Hrvatska još uvijek bilježi nove slučajeve zaraze, dok u isto vrijeme Sustav za prijavu i odjavu gostiju eVisitor bilježi podatke koji govore kako je ovogodišnja sezona na pedeset posto u odnosu na prošlu. U Dubrovniku je situacija znatno gora budući da su grad i cijela južna regija najviše orijentirani na goste koji dolaze avionima. Tako je Dubrovnik od nedavnog rekordera postao grad koji vapi za pomoći od države. No, iskustvo govori da se turizam u pravilu brzo oporavlja nakon prestanka ugroze pa je tako za očekivati kako će se i Dubrovnik brzo oporaviti. O aktualnom stanju u turizmu i ugostiteljstvu kao i pogledu u budućnost razgovarali smo s predsjednikom Udruge ugostitelja Antom Vlašićem.

Prošle godine ugostitelji su se borili za niži PDV, a danas sve više čujemo kako se borite za puko preživljavanje zbog posljedica pandemije koronavirusa. Kakvo je trenutačno stanje?

- Nije nam baš dobro. Dubrovnik i jug Hrvatske su u jako lošoj poziciji, daleko smo ispod 20 posto prošlogodišnjeg prometa, zapravo vjerujem kad sve zbrojimo i oduzmemo da će to biti deset do dvanaest posto od prošle godine. Prošli mjesec je bilo sedam posto od prošle sezone u isto doba, a sad je nešto bolje. Više lokala je počelo s radom pa su gosti raspoređeni, ali realno nitko od nas ne radi dobro.

Je li se mogao izbjeći ovaj scenarij? Nakon što su otvorene granice očekivalo se kako će turisti dolaziti, no svi su razočarani drastičnim padom.

 - Nezahvalno je biti general nakon bitke i biti naknadno pametan. U samom startu upozoravali smo da trebaju hitne mjere koje bi pomogle gospodarstvu. Na prvu to nije palo na plodno tlo, kasnije jest, no bolje ikad nego nikad. Tada nismo razmišljali o oglašavanju i promocijama nego smo željeli spasiti tvrtke i opstati budući da je bio kraj zimskog perioda.

Često čujemo kritike upućene turističkim zajednicama kako nisu dovoljno učinili za promociju.

- Kao građanin mogu reći da je nešto ranije moglo biti poduzeto. Evo primjerice tek nedavno je županijski ured turističke zajednice krenuo s oglašavanjem i to usmjereno na ona tržišta iz kojih nam ionako dolaze gosti. Mislim da je to popriličan apsurd posebno kad uzmemo u obzir kako se Grčka promovirala već u travnju kao i neke druge zemlje. Ne treba tu velika pamet nego jednostavno vidjeti što drugi rade. Tada je bila važna i diplomacija koja je jednako tako zakazala jer nisu promovirali Hrvatsku kao sigurnu destinaciju.

Kakva je realno uloga turističkih zajednica i koliko one mogu privući gostiju?

- Oni su zapravo 'marketinški odjel' Ministarstva turizma i njihov bi posao trebala biti promocija koja se možda malo umrtvila zadnjih 7 do 8 godina jer smo imali rapidan rast i praktični nije trebalo raditi. Reakcija turističkih zajednica je svakako trebala biti progresivnija. No, ne želim nekome nabacivati krivnju jer teško je utjecati pojedinačno, ali čini mi se da je sustav postavljen da ne motivira i ne traži rezultate. Upravni odjel za turizam, gospodarstvo i more trebao je pozvati ljude koji znaju raditi posao i potražiti pomoć. Ali nije vrijeme od prozivanja, sad treba gledati unaprijed.

Govoreći o pogledu unaprijed, što će biti do kraja ljeta? Kako vam se čini je li ova sezona propala?

- Ova sezona je gotova, zapravo je propala. Sad je samo bitno da mi koji smo najpogođeniji preživimo i da se što veći broj kolega izvuče, da mogu dogodine krenuti iz početka. Još prije izbora smo apelirali preko Gospodarske komore i tražili od vlade da se DNŽ proglasi područjem od posebne državne skrbi gdje bi se nas stavilo u posebnu kategoriju budući da smo aviodestinacija. Drago mi je da je i gradonačelnik nešto slično predložio pa ćemo vidjeti hoće li se sve to pokrenuti. Poanta je zaštititi grad, ljude i tvrtke koje posluju jer nam je cilj izvući se. Ovo je idealna prilika za grad u smislu novog početka, da se stvari postave malo drugačije i postavi smjer kojim bi Dubrovnik trebao ići.

Koliko je važno da su brojni dubrovački lokali otvorili svoja vrata iako nema turista koji kao prije čekaju red za sjesti? Koliki su troškovi jednog restorana/kafića koji trenutno radi, a najčešće je prazan i u nekim trenucima ima više zaposlenih djelatnika nego gostiju?

- Neki ugostiteljski objekti imaju standarde ispod kojih ne mogu ići. Primjerice Gradska kavana ne može imati dvoje ljudi zaposleno bez obzira imali gostiju ili ne. Važno je gledati isplativost ispod koje ne bi se smjelo ići. U razgovoru s kolegama neki su došli debelo ispod te točke i zatvorit će 1. kolovoza. Pokušali su, ali evo nisu upalile najave. Bilo je dobro da je većina otvorila, ali ne možete nikoga prisiliti da preuzima toliki rizik na sebe. Nitko nije znao kako će biti.

I na početku ove zdravstvene i gospodarske krize ste najavljivali kako će neke vaše kolege propasti.

