Legenda kaže da je rijeka Ljuta izvirala u Hercegovini na Zubcima, gdje je bila važno svratište za sve pastire koji su boravili na obližnjim brdima, te su na tom izvoru napajali stoku i utaživali žeđ.

Priča, kako je zabilježena u Konavlima, kaže kako je postojala jedna žena, majka koja je imala kćer jedinicu, a ta je kćer imala jedno janje za ljubimca.

To janje je palo u izvor. Djevojka u pokušaju da janje spasi i sama padne u njega. Njezina majka koju je tuga shrvala, od žalosti se potpuno izgubila. Napustila je svoje imanje i pošla prositi, te na dar nije htjela primati ništa osim vune. Majka je tri godine prosila po Hercegovini te je jednog dana zaključila kako je skupila dovoljno vune, te otišla na izvor u namjeri da ga zatrpa.

Trpala je svu tu vunu u njega, trpala i trpala dok nije zatrpala cijeli izvor. Nakon što je izvor bio zatrpan, rijeka je ponrila i izbila u Konavle. I dok je snažna rijeka izbijala poviše Grude, legenda kaže da su se brda tresla od "grmljavine i tutnjavine podzemne", pa i da su žene zbog toga pobacivale trudnoće. Prema tom razornom "dolasku" rijeke u Konavle, nazvali su je rijeka Ljuta.