Drugom polovicom lipnja iz tiska izlazi englesko izdanje romana „Treći ključ“ autora Vedrana Mezeija. To nam je bio povod za razgovor u kojem smo saznali detalje vezane uz ovo izdanje i događaje koji tim povodom slijede.

Kako je došlo do toga da se „Treći ključ“ prevede na engleski jezik?

Još dok knjiga nije bila napisana do kraja gotovo u isto vrijeme mi je pala na pamet ideja o prijevodu „Trećeg ključa“ na engleski jezik i organiziranju „Povijesnih šetnji“. S obzirom da se veliki dio radnje ovog romana odvija u Mlinima, i to najviše u ljetnikovcu Bettera, za vrijeme rada na knjizi nastojao sam otkriti što više detalja o „staroj kući u Beterini“. Bilo mi je čudno što se o njoj u javnosti vrlo malo zna, iako je riječ o mjestu koje u sebi krije brojne povijesne kuriozitete. Pomislio sam kako bi bilo zanimljivo organizirati tematske obilaske povijesnih lokaliteta u Mlinima koji se isprepliću i s radnjom romana. Zato sam se obratio Općini i TZ-u Župa dubrovačka s prijedlogom da prevedemo knjigu na engleski jezik i organiziramo za turiste „Šetnje kroz povijest Mlina“. Na moje zadovoljstvo, prijedlog je prihvaćen i krenuli smo u njegovu realizaciju.  

Pored ljetnikovca Bettera, koje se još povijesne zanimljivosti kriju u Mlinima?

Prema nekim izvorima tu je u četvrtom stoljeću boravio sveti Ilar, odnosno Hilarion, po kojem župna crkva nosi ime. Pisani tragovi otkrivaju da je ovaj učenik svetog Antuna Pustinjaka rođen u Palestini, a za života je bio poznat kao iscjelitelj. Legenda govori kako je upravo na plaži u Mlinima ubio zmaja Boaza koji je živio u špilji Šipun u Cavtatu. Naravno da ovu legendu, kao i većinu sličnih njoj, trebala tumačiti alegorijski. Zmaj vrlo vjerojatno predstavlja simbol poganstva pa se tako na slikovit način prikazuje pokrštavanje Ilira i njihov prelazak na kršćanstvo. To potvrđuje i natpis na velikom zvonu crkve na kojem piše: „Napominjem narodu, sveti Ilare, da si zmaja poganstva ovdje uništio“.

Također, u Mlinima se nalazi i crkvica svetog Roka izgrađena krajem petnaestog stoljeća i ona je vjeran podsjetnik na brojne epidemije kuge koje su vladale ovim krajevima. Prema nekim procjenama „crna smrt“ je u Dubrovačkoj Republici od sredine četrnaestog stoljeća do kraja osamnaestog stoljeća usmrtila oko sto tisuća ljudi, što je za tako malu državu bio zastrašujuće velik broj. Mislim da je ta tema još više zanimljiva u ovo vrijeme globalne pandemije. Danas puno lakše možemo shvatiti posebnost činjenice da je Dubrovačka Republika bila prva država u svijetu koja je uvela karantenu kao učinkovit model za prevenciju širenja zaraznih bolesti.      

Za ljetnikovac Bettera se često može čuti kako je to ukleta kuća u kojoj se javljaju duhovi. Kakvo je tvoje mišljenje o tome?

Najviše povijesnih podataka o ljetnikovcu Bettera sam saznao od povjesničara umjetnosti Ivana Viđena koji je zajedno s kolegom Antunom Baćom na tu temu objavio znanstveni rad. Naravno, oni se nisu bavili pričama o okultnim radnjama, ali zanimljivo je napomenuti da su o „duhovima u Beterini“ snimljena čak dva dokumentarca na nacionalnoj televiziji. Priča govori kako je vlasnik imanja Baro Prospero Bettera nakon dolaska Francuza u Dubrovnik organizirao seanse prizivanja duhova. Barov prijatelj, plemić Karlo Natali, imao je kćer koja je navodno vrlo rano i neplanirano ostala trudna. Odmah po rođenju djeteta vlastelin je svog neželjenog unuka ostavio u sirotištu i zamolio Betteru da primi nesretnu djevojku u ljetnikovac kako bi lakše preboljela svoj gubitak. U ljetnikovcu se otkrilo da je ona vrlo vješt medij koji s lakoćom komunicira s dušama mrtvih te je počela voditi seanse prizivanja duhova. Navodno se na jednom takvom događaju ukazao i duh njezinog ostavljenog djeteta koje je predvidjelo skoru smrt svoje majke. Samo nekoliko dana poslije mrtvo tijelo ove djevojke pronađeno je kako pluta ispred ljetnikovca. Prema predaji njezin duh još i danas luta Beterinom.

