Imate iskustva u natjecanjima, ali ovo je ipak nešto posebno, kakvi su vam dojmovi?  

Predivno iskustvo! Prije svega, ovo je natjecanje prvi put u mom slučaju revijalnog karaktera, tako da nikakvu kompetitivnu osobinu za mene to nije imalo. Isključivo jako dobra zabava, učenje od onih od kojih možeš naučiti puno, ne samo od mentora kojeg sam imao, Gorana. On je osim što je jedan vrhunski glazbenik također i kompletna ličnost. Baš mi je drago, prije svega zbog njega, da sam prihvatio tu ulogu, biti dijelom takvog jednog showa. Iz današnje perspektive, par dana iza, uz sve ono što smo prošli, tu cestovnu udaljenost, koju imamo i ja i on – s obzirom da je on iz Osijeka, a ja iz Dubrovnika, nije mi krivo što smo se malo više fizički potrudili kako bismo mogli uživati u svih šest emisija! Iako, na početku, kome je palo na pamet (meni najmanje), da ćemo na kraju biti u šestoj emisiji, u onom velikom finalu, uz bok jednom Igoru Barberiću? On je, naravno uz svoju mentoricu Ivanu Kindl, definitivno od početka toliko izdominirao pozornicom da mi je bila velika čast biti uz njega i biti jedan od prvih koji mu je baš iskreno i od srca čestitao na pobjedi.  

Jeste li imali tremu prije nastupa? 

Ne! Tu tremu nisam imao ni dok sam se bavio sportom. Tako da se to pretočilo i u ovaj show. Imao sam samo želju da dio koji smo imali za probe što profesionalnije i odgovornije odradim. A kad je došao moment da izađemo na scenu, tu smo zaista maksimalno uživali, što se moglo i vidjeti iz našeg govora tijela i naše energije koje smo pretočili u glazbu i u naše pjevanje. Sigurno da to pjevanje nije uvijek bilo po „slovu struke“, međutim to nije bila moja ambicija ni želja, niti je na kraju krajeva to karakter emisije Zvijezde pjevaju. Ona je isključivo zabavnog karaktera i mislim da smo taj dio odradili baš vrhunski.  

I sami kažete, možda nije bio pogođen svaki ton, ali za vas su svi komentirali da ste pjevali s dušom.  

Jesam. Bilo je devet pjesama i sigurno je da se kroz njih  moglo točno ocijeniti gdje sam posao, što se pjevačkog dijela tiče, odradio jako dobro. Kod nekih to nije baš ispalo najbolje, međutim kod svih pjesama od početka do kraja je bila prisutna energija, emocija, želja da se tu emociju prenese i na pozornicu, a i publici. Publika je to valorizirala kroz svoje glasove i kroz podršku nama od početka do kraja i ovim putem im zahvaljujem svima, ne samo mojim dragim sugrađanima nego ljudima u cijeloj Hrvatskoj koje smo uspjeli zabaviti i kojima smo uspjeli donijeti osmijehe na lice. Ja se nadam da će se ova emisija nastaviti i dalje jer je cilj zabaviti publiku, cilj nije samo naučiti dobro pjevati. Na kraju krajeva, ni u publici nisu svi glazbeni pedagozi, nego su publika ljudi kojima fali malo smijeha i bezbrižnosti. 

Pjevali ste zaista raznolike pjesme, koja vam je bila najposebnija? 

Vrlo je lako izdvojiti koja mi je bila najposebnija, to je ta zadnja, ‘Kad mi dođeš ti’. Na neki način, to je bila moja intimna pobjeda, što sam uspio doći do momenta u kojem pjevam pjesmu svog života. Dakle, pjesmu koja mi je obilježila život, točnije rođenje našeg sina, mene i moje supruge Jelene. Drago mi je što kod nje nisam ispao iz tonaliteta, s obzirom na to kako se radilo o tako jednoj za mene teškoj i emotivnoj situaciji. A ono što mi je jako drago da smo uspjeli dobro odraditi je pjesma Kića Slabinca, s obzirom da Goran dolazi iz Slavonije, a to je jedna od slavonskih himni. Žiri se čak složio kako je taj etno izričaj naših pjesama, ne samo mene, nego i mojih kolega, bio najveći hit svih žanrova koje smo pjevali u emisijama.  

Više puta ste naglasili da je riječ o zabavnom, a ne kompetitivnom iskustvu, ali moram pitati – kakva je bila ovogodišnja ekipa?  

