Ostojić je pravnik po struci, a u SDP-u je još od 1990. godine. Također, bio je splitski gradski vijećnik i načelnik policijske uprave grada Splita, dragovoljac je Domovinskog rata i nositelj Spomenice. U intervjuu za Dubrovački dnevnik oštro je kritizirao smjer u kojem se u posljednje vrijeme kreće stranka i rad donedavnog predsjednika SDP-a, najavio je koje će to biti promjene u slučaju njegove pobjede  te ustvrdio – kažnjeni su bili svi oni koji su se osudili upozoriti da se SDP ne kreće u dobrom smjeru. 

Kandidirali ste se za mjesto šefa SDP-a, u kojem smjeru želite voditi stranku  u slučaju pobjede, što to SDP-u nedostaje i što biste drugačije?

- Temeljne vrijednosti SDP-a su propisane u Statutu i one čine osnovu za stvaranje novog programa stranke, ali kojeg ne može diktirati samo predsjednik stranke nego mora biti prihvaćen od svih članica i članova. Osnovu imamo i moramo napokon krenuti u lijevo. Dakle, taj zaokret u lijevo stoji u Statutu, samo što se to dosad nije primjenjivalo. 

Što konkretno znači zaokret u lijevo?

- To znači primjena onoga što piše u Statutu. Ne možete iz salona biti antifašist, ne možete biti ljevičar i ponašati se kao da vam je to zanimanje, bez da pokažete kako želite sudjelovati i u akciji. Zato nam se i dogodila platforma Možemo koja nam je pokazala lekciju kako se bori za prava radnika i ljudska prava na terenu. 

Kako biste u svemu tome ocijenili ulogu dosadašnjeg šefa Davora Bernardića? Koliko se snašao u cijeloj toj priči, koliko dobro, koliko loše, što biste drugačije?

- Četiri godine smo gledali stranku s poremećenim međuljudskim odnosima i zanemarivanje rada na terenu. Moram reći da je Bernardić čak ponekad i poslušao neki dobar savjet. Tada bismo pokazali da postoje određene točke na kojima možemo iskočiti. To smo napravili na EU izborima jer smo tada primjenjivali stvari iz Statuta temeljem kojih se može napraviti lista, ljudi i poruke koji rade temeljem programa koji jest okosnica naše stranke. Kad tako složite listu, onda napravite odličan rezultat. To je bio prvi zamah. Nakon toga smo dobili priliku da podržimo našeg kandidata za predsjednika koji je i pobijedio. Dakle, pobjednička strategija je bila nastavljena i ona je trebala biti zaokružena na Parlamentarnim izborima. Tad se dogodio potpuni krah pobjedničkog vala i potpuna izmjena strategije, zanemarivanje uloge samog terena i oslanjanje isključivo na lojalne ljude i loše odabrane koordinatore koji nisu imali ni autoriteta ni znanja. Zato smo doživjeli debakl. S druge strane, pričalo se o tome kako ćemo dobiti od 63 do 69 mandata što smo redovito slušali od potpredsjednika stranke Rajka Ostojića koji je redovito slao takve poruke obećavajući ljudima ono što apsolutno nije bilo izvedivo. Mogli smo nastaviti pobjednički niz, imali smo serviranu situaciju, mogli smo pobijediti HDZ i ta prilika je tad propuštena. Naši birači gube povjerenje da će SDP ikada više biti u situaciji da može dobiti izbore. Kad tako promašite praznu baru iz jedanaesterca, onda naravno da ljudi pomisle kako nikad više nećemo biti prvaci. Glavna odgovornost je bila na izborniku, a to je Bernardić, no na kraju je on jedini ispao Pedro, a svi oni koji su ga savjetovali, radili krive procjene i organizirali potpuno krivu i skupu kampanju koja je polučila izuzetno loš rezultat, sada sjede u Saboru, jedu kokice i gledaju što se događa u SDP-u. 

Pobjednički val je zaustavljen na parlamentarnim izborima. Zbog Bernardića koji jest, kako kažu, pomalo 'mlaka' ličnost ili zbog loše politike stranke? 

