Razgovarala: Danijela Demarin

Dugo ste bili gradonačelnik Korčule – čak tri mandata odnosno dvanaest godina. Kako to da ste se odlučili baš sad kandidirati za župana?

Pa eto, nakon tri mandata u gradu Korčuli, odlučio sam se okušati na razini županije. Vjerujem da imam veliko radno iskustvo i znanje i zanimanje koje može pomoći županiji u rješavanju postojeće problematike. U principu, u zadnje vrijeme je u županiji sve stalo, gospodarstvo je jednostavno palo, svi projekti su stali. Možda manje jedinice lokalne samouprave poput Korčule imaju puno veći interes od županije nego veliki gradovi pa bismo upravo zato trebali pokušati pokrenuti realizaciju projekata te omogućiti da se i sama županija pokrene.

Kažete da je stalo gospodarstvo. Koga smatrate odgovornim?

A slušajte, postoji više krivaca. Dakle, ne možemo isključiti ni utjecaj globalne ekonomske situacije i situacije u državi, no postoji i dio toga što je zasigurno vezano za županiju kada je riječ o rješavanju određenih problema vezanih za turizam, ali i za prometnu povezanost koja tako vuče sve ostale probleme sa kojima se susrećemo.

Naravno, čim kažemo prometna povezanost, asocira nas na Pelješki most.

Ja o Pelješkom mostu uvijek rado govorim iz prostog razloga što sam bio u županiji zajedno sa županom Šprljom koji je taj most promovirao i stavio ga u prostorni plan. Moram reći da je tada bio izložen podsmjehu od strane HDZ-a odnosno kritikama kako svoje željezo želi prodati za izgradnju mosta te da je to osnovni motiv. Danas oni nekorektno prisvajaju taj projekt. Činjenica je da prije toga dva mandata bili u županiji na vlasti, da su u tom vremenu napravili prostorni plan, a most nisu stavili ni u županijski ni u državni prostorni plan, da je to učinio Ivan Šprlje, da je on nakon toga izradio idejni projekt mosta, a oni su nakon toga prihvatili projekt i počeli na njemu raditi jer su shvatili da je ustvari to dobro rješenje i nakon toga su promjenili projekt Šprlje i išli su onim koji je bio neobjektivan iz ekonomskih razloga, jedan projekt koji je postojeći zamišljeni projekt proširio odnosno pretvorio u jedan grandiozan projekt za koji treba imati novaca. Ništa ne bi bilo problematično da su osigurali novac u proračunu pa da su krenuli oko te izgradnje.

Moram reći i da su radovi na mostu prekinuti 5. lipnja 2010. godine kada je ministar graditeljstva bio Branko Bačić koji se danas rado slika uz maketu mosta. To je vrlo interesantno i mislim da su građani naše županije ipak shvatili tko što radi i da je dosad ono što je rađeno od strane HDZ-a oko mosta bilo bacanje prašine u oči. Uvjeren sam da će naši birači to prepoznati kao činjenicu.

Kažete da su izmjenili projekt. Na koji način?

Postoji idejni projekt mosta kojeg je napravio Ivan Šprlje, postoji video simulacija toga i postoji projekt kojeg su oni gurali. Oni prigovaraju novoj vladi, a ona je morala napraviti ono što je bilo objektivno. Kad je projekt zastao, oni su morali to dovesti u, ja bih rekao, izvršnu poziciju, onakvu kakva jest. Kad se za nešto nema novaca, kad je nešto prekinuto, to se mora i službeno verificirati. Tad je nastala ponovna polemika oko mosta i nadam se da smo sad pri kraju tih razgovora. Siguran sam da će Europska komisija staviti most kao optimalno rješenje za povezivanje Dubrovnika.

Dakle vjerujete da je most najbolje rješenje?

