Sastali su se po uzoru na kolege iz Atlasa, a odabrali su upravo Seosku kuću Čilipi čiji je vlasnik, Pero Novaković, bio jedan od direktora JAT-a u Dubrovniku.

'Raditi u JAT-u značilo je biti građaninom svijeta. Ovaj posao nam je dao širinu koju nam nitko ne može oduzeti,' tom je prigodom izjavila Mira Buconić, nekadašnja direktorica Poslovnice Pile.

Novaković i Moretti, obojica direktori JAT-a ispričali su kako su se na Badnjak 1991. uputili u Beograd po radne knjižice djelatnika, u suprotnome tko zna što bi se dogodilo s 140 mirovina radnika koji su 15. listopada 1991. godine dobili kolektivni otkaz.

Nekadašnji dubrovački JAT-ovci su se prisjetili brojki kojima danas Dubrovački aerodrom teži, direktih letova za New York, visokih standarda u ponašanju i izgledu, ali i jedinstva koje je spajalo sve zaposlenike.

'Ne mogu se oteti dojmu da je ovo poduzeće toliko učinilo za promociju Dubrovnika. Tu se dogovarala kupovina aviona, Dubrovnik se stavljao na kalendare, on je bio najpoznatija destinacija. Bili smo jedan čimbenik razvoja dubrovačkog turizma,' zaključuje Novaković. 

'Ovo trebamo činiti četiri puta godišnje,' složili su se svi.