- Istina je kako nisu svi problemi došli s Bernardićem, no u četiri godine se to moglo popraviti. Kad nešto obećaš na izborima koje smo imali 2016. godine, kad smo imali sedam kandidata, Tonina Piculu, Orsata Miljenića, Gordanu Sobol, Karolinu Leaković, Vesnu Škulić i mene koji sam ušao u drugi krug, to moraš i napraviti. Tad su bila neka druga obećanja oko stranke. U SDP-u se loše stvari nisu ispravile, a još se više pogoršala situacija time što su produbljeni jazovi između ljudi kojima nije dopušteno ni da daju dobronamjerni savjet kad se stranka vodi u krivom smjeru. To nas je koštalo značajnih podjela unutar same stranke i umjesto definicije da se glasa po principu jedan član - jedan glas, imamo jedan klan – jedan glas. Mislim da je to jako loše. Svaki put kad se dogodi da je netko uskraćen za pravo glasa da bira lidera, dogodi se dvostruka šteta – prvo, oni koji su plaćali veliki dio jer se nalaze na visokim funkcijama ili predstavljaju određenu interesnu skupinu, njihov glas vrijedi tri puta više jer samo trećina članova ima pravo glasa. Drugo, njihovi šefovi organizacija to tumače kao ulog, kao da je stranka dioničko društvo s kojim će ostvariti svoje pozicije. Tražio sam reset, a to je vraćanje na početne postavke koje su propisane u Statutu. To se nije dogodilo pa smo kažnjeni od onih koji su nama prije davali glas. Sad su ga dali platformi Možemo ili su odlučili ne izaći na izbore. 

Spomenuli ste svojevrsnu političku trgovinu, loše odnose… Dio članstva je iznio svoje nezadovoljstvo i na posljednjim Parlamentarnim izborima, među njima ste bili i vi. Dodijeljeno vam je sedmo mjesto na listi, odbili ste ga, je li vam žao? Postojala je mogućnost da u Sabor uđete putem preferencijalnih glasova.

- Bez ikakvog problema bih ušao u Sabor. U IX. izbornoj jedinici sam godinama bio koordinator , a 2011. godine sam bio nacionalni koordinator kad smo osvojili 81 mandat i kad smo bili u situaciji postići rezultat i broj saborskih zastupnika o kojemu i HDZ može sanjati. Ja sam 13. lipnja vrlo direktno rekao na Glavnom odboru – budemo li dobili četiri mandata po izbornoj jedinici u prosjeku, možemo se tući nogom u guzicu. Dogodilo se da sam promašio samo za jedno mjesto, znači naša koalicija je dobila 41 mandat, od toga 32 s SDP-om. Znači nikad gore. I oni koji su bili koordinatori sada to ne žele spomenuti, a zapravo imaju najveću odgovornost po tom pitanju. Nitko se od njih nije sjetio ponuditi ostavku, nju je dao samo Davor Bernardić. Meni je ponuđeno sedmo mjesto, no mišljenja sam kako bih i sa zadnjih pozicija na listi prikupio tih minornih tri tisuće preferencijalnih glasova koliko je bilo potrebno za ulazak. Naime, u dva prethodna izborna ciklusa dobio sam u toj izbornoj jedinici 23,5 tisuća glasova odnosno 19,5 tisuća glasova. Dakle, 40 posto svaki put od naše liste. To je drugi najbolji rezultat, uz Zorana Milanovića, u SDP-u. Svih 14 kandidata koji su bili na listi u IX. izbornoj jedinici ukupno su dobili oko 30 tisuća glasova. Ljudi su pokazali što o tome misle na način da je inače skoro 90 posto ljudi zaokruživalo preferencijalno, a ovaj put ljudi koji su glasali za SDP nisu imali svoje preferencijalne kandidate i manje od 50 posto ih je zaokružilo nekoga s liste. Nisam odustao nego sam odbio biti na listi, nisam želio gledati leđa HSP-ovome kandidatu za gradonačelnika Šibenika, nisam htio gledati u leđa ljudima koje morate 'guglati' jer birači ni u ovom trenutku ne znaju tko su saborski zastupnici, a koji su nagrađeni za lojalnost prema šefu. Lista se ne radi tako što se gleda koliko je tko lojalan predsjedniku jer taj kraljevski sindrom apsolutno uništava demokraciju. S druge strane, ja osobno mogu pokazati što znači boriti se na terenu i kako se prikupljaju glasovi – ja sam, s 23,5 tisuća glasova, oni svi zajedno s 30 tisuća. 

