Nedavno se dogodilo dvostruko ubojstvo u Pločama. Radili ste očevid na ukupno pet lokacija, možete li kazati kako je to izgledalo?

Dvostruko ubojstvo u Pločama je izuzetno teško i složeno kazneno djelo gdje je za potrebe očevida bilo potrebno organizirati više djelatnika na više različitih lokacija, tako da je za ove potrebe angažiran maksimalno raspoloživ broj kriminalističkih tehničara. Radi se o zahtjevnim očevidima u kojima se pozornost posvećuje i najsitnijim detaljima, jer svaka činjenica ili okolnost koja se tijekom očevida utvrdi može biti važna u istrazi, a kasnije i u kaznenom postupku. Razumljivo, detalje ovog slučaja ne mogu iznositi u javnosti budući da su izvidi još uvijek u tijeku. 

Što je bilo najzahtjevnije prilikom obavljanja tog očevida? 

Kao i kod svakog očevida važno je bilo sve pojedinačne radnje obaviti na kvalitetan i visoko profesionalan način, s razlikom što se ovdje očevid obavljao na više različitih lokacija, odnosno na samim mjestima događaja, na mjestu uhićenja počinitelja, na samom počinitelju, u njegovom objektu smještaja i u vozilu kojim se koristio. 

Koliko takve stresne situacije i često mučni detalji utječu na vas i na vaše kolege? 

Na žalost, posao koji obavljam podrazumijeva da idem na mjesta počinjenja kaznenih djela, nerijetko prizori koje tamo zateknemo nisu ugodni ni lijepi. Sve ono negativno što vidimo tijekom očevida zasigurno utječe na nas htjeli mi to priznati ili ne, bili mi svjesni toga ili ne.

Iako smo educirani i obučeni da se u trenutku postupanja fokusiramo na dio posla koji moramo obaviti, kada dođete doma ponovno u sjećanjima prolazite slike koje ste vidjeli. Meni osobno u tim trenucima najviše pomaže obitelj koja mi je podrška u svemu pa tako i u svladavanju takvih situacija. Važno je naći neku zanimaciju izvan posla koja nas opušta i koja nam pomaže u sagorijevanju stresa. Osobno se opuštam pomažući roditeljima u obradi i obnovi starih maslinika i vinove loze u Ponikvama na Pelješcu. 

Kako uopće izgleda jedno klasično obavljanje očevida? 

Očevid se obavlja u pet različitih faza: orijentacijska, statička, dinamička, kontrolna i finalna.  Svaka faza ima svoju važnost. Nama kao kriminalističkim tehničarima posebno je značajna dinamička faza tijekom koje pronalazimo, fotografiramo i izuzimamo tragove koji mogu identificirati počinitelja ili ga povezati s mjestom događaja, odnosno sve ono što bi moglo biti važno za daljnji tijek kriminalističkog istraživanja te kasnije kaznenog postupka. Svi tragovi koji se izuzmu s mjesta događaja zapakiraju se u za to namijenjene vrećice nakon čega se pohranjuju u posebno čuvanu prostoriju. Po nalogu Državnog odvjetništva određeni dio tragova dostavlja se Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ čije je sjedište u Zagrebu. Vještaci navedenog Centra vještače te kompariraju sporne tragove izuzete s mjesta događaja s nespornim tragovima i uzorcima, a sve u cilju povezivanja osumnjičene osobe s kaznenim djelom koje se dogodilo. Ukratko, naš osnovni zadatak je dokazati tu korelaciju što je kasnije ključni dokaz u kaznenom postupku. 

Koja je razlika obavljanja očevida među različitim kaznenim djelima, primjerice između očevida kod počinjenja krađe i recimo ubojstva? 

Jednostavnu razliku nije moguće jasno odrediti s obzirom na to da je svaki očevid poseban i svakom se pristupa na različiti način ovisno o dinamici događaja. Razlike koje nastaju pri obavljanju očevida su u tehnici koja se primjenjuje za pronalazak tragova, a tehnika se određuje temeljem zatečenog stanja na mjestu događaja. Primjerice, kod krvnih delikata bitno je temeljem tragova utvrditi  radi li se o ubojstvu, samoubojstvu ili nesretnom slučaju – poznata trilema. Kako bi se navedeno utvrdilo koriste se razne metode pronalazaka tragova pomoću forenzičkog svijetla koji detektiraju čak i obrisane tragove krvi i  izlučevina, dok pomoću raznih vrsta daktiloskopskih prašaka pronalazimo latentne tragove papilarnih linija, odnosno otisaka prstiju. Kada se takvi tragovi pronađu, koristimo folije za fiksiranje, odnosno izuzimanje takvih otisaka koje pakiramo na adekvatan način te ih dostavljamo Centru na daljnje vještačenje i usporedbu. 