Ekipa je bila kao da smo na ekskurziji Prag-Beč-Budimpešta. Mislim da smo tako svi djelovali. Takav je bio osjećaj, kad znaš da nakon Budimpešte ideš doma. Toliko je bilo bezbrižno, niti u jednom momentu nitko od nas se nije osjećao kao natjecatelj. Mislim da je zato bilo toliko zabavno. S moje strane, bilo je i crnog humora, koji je jako potreban kako bi ljude malo rasteretio i pomogao nam da se ne zamaramo time što nam neke pjesme ne odgovaraju tonalitetom. Na kraju krajeva, nitko od nas ne dolazi iz svijeta pjevanja i glazbe. Možda je nekome bilo to bliže nego meni, s obzirom na to kako ja dolazim isključivo iz „kućne radinosti“ i kako sam ja ispod tuša, u vrtu, s prijateljima isključivo grleno pjevao – ako je to Goran uspio promijeniti, učinio je ogromnu stvar. To ćemo vidjeti u sljedećim zabavama. (smijeh) Ali su i kolege i mentori, svi koji su na bilo koji način bili dijelom 13. sezone su baš bili na razini. I kao pjevači, glazbenici, a prvenstveno kao osobe.  

Posebno moramo istaknuti vašeg mentora Gorana Boškovića, tijekom cijele emisije je bilo vidljivo da ste baš „kliknuli“.  

Mislim da je tu Uršula Tolj napravila možda najbolji potez svoje medijske karijere, da je uspjela spojiti ljude koji su automatski „kliknuli“. Ne samo u smislu toga što smo se vrlo lako dogovarali i za izvođenje pjesama, i za probe, nego što smo i izvan toga svijeta funkcionirali kao osobe koje su sličnih životnih apetita. I on je obiteljska osoba, čovjek koji ima uspješan brak, koji je zadovoljan svojim životom, tako da smo vrlo lako našli zajednički jezik. Nismo imali prevelike pjevačke apetite. Opet moram reći, u ovoj sezoni od početka niti u jednom momentu nisam osjetio kako mi nešto moramo. Nije ovo bio ni San Remo, ni Dora, niti je to bila želja onih koji su nas doveli sve skupa u ovu sezonu, nego su željeli da naučimo puno, da ipak na pozornici pjevamo uredno. Da to ne bude nešto što je na bilo koji način negledljivo, neslušljivo, a mislim kako nije bilo nijedno od toga dvoje. 

Jedan od posebnijih trenutaka je bio i kad ste proslavili 40. rođendan na pozornici.  

Jest, to je možda bio „highlight“ sezone, kad su mi na pozornicu na probi izašli svi oni s tortom, čestitali. Poslije se to nastavilo u emisiji kad je Marko Tolja zajedno s ostalim članovima žirija i svom publikom otpjevao „Sretan rođendan“. To su te neke stvari koje teško zaboraviš, a dovoljno govore o ljudima s kojima sam se susretao svih tih mjesec dana. 

Hoće li onda ovo biti iskustvo koje ćete pamtiti cijeli život?  

Da mogu, ponovio bih ga! Ali s obzirom na to kako se ne mogu ponoviti natjecatelji koji su već nastupili, ništa od toga. (smijeh) Baš mi je bila velika privilegija biti dijelom svega toga i počašćen sam zaista, bez imalo nekakve patetike, što sam bio dijelom te jedne lijepe priče koja je završila pravedno i ugodno i uhu i oku. 

Priča se da bi moglo biti i nekih daljnjih nastupa.  

Moram vidjeti kako Goran diše s obzirom na to kako sam mu na temelju naših nastupa omogućio rasprodane nastupe širom Hrvatske… Šala-mala! Ali bit će prilike sigurno. Hoće li to biti u privatnom angažmanu ili u manjem društvu, to ćemo još vidjeti. Dobio je poziv u Dubrovnik, pa i na Pilarsku noć, na sto godina Penatura, vidjet ćemo hoće li se uspjeti oduprijeti tom pozivu. U slučaju da ne dođe, siguran sam da ćemo mi poći po njega!  

Onda ćete mu se morati pridružiti na nastupu! 

Ma moramo otpjevati barem himnu Penatura. Nećemo biti bolji od Sebe, ali vjerujem da ćemo ga dobro ‘skinuti’. (smijeh)  

Koji su vam daljnji planovi, vraćate se regularnim obavezama? 

Da, sad se vraćamo u jednu normalnu kolotečinu, mali je krenuo ponovno u vrtić i nastavljamo tamo gdje smo stali prije mjesec dana.  

Hoće li vam nedostajati pjevanje? 

Ne, jer to radim svaki dan. Susjedi su svjesni da moje pjevanje nije završilo zajedno s 13. sezonom!