Kad govorite o dobrim rezultatima SDP-a, neizostavno je ime Zorana Milanovića, jedna snažna ličnost. Nedostaje li još takvih u SDP-u?

- Treba biti iskren pa reći kako su se mnogi u SDP-u bili odrekli Zorana Milanovića. Istina je kako su odustali od te politike i kako je šest mjeseci prije tih događanja Milanović pobijedio Zlatka Komadinu na stranačkim izborima, da bi se onda u listopadu iste godine stvar preokrenula. Dobili su pozicije oni koji su bili 'anti-milanovićevci'. Oni koji su bili uz Milanovića i koji su uspjeli na tim izborima, bili su kažnjeni jer su izjavljivali rečenice u interesu svoje stranke. Bio sam SDP-ovac na osnivačkom kongresu 1990. godine kao delegat. Nisam siguran da će se SDP udostojiti obilježiti 30. godišnjicu osnivanja stranke. Ako budem izabran, sigurno ću podsjetiti na taj važan trenutak. Također, bio sam kandidat za Sabor 1992. godine kad su se ljudi uopće bojali dati svoje ime na listu, kad smo dobili 5,3 posto glasova na izborima. Bio sam koordinator za X. izbornu jedinicu 2000. godine kad smo pobijedili. Što mislite, jesam li tad ušao u Sabor? Ne, nisam bio niti na listi jer biti koordinator tada nije značilo da ti to nosi fotelju nego se uzimao najbolji operativac koji će organizirati priču na terenu. Tek 18 godina nakon što sam ušao u SDP dobio sam priliku iz jednostavnog razloga; jer je Ingrid Antičević morala biti maknuta s tog mjesta zbog afere njenog muža u odvjetničkog uredu. Dobio sam priliku da budem koordinator IX. izborne jedinice, dva puta sam duplo povećavao broj mandata koji smo osvojili, a danas sam u situaciji da moram odbiti biti sudionik na listi stranke. 

Dakle, kažete kako ste kažnjeni jer ste otvoreno upozoravali na smjer kojim SDP ide i što niste pokazali lojalnost šefu stranke. 

- Bio sam jedan od onih koji se nije nikada 'uvlačio' nikome. Ako netko kaže kako sam 'milanovićevac', on mora znati kako sam ja u partiji od 1990., a Milanović iza 2000. godine. No, može mi to reći jer sam poštovao predsjednika SDP-a i radio u interesu SDP-a. Može mi reći da sam 'račanovac' apsolutno bez problema. No prije svega sam SDP-ovac, a on treba upozoriti svakog od predsjednika ako smatra da bi bilo bolje nešto napraviti na drugačiji način. Danas je situacija takva da je jedan od kandidata gospodin Kolar s izbornim rezultatom koji je bio katastrofalan. On je u jednoj od izbornih jedinica u kojima smo uvijek dobivali ozbiljan broj glasova,  ostvario 3,5 tisuće glasova kao prvi na listi, a dva druga kandidata su donijela 30 tisuća preferencijalnih glasova toj listi. Ne treba se kititi tuđim perjem, istina je ta da je bio jedan od kreatora ovog ozbiljnog poraza. Zahvaljujući županu Posavcu koji je donio brojne glasove, ostvaren je dobar rezultat u odnosu na očajne rezultate u drugim izbornim jedinicama. To jednostavno nije dovoljno da se bude predsjednik SDP-a, no nažalost lako moguće je da bude izabran za tu funkciju zbog mogućnosti trgovanja i onih koji u ovom trenutku osjećaju kako su im pozicije ugrožene jer su upropastili SDP. Onda će to, po ponašanju, definitivno biti SDP 365. 

A što se tiče Peđe Grbina, također kandidata za šefa SDP-a, kakav bi on bio lider?