- Da, ima najava da će neke kolege prodati obrte, to jeste da će izaći iz ovog posla. Volio bih da što više toga opstane i ostane na čvrstim nogama, da se ova godina preživi i iduće godine da se ponovno krene pa onda neka tržište odluči što i kako. Ne bih volio da izvanredna situacija ubija posao nego tržište. Tek onda će najbolji raditi najbolje.

Koliko je realno da dođe do drastičnih snižavanja cijena u ugostiteljstvu? Mnogi hoteli i privatni smještaju znatno su jeftiniji.

- Netko mora platiti i snižavanje cijena. Cijenu inače formira trošak poslovanja plus određena marža zarade. Ima tu puno faktora koji mogu utjecati. Mnoge kolege su uvele popuste primjerice u određene sate koje nikad nisu imali, imaju posebne ponude, kombinacije menija... Svako se igra s nečim, počasti goste. Ne mora to sve nužno biti financijski jer je to nezgodno zakonski riješiti, zakon je strog i nerealan jer se ne mogu tek tako spuštati cijene, ali evo prilagođavamo se.

Često se spominje prilagodba novonastaloj situaciji i promjena svega što smo ranije poznavali. Koliki je prostor za promjenom u Dubrovniku u smislu da se možda više ne oslanja toliko na turizam?

- Dubrovnik je imao problem koji je potekao iz hrvatskog zakonodavstva. Govorio sam i prije početka korona-krize kako je u Dubrovniku iluzorno očekivati da se ljudi bave ičim drugim osim turizmom jer niti jedna druga industrija nije imala nikakve pogodnosti da bi se razvila, nije bilo poreznih olakšica, nemamo poduzetničku zonu i infrastrukturu. Nismo stvorili preduvjet da bi bilo koja djelatnost bila isplativija od iznajmljivanja apartmana i soba, a problem je što nam je turizam izrazita monokultura. Potrebno je privući ulagače i ojačati druge industrije, pa bi onda grad možda 'prodisao'. No prije svega potrebno je konačno pokrenuti investicije poput Centra iza Grada, hotela Belvedere i ostalih koji se već godinama odugovlače. Možda je sad vrijeme za ići u pregovore i krenuti u drugom smjeru te privući i druge ozbiljne investitore. Ljude treba motivirati da dođu ovdje živjeti, ulagati i raditi, a to nećemo napraviti zabranama, restrikcijama i 'čeličnom rukom' nego slobodom poslovanja koje danas imamo najmanje. Zaboravili smo što znači riječ "Libertas".

Sloboda na internetu dovela nas je do jedne drugačije situacije, a to je da je nedavno portal Kult plave kamenice objavio lošu kritiku praktički cjelokupnog dubrovačkog turizma. To je Udrugu ugostitelja prilično pogodilo.

- To nije bila kritika nego blaćenje i to neosnovano. Morali smo reagirati pa je naša kolegica Nikolina Farčić napisala jako lijep odgovor na našoj Facebook stranici. Smatram taj tekst na Plavoj kamenici opskurnim i nije ni vrijeme ni mjesto za to. U ostalom nemoguće je da se izdvajaju dva do tri ugostiteljska objekta, a niti jedan drugi ne valja. Dubrovnik je grad u kojemu 14 ugostiteljskih objekata se nalazi na Michelinovoj listi i rijetko koji grad ove veličine u Europi se time može pohvaliti.

Znači Dubrovnik nije „grad bezobraznih cijena, neprofesionalne usluge i prijezira prema turistima“?

- Pa mi se ne bi bavili ovim poslom da imamo prijezir prema turistima! Možda svi naši radnici na kraju sezone budu umorni pa to dođe na vidjelo jer je teško naporno raditi. Jako je ružno paušalno govoriti tako grube riječi. Nije mi jasno gdje je ta osoba, koja je pisala tekst, hodala po Dubrovniku i što je obilazila da može tako paušalno ocijeniti jedan grad u koji se svi ugledaju. Zaista takva objava nema svrhe i  to je bilo dno dna.  Glupo je što objavu nisu potpisali, kao i što je napisano u ovo vrijeme, a kao treće ništa od napisanog ne odgovara istini.

Niste spremni to prihvatiti kao kritiku s ciljem poboljšanja poslovanja?

- Danas sebi svatko daje za pravo da kaže nekome bilo što i onda kaže 'moraš prihvatiti to kao kritiku'. Ne može se kritikom smatrati nešto što nije istina, to je onda kleveta i laž. U Dubrovniku preko 250 lokala na TripAdvisoru ima ocjenu 4 ili 5, a to nije mjesto gdje ocjenjuju kvazi stručnjaci nego ljudi koji su zaista bili tamo.

Možda je dobro što su očekivanja od Dubrovnika visoka i što se percipira kao vrhunska destinacija kojoj i priliči izvrsna ugostiteljska usluga.

- Meni je drago da su očekivanja visoka jer je onda naša odgovornost da budemo još bolji. Iskreno se nadam da će se stvoriti pretpostavke da možemo biti bolji poput 2013. godine kada se smanjio PDV, kad su bili jeftiniji najmovi i radna snaga je bila na raspolaganju pa je onda čovjek mogao raditi. Želimo predispozicije da se razvija ova grana gospodarstva, ali to ne znači da treba sve duge maknuti. Naprotiv, i drugi trebaju biti u dobroj poziciji da mogu radi. Ne treba zaboraviti kako je Dubrovnik još od doba Republike bio grad poslovanja. Ne znam kako se iz pozicije grada koji je izgrađen na poduzetništvu počeo mijenjati u to da mu birokracija služi sama sebi kao svrsi.

*Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom