Na upit poslan ravnatelju Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije Matu Lakiću stiže odgovor da Zavod nema ovlaštenja za ispitivanje kakvoće zraka.

'Naš Zavod ne dobiva nikakve službene podatke o analizama zraka koje se rade u našoj županiji, ali ih pratimo u Godišnjem izvješću o praćenju kvalitete zraka na području Republike. Dosadašnje analize pokazuju kako nema prekoračenja graničnih vrijednosti za parametre koji se ispituju', odgovara Lakić, te prilaže link Agencije za zaštitu okoliša na kojoj se prati kvaliteta zraka.

Naime, na području Dubrovačko-neretvanske županije postoje dvije mjerne postaje za praćenje kvalitete zraka: ŽARKOVICA (Dubrovnik) i OPUZEN (Delta Neretve). Navedene postaje su dio Državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka kojom upravlja Državni hidrometeorološki zavod.

Stručna savjetnica u Odsjeku za kakvoću zraka Dragana Pejaković, dipl. ing. i prof. za Dubrovački dnevnik odgovara kakvo je stanje zraka u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

'Na mjernoj postaji ŽARKOVICA (Dubrovnik) u 2015. godini zrak je bio I kategorije (čist zrak) s obzirom na sljedeće onečišćujuće tvari: dušikov dioksid (NO₂), lebdeće čestice frakcije PM₁₀ (auto.) i lebdeće čestice frakcije PM_2,5 (auto.). Zrak je s obzirom na ozon (O₃) bio II kategorije (onečišćen zrak). Zbog nedostatnog obuhvata podataka u 2015. godini zrak oko mjerne postaje OPUZEN (Delta Neretve) s obzirom na ozon nije ocijenjen', objašnjava Pejaković.

Naime, obveza Hrvatske agencije za zaštitu okoliša i prirode je izrada Godišnjeg izvješća o praćenju kvalitete zraka na području Republike Hrvatske. Izvješće se izrađuje u tekućoj godini za proteklu kalendarsku godinu, odnosno u 2016. godini je izrađeno Godišnje izvješće za 2015. godinu. Nakon cijele godine provedenih mjerenja na mjernim postajama za praćenje kvalitete zraka određuju se razine onečišćenosti, te s obzirom na propisane granične i ciljne vrijednosti, utvrđuju se kategorije kvalitete zraka (I. kategorija (čist ili neznatno onečišćen zrak) i II. kategorija (onečišćen zrak)) za svaku onečišćujuću tvar posebno.

U Hrvatskoj u 2015. godini, visoke vrijednosti ozona zabilježene su u Zagrebu i Rijeci kao posljedica onečišćenja prometom i industrijom, te u priobalju gdje je intenzitet sunčevog zračenja visok. Također do prekoračenja ciljnih vrijednosti za prizemni ozon došlo je na gotovo svim pozadinskim postajama na cijelom teritoriju RH, što ukazuje na značajan regionalni doprinos kao i utjecaj prekograničnog transporta.

Prikaz kvalitete zraka u Hrvatskoj

Na ovoj poveznici provjerite stanje kvalitete zraka na mjernoj postaji  Žarkovica

Stručna savjetnica u Odsjeku za kakvoću zraka Dragana Pejaković objašnjava što je to prizemni ozon, te kakav utjecaj ima.

'Ozon je plin koji nas štiti od štetnog sunčevog UV zračenja u stratosferi (jedan od gornjih slojeva atmosfere). Međutim u donjim slojevima atmosfere (troposferi) ozon kao snažni oksidans štetno djeluje na vegetaciju, materijale i ljudsko zdravlje. Pri povišenim koncentracijama prizemni ozon iritira očnu sluznicu, grlo, nos i dišne puteve te uzrokuje kardiovaskularne bolesti.

Za razliku od primarnih onečišćujućih tvari, koje se emitiraju izravno u zrak, prizemni ozon se ne ispušta izravno u atmosferu nego se formira složenim kemijskim reakcijama, te na njega utječu emisije njegovih prekursora, kao što su dušikovi oksidi i nemetanski hlapivi organski spojevi. Te reakcije potaknute su sunčevim zračenjem i temperaturom. Većina prekursora ozona dolazi iz antropogenih izvora. Glavne ljudske aktivnosti koje doprinose formaciji ozona su: promet (posebno cestovni i međunarodni pomorski), sagorijevanje goriva u proizvodnji energije i industriji, uporaba otapala, izgaranje biomase i poljoprivreda. Koncentracije ozona su više na sunčanom Mediteranu nego u sjevernoj Europi te su više u ruralnim nego u urbanim područjima', objašnjava Pejaković te dodaje:

'Problem nastanka prizemnog ozona nije lokalnog karaktera te se njegovo smanjivanje ne može očekivati samo smanjivanjem emisija prekursora na određenom području. Njegova priroda se svakako treba smatrati ne samo regionalnim već i hemisfernim i globalnim problemom'.