Slobodna Dalmacija donosi kako će ga označiti potvrda o stjecanju vlasništva nad cjelokupnim zemljištem u prvoj Zoni projekta, tj. pečat koji Blagaić (pre)dugo čeka jer se nikome nije žurilo obaviti tu formalnost. Zastalo je na Općinskom sudu u Dubrovniku.

- Prošle su dvije i pol godine od predaje zahtjeva, a predmet još nije riješen. Bez toga ne mogu ozbiljno krenuti u posao jer mogu ishodovati samo lokacijske, ali ne i građevinske dozvole. Riječ je o glavnoj parceli od 1,1 milijun kvadrata na kojoj se nalazi glavnina projekta, govori Blagaić.

Zašto je došlo do zastoja ako realnog problema više nema?

- Zemlju sam počeo kupovati krajem 2007. od ukupno 103 obitelji iz mjesta Doli. Samo 15 posto upisanih vlasnika bili su tada živi, pa je trebalo provesti na stotine ostavinskih rasprava za preostale suvlasnike. Ušao sam u nešto što se nitko nije usudio, preuzeo veliki rizik, otvorio ured u Dolima, zaposlio troje lokalnih ljudi, angažirao dva odvjetnička ureda.

Trebalo je doći do vlasništva nad minimalno 90 posto idealnih dijelova zemljišta da bi se sudskim putem moglo pokrenuti razvrgnuće suvlasničke zajednice. Uz veliku muku, krizu i sve probleme, uspio sam početkom 2015. uz pomoć nekoliko poslovnih partnera, koji su se priključili, doći do 94,5 posto suvlasničkog dijela nakon potpisanih 850 ugovora s nasljednicima ostatka od 103 obitelji. Sud je trebao riješiti preostalih 5,5 posto. Na to još čekamo.

Što je sud u te dvije i pol godine radio?

- Punih godinu i pol dana izgubljeno je na tehničkim detaljima, pripremi ročišta, imenovanju skrbnika nepoznatih preminulih suvlasnika, urudžbama, dostavi pošte... Išlo je jako sporo, ali nešto se ipak radilo. Nekoliko ročišta je propalo, tri su održana i krajem 2016. imenovan je sudski vještak koji je 21. siječnja ove godine konačno izišao na lokaciju zajedno sa sutkinjom i sa zadatkom da u roku 30 dana dostavi sudu procjenu zemljišta. I tu je zapelo.

Radi li se uobičajenoj sporosti ili planskom otezanju?

- Na meni se lomi činjenica da dubrovačkom sudu dramatično nedostaje sudaca. Na zadnji natječaj za tri mjesta nitko se nije javio jer nije lako raditi u skupom Dubrovniku za istu plaću kao, primjerice, u Gospiću ili Požegi. Problem je i u tome što suca, zatrpanog predmetima, često nije briga za vrijednost predmeta i vrijeme koje se gubi. Naš hladni pogon mjesečno košta 70 tisuća eura (kamate bankama i troškovi).

Završno ročište koje je trebalo biti u travnju, sazvano je u prosincu. Izgubljeno je osam mjeseci. Tu je već nanesena direktna šteta od 560.000 eura, a gdje je indirektna za izgubljenu dobit i sve što je vezano za nepokretanje investicije? A mi stojimo i moramo čekati vezanih ruku.

U kojoj je zapravo fazi cijeli posao?

- Unatoč svim preprekama ovo je jedan od rijetkih velikih turističkih projekta u državi koji je došao do točke da bi se uskoro moglo početi graditi. Županijski plan je usvojen 2010., općinski plan dvije godine kasnije, a UPU 2013. godine, sve bez ijedne primjedbe u javnim raspravama. Nakon velike muke imamo i pravomoćnu lokacijsku dozvolu za pristupnu cestu, što je veliki problem investitora kod svih projekata, pa ćemo ovih dana predati i zahtjev za građevinsku dozvolu.

Imamo svjetske arhitekte koji su izradili master plan i sada projektiraju prvu fazu, među kojima mogu izdvojiti najpoznatijeg svjetskog golf arhitekta Jacka Niclausa koji je upravo završio idejno rješenje našeg golf terena, te Toma Wrighta(arhitekt hotela "Burj Al Arab" u Dubaiju) koji nam projektira prvi hotel i master plan zone uz marinu.

Sve je gotovo idealno ali sporost dijela administracije nas koči i muči. Ne shvaćaju da su oni tu radi nas. I treba li nas onda čuditi da ni jedna turistička greenfield investicija u Hrvatskoj nije dovršena? Nitko još nije započeo realizirati projekt ako je kretao od nule. Mi smo dogurali najdalje.

Što mogu učiniti investitori osim odustati?

- Nas nekoliko investitora u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji okupili smo se i pokrenuli osnivanje Udruge investitora u turizmu da bi se lakše zajedničkim snagama borili protiv dijela činovnika i nakaradnog sustava. Po nama, najveći grijeh politike je nečinjenje. Time se prepušta "raznim uhljebima" na najnižoj razini da rade što ih je volja. Oni opstruiraju, a viša razina to ne vidi i ne rješava. Ja nisam izoliran, imam i mnoge direktne kontakte na razini vlade.

Pola ministara je super, pola ih nema vremena za investitore, ali ne mogu reći da imamo ikakav problem s njima i Vladom. Neki su nešto počeli, nešto bi htjeli postići ali pitanje je koliko će imati volje i snage suprotstaviti se činovnicima. Evo, Golf Park Dubrovnik je pokrenuo arbitražu. Zar bih i ja i moji partneri sad trebali ići istim putem? Neću, ja sam borac i ja ću probleme riješiti na svoj način.

Ima li i pozitivnih iskustava u cijelom tom kaosu?

- Nije sve tako loše, ali nema sustava. Načelnik općine Dubrovačko primorje je odličan, ali on ne može pomoći kod državnih institucija poput suda, katastra, ureda za izdavanje dozvola, državnih tvrtki... Agencija za investicije i konkurentnost ima znanje i doista vrhunski kadar koji treba pohvaliti, ali ni oni ne mogu puno puta doći do ministara, u HEP-u ili Hrvatskim šumama čekaju sastanak i po nekoliko mjeseci. To je sve naopako postavljeno. Pojedinci u državnim tvrtkama kojima je prva riječ Hrvatska (elektroprivreda, šume, vode, ceste...) ponašaju se kao država u državi.

Osim toga, bio sam u uvjerenju da župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavićrazvojno razmišlja, ali pokazalo se da bi bio najsretniji da se u županiji ništa ne izgradi. Ovog ljeta na stranačkom internom sastanku s premijerom i suradnicima, manje-više je negativno govorio o svim privatnim investicijskim projektima u županiji. Za naš projekt je samo konstatirao: "Nema od toga ništa, to traje dugo, već deset godina". Župan koji zna za sve naše probleme i dobro zna da se u županiji nije ostvario ni jedan veliki projekt zbog birokratskih prepreka, umjesto da ispita zašto to tako dugo traje, da vidi gdje je i u kome je problem, lakonski referira premijeru kako od svega nema ništa jer predugo traje. To je mentalni sklop koji nije spreman riješiti probleme nego još širi negativnu, defetističku klimu.

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.