Moram priznati da sam prilično sumnjičav prema ovoj priči. Pri tome najviše mislim na povijesne činjenice koje se u njoj spominju, ne ulazeći u detalje vezane za okultne rituale. Prema toj priči navodne seanse prizivanja duhova su se organizirale početkom devetnaestog stoljeća, neposredno nakon pada Republike , a iz povijesnih izvora znamo da je ljetnikovac Bettera opljačkan i spaljen 1806. godine, prilikom rusko-crnogorske opsade Dubrovnika. Od tada je djelomično obnavljan i to tek u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Dakle, kuća je u to vrijeme bila devastirana i teško je zamisliti da su se u njoj mogli održavati takvi događaji. Također, u priči se kao sudionici događanja spominju neke povijesne ličnosti koje nisu bili suvremenici toga doba, a jedan od njih je i Vice Stjepović Skočibuha.

Kako je izgledao proces prevođenja „Trećeg ključa“ na engleski jezik?

Knjigu je prevela naša sugrađanka Vesna Čelebić, a lektorirala ju je gospođa Mary O'Hara Smith iz New Yorka. Ista „ekipa“ je radila i na prijevodu moje prve knjige „Tu sam!“. Iako proces prevođenja nije nimalo lagan posao, moram priznati da mi je veliko zadovoljstvo raditi s Vesnom. Ona je izuzetno nadarena prevoditeljica koja je i sama objavljivana autorica. Pored toga, Vesna je turistička djelatnica i jako dobro poznaje povijest Grada. Dijelimo zajedničke svjetonazore, a veže nas i iskreno prijateljstvo, tako da bolju suradnicu nisam mogao poželjeti.

Proces prevođenja je tekao na način da bi Vesna prevela pojedino poglavlje knjige nakon čega bih ga ja pročitao i iznio joj svoje komentare i prijedloge. Takvi komentari često nisu imali previše smisla jer su uglavnom bili odraz nedovoljnog poznavanja jezika, ali nekad bih ipak uspio predložiti i nešto korisno. Nakon što bismo usuglasili zajedničku verziju svakog poglavlja, poslali bismo ga lektorici u New York. Gđa Mary O'Hara Smith bi pregledala tekst, ispravila eventualne pogreške i davala neke svoje prijedloge. Na kraju smo svi troje preko video poziva „izbrusili“ i najsitnije detalje rukopisa.   

Kakvi su planovi za budućnost? Što možemo očekivati po pitanju promocije engleskog izdanja?

Knjiga kroz koji dan izlazi iz tiska nakon čega slijedi distribucija po knjižarama u Hrvatskoj. Također, englesko izdanje romana bit će objavljeno i preko platforme Amazon u tiskanom i digitalnom obliku pa će tako biti dostupno čitateljima bilo gdje u svijetu. Promocija engleskog izdanja očekuje se početkom srpnja na taraci ljetnikovca Bettera gdje će pored knjige biti predstavljen povijesni prikaz ovog ladanjskog zdanja. U suradnji s TZ-om Župa dubrovačka, također u srpnju, predviđen je početak programa „Povijesne šetnje kroz Mline“. Obilasci će biti vođeni na engleskom ili hrvatskom jeziku, a ostavljamo mogućnost organiziranja događaja i na drugim jezicima ukoliko zainteresirana grupa ima svog prevoditelja koji će sudionicima prevoditi s nekog od ova dva jezika. Treba naglasiti kako to nisu klasične vođene ture koje odrađuju turistički vodiči, već je koncept zamišljen kao predstavljanje knjige i susret s autorom kroz tematsku šetnju našim mjestom. Ako ništa drugo, vjerujem da bi ovo ljeto moglo biti dobra generalna proba za „Povijesne šetnje“ i da će se ovaj program nastaviti i narednih godina. 

Maro Marušić