Kako izgledaju klasični očevidi prilikom kriminaliteta povezanih s drogom? Toga je bilo puno na području nadležnosti Policijske uprave dubrovačko-neretvanske. 

Zaplijenjeni paketići se obrađuju tako da se tretiraju daktiloskopskim prašcima u svrhu pronalazaka otisaka papilarnih linija i bioloških tragova, ali prije toga se radi preliminarni test kako bi se utvrdilo radi li se o drogi. Uzorci se dostavljaju Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ koji utvrđuju kakvoću i vrstu droge. 

Koji biste takav slučaj posebno izdvojili? 

Budući da sam i sam roditelj maloljetnog djeteta ipak bih izdvojio ovaj slučaj koji se prije par dana dogodio u Pločama. Takve vas situacije potresu. Opet naglašavam da u policiji radim već 30 godina tijekom kojih sam odradio puno očevida pa i onih nakon tragičnih događaja, ali nažalost nema te obuke ni iskustva koje vas na takvo nešto mogu pripremiti. Jednostavno se trudite posao odraditi profesionalno i hladne glave, a u ovom slučaju je odrađen dobar posao. 

Poznato je i kako su očevidi kod požara prilično zahtjevni. Zbog čega? 

Istina, kod požara se teško pronalaze tragovi budući da dođe do djelomičnog uništenja istih. Kod takvih slučajeva, uz očevidnu ekipu, stručnu pomoć tražimo od vještaka već spomenutog Centra „Ivan Vučetić“ koji su posebno osposobljeni za pronalaženje tragova specifičnih za požare i paljevine. Ukoliko se radi o požaru objekta, potrebno je pronaći žarište iz kojeg se izdvaja požarni krš kako bi se došlo do relevantnih tragova koji nam mogu pomoći u rasvjetljavanju slučaja. Ništa nije nemoguće, samo je potrebno poznavati metodologiju.  

Na što je potrebno posebno paziti, obratiti pozornost prilikom obavljanja očevida?

Mjesto događaja potrebno je osigurati kako bi se onemogućio pristup neželjenim osobama, a svaki djelatnik kriminalističke tehnike mora obući zaštitno odijelo, rukavice i svu ostalo opremu kako se tragovi ne bi kontaminirali. 

Kojih se očevida sjećate kao najzahtjevnijih u vašoj karijeri i zbog čega? 

Posebno bih izdvojio očevid nakon katastrofalnog požara u Vignju i Kućištu  1998. godine u kojem je izgorjelo više desetaka kuća kada su izgubljena dva života. 

Mnogi su putem američkih krim serija i filmova gledali prirodu vašeg posla. Koliko se ona razlikuje u stvarnosti i na velikim i malim ekranima? 

Filmovi i serije prikazuju našu vrstu posla na marketinški atraktivan način dok u stvarnosti to i nije baš tako, a posebice se ne događa tom brzinom. Do svih činjenica se može doći, ali upornim radom i znanjem. 

Koje kvalitete i osobine, prema vašem mišljenju, treba imati osoba koja obavlja očevid?

Kriminalistički tehničar mora biti pedantan, precizan te mora imati dobra opažanja koja mora usmjeriti na svaki milimetar mjesta događaja. Jednom riječju to je minuciozan posao. 

Da možete vratiti vrijeme, biste li ponovno birali isti put ili biste izabrali neko manje stresno i manje odgovorno zanimanje? 

Životni put vas odnese u nekom smjeru u kojem se najmanje nadate i kojeg niste planirali. Moj završetak srednje škole pratio je i Domovinski rat te sam nakon sudjelovanja u ratu pristupio policiji i obavljao poslove od policajca do mjesta voditelja Odjela kriminalističke tehnike tijekom kojeg vremena sam se školovao i stručno usavršavao. Iako posao nije niti malo lagodan, vjerujem da moje kolege i ja, pronalazeći dokaze za nečiji krivnju, ali i nečiju nevinost, na svoj skromni način društvo činimo boljim i sigurnijim mjestom za život. 

Iz tiskanog izdanja 'Dubrovački dnevnik'