- Nemam nikakvih problema s Peđom Grbinom, to je odličan SDP-ovac i čovjek koji radi svoj posao. Jedini problem koji ima jest taj što se lider ne rađa nego se lider gradi. Ne isključujem mogućnost da i on može postati lider, no u ovom trenutku on ne odiše liderstvom. Kad pitate ljude hoće li krenuti za mnom ili za Grbinom, znam odgovor, ali neću podcjenjivati bilo koga drugoga na taj način. I Peđa bi krenuo za mnom, to uostalom nije sporno. Druga stvar, u cijeloj ovoj situaciji nije dovoljno samo napisati program, obećavati ljudima neke stvari, moraš biti sposoban zaustaviti tendenciju koja u ovom trenutku raste u SDP-u. Vrlo sam otvoren i iskren kad razgovaram s članicama i članovima te upozoravam na opasnost, kao što sam upozoravao, i nažalost bio u pravu, po pitanju izbora na kojima smo doživjeli debakl. Tako i sad upozoravam da nam stranka može otići u lošem smjeru, da nam vodstvo bude gore nego što je HNS koji je sinonim za političku trgovinu ili Bandićev 365 koji od toga i ima pozicije na bilo kojem mjestu. SDP je krasilo što smo jedni s drugima mogli razgovarati, stati rame uz rame i biti oponenti u društvu, a to nije uvijek lako jer često u životu bivaš kažnjavan jer si SDP-ovac. Nikad nije lako plivati uz rijeku, no istina je kako smo pokazivali otpor prema određenim tendencijama, otpor prema HDZ-u i desničarskim strankama na način da ih pokušamo zaustaviti u njihovim rigidnim namjerama. Cilj mi je da se dio lijevog biračkog tijela prikloni SDP-u. Ovo je za mene posljednji juriš u smislu da pokušam s SDP-om ostvariti ciljeve, a to je vraćanje na početne postavke, da ne koketiramo s desnicom i da pobijedimo svog glavnog oponenta, a to je HDZ sa svojim satelitima. 

Vaš glavni oponent, kako kažete, je na ovim izborima pokazao kako se itekako približio centru. Mnogi su mu predviđali debakl nakon što se odvojio od svog krajnje desnog krila, no to se, sudeći prema izbornim rezultatima, pokazalo kao pametan potez. Mnogi su nakon Karamarka kritizirali kako je Hrvatska zagrezla u nacionalizam, a sada je priča nešto drugačija. Jesu li vam ukrali dio biračkog tijela, pa barem neodlučnih birača? 

- Moguće. Nemam ništa protiv centra, dapače, pozdravljam što su se naizgled odrekli eventualnih natruha krajnje desnice i radikala. To se dogodilo na unutarstranačkim izborima i to je svakako za pozdraviti. No, situacija je takva da prikriveni radikalizam nije ništa bolji nego taj koji smo imali kad su svi bili u jednoj platformi. Oni bi se jako brzo ujedinili da je došlo do situacije da im je to potrebno, no nije bilo potrebno pa im je to omogućilo da sada glume stranku desnog centra. No, kad dođe do kritične situacije kao do ove sa zakonitom primjenom Stožera ili kad su u pitanju ljudska prava, onda vidite kako stvari zapravo stoje. Mislim kako je za pozdraviti ako se obračunaju s radikalnim trendovima u društvu, a ne samo s radikalnim članovima jer tek će to biti dokaz da su spremni za promjenu. Dok imamo različite oblike neofašističkih divljanja gdje se simboli propalih režima glorificiraju, kao i ignoriranje poziva da se poštuju ljudska prava, dotad ne mogu potvrditi kako su sve ovo bili stvarni dokazi da su oni postali demokratska, demokršćanska ili stranka desnog centra. 

I na kraju da se spustimo i na lokalnu razinu. Za godinu dana će se održati i lokalni izbori, koliko ste zadovoljni radom SDP-a u Dubrovniku? Najveća hrvatska oporbena stranka u Gradskom vijeću ima samo dva vijećnika. 

- Ne želim primijeniti onu 'što južnije, to tužnije', i u Splitu imamo tek tri vijećnika u Gradskom vijeću, no istina je kako na lokalnim izborima SDP jako loše prolazi jer je zanemaren rad na terenu. Druga stvar, okupljanje ljudi oko interesa je promašen put, tu onda imate situaciju da se u maloj lokvi boriš za ostatke ostataka. Stranka se i na južnom bojištu mora boriti na isti način, a to je da ne kažnjava ljude jer su spremni sudjelovati u izbornom procesu. Danas je došlo do toga da se kalkulira je li bolje ne izaći na izbore ili se otvoreno boriti za što bolje izborne rezultate, no postoji mogućnost da pri tom budete kažnjeni. No, onaj tko se ne usudi na neuspjeh, nikada neće pobijediti. Pozivam ljude da ne gube moral i ako budem izabran, sigurno ću čuti njihov glas i sigurno ću im pomoći u svakoj lokalnoj sredini.