u lokalu koje su bile prilično paprene dok još u Gradu nije zaživio trend visokih računa. Smatra kako je razlog taj što je Troubadour uvijek davao nešto više poput žive glazbe koja se inače dodatno plaća.

- Taj kantun gdje je smješten kafić je prirodna pozornica i živa glazba, a pogotovo jazz, tamo savršeno diše. Inače je moj otac uvijek govorio kako je Dubrovnik super za jazz. Akustični instrumenti ne stvaraju galamu i jako lijepo pristaju povijesnoj jezgri – opisuje Brešković. 

Glazba i dobra atmosfera ponekad bi ih ponijele, prisjeća se on, pa bi dobili pritužbe od stanovnika povijesne jezgre da su previše bučni, ali nikad nije bilo većih problema. Naime, Brešković je mišljenja kako je akustična glazba ugodna te zasnovana na pozitivnoj energiji.

Tradiciju treba nastaviti

Kroz Troubadour su prošli i svjetski veliki jazz glazbenici koji su tu rado zasvirali. Želja obitelji Brešković je da se ta tradicija i nastavi, a možda i pokrene neki prepoznatljivi jazz festival u Dubrovniku koji bi trajao nekoliko dana.

Brešković smatra kako Dubrovnik ne treba slijepo pratiti trendove.

- Cijeli grad je u 'retro' điru i zbog toga Dubrovnik mora njegovati sve što je prije bilo super. Mi smo sami po sebi trend i neke nove stvari tu ne pašu previše nego trebamo čuvati ono što je klasično i prepoznatljivo. Grad ima svoje čari i svi koji tu dođu osjećaju se kao da su u nekom prošlom vremenu. Upravo je to razlog brojnih posjeta našem Gradu – smatra Nikola koji je izgradio uspješnu karijeru  u Parizu gdje nastupa u brojnim klubovima. Snimio je dva albuma, jedan je posvećen ocu, a drugi je božićni. Išao je na razna natjecanja, dobio prestižne nagrade, a njegov jazz album bio je senzacija ljeta 2018. godine. U Pariz je spontano otišao i proveo pet godina promovirajući projekt Nick Bresco čiji je koncept osmislio dok je živio u Americi. No, uvijek mu je želja bila vratiti se u Dubrovnik i oživjeti Troubadour.

Goran Mratinović

Ističe kako ga je jazzom, kao i njegovu braću, 'zarazio' otac Marko.

- Odrastao sam kroz glazbu. Cijela obitelj, od bake, tetki i ostalih, bili su muzikalni, a u našoj ulici, na Svetoj Mariji, je glazbena škola udaljena samo dva metra od našeg stana. Budio sam se uz zvuke violine, klavira i drugih instrumenata pa sam i sam počeo svirati violinu s tri i pol godine, a prvi koncert sam imao u petoj godini – prisjetio se on te dodao kako je imao sreće što je kao glazbenik mogao svirati kad god je htio.

Dubrovnik i Pariz prema njegovom mišljenju imaju brojne sličnosti.

- Oba grada postala su žrtve svoje ljepote jer previše ljudi ih posjećuje. Brojke su jako velike, stvaraju se gužve… Mora se raditi na harmoniji da posjetiteljima i ljudima koji žive u tim gradovima bude ugodno. Dubrovnik je uvijek bio internacionalan i sam po sebi prepoznatljiv pa je zbog toga važno zadržati se na nivou najljepšeg srednjovjekovnog grada.

Braća Brešković ponovno će voditi jedini hard jazz caffe u Dubrovniku od kojeg se na temelju povijesti očekuje samo najbolje.

- Najteže je u svakom poslu opstati pa tako s novim početkom imamo i veliki teret. Imali smo i teških trenutaka kada smo htjeli prodati lokal, ali smo rekli 'ne' i uspjeli smo to prebroditi. Mi smo građani Grada i nama je Troubadour kao tinel. Držat ćemo se starog imidža koji je on imao, ali uvesti i nešto novo poput zdrave hrane, a cijene će biti prihvatljive. Naša publika su ljubitelji jazza, ali i svi oni koji žele doživjeti nešto lijepo – zaključio je za Dubrovački dnevnik Nikola Brešković.

*Razgovor je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik

Popularni Članci