Mišljenja sam da koridor nije niti rješenje niti je objektivno moguć dok se ne razrješe neka druga pitanja. Ja osim mosta ne vjerujem u drugo rješenje. Možemo pričati o mnogim varijacijama, no ako želimo imati čvrstu vezu dva dijela Hrvatske odnosno dva dijela Europe, onda ne možemo govoriti o drugačijoj povezanosti osim mosta. To je jedino realno i objektivno u smislu prostora i građevinskog zahvata.

To je jedna od stvari kojima biste se najviše posvetili?

Pa zapravo se nadam da bi zajedno riješili Županija i Vlada. Mislim da je to jedino objektivno i da je metodologija sukoba sa Vladom na određenim pitanjima u vezi mosta zapravo kontraproduktivna i ne vodi ka rješenju odnosno vodi ka zadržavanju statusa quo-a, a to svakako nije interes ni građana ni političkih stranaka tako da ne mogu shvatitit politiku koja kreće tim smjerom.

Što se tiče aktualne vlasti i župana Nikole Dobroslavića, što im zamjerate i što mislite da biste Vi bolje učinili?

Rekao sam da je gospodarstvo zaustavljeno te da svi veliki projekti o kojima se u županiji pričalo zapravo stoje. Evo ja bih molio da mi netko nabroji jedan projekt koji ova županija radi ili ga je riješila. Dakle, to je ono što zamjeram. Ovdje se često govori o tome kako župan radi korektno i iza sebe nema mrlja. Čak ni to ne stoji. Župan koji na skupštini kao najviše županijsko tijelo nije htio podnijeti financijski izvještaj o poslovanju Opće bolnice Dubrovnik, ne može pretendirati na to da je njegov rad korektan i javan u bilo kojem pravilu.

Ono što je napravljeno u vezi kupnje kamenoloma s Dubrovnik Cestama i kad je županijski novac dakle 1,7 milijuna kuna bačeno u crnu rupu, to su županijski novci, novci građana. To nitko ne spominje kao problem. Ima još nešto vezano za Korčulu. Ovih dana je trebao biti izbor novog upravitelja Doma starih za koji su se javila dva kandidata. Na dan izbora, župan je smjenio Upravno vijeće koje je on imenovao, jer su mu otvoreno rekli kako će odabrati onog koji je kvalificiraniji, a ne onoga koga sugerira. Zato ih je smijenio i odabrao nove i upravo zato mi je teško reći da on radi dobro. Mislim da su to stvari o kojima se ne govori, a evidentne su. Javno ih iznosim jer smatram da građani to moraju znati.

Na kraju krajeva, to da nije imao velikih pogrešaka, nije ih ni mogao imati jer u principu ne znam što je to županija značajno uradila da bi se o tome moglo razgovarati. Ako bismo spominjali prostorni plan, bilo bi tu još grešaka, no sad ih ne želim spominjati. Ovo sam ispričao jer je toliko aktualno da sam morao na neki način prenijeti.

Po navedenom se čini kako Dobroslavića smatrate relativno pasivnim. Što bismo mogli očekivati od Vas ukoliko pobijedite?

Na prvom mjestu bismo trebali pokrenuti rješavanje pitanja koja muče županiju. To je ne samo prometna povezanost već i brodska odnosno općenito povezanost koja u našoj županiji nije zadovoljavajuća. Ovih dana u župana se promovira Branko Bačić kao nositelj njihove liste, a on je mandat i pol bio državni tajnik za more i sve je te probleme vezane za povezanost u našoj županiji imao u nadležnosti. Danas on proziva. I to za propuste koje je on on sam skrivio. Dužobalna linija Rijeka-Dubrovnik ukinuta je 2009. godine, a tada je on bio predsjednik nadzornog odbora u Jadroliniji. Ja sam tada kao gradonačelnik vrlo oštro reagirao, no nisam dobio potporu župana, jedino od gradonačelnika Rijeke.

Naša županija takva je da jedina brzobrodska linija koju imamo zakonom određenu odnosno Lastovo-Korčula-Mljet-Dubrovnik nikad nije profunkcionirala kako je zakonom predviđeno, a gospodin Bačić je bio državni tajnik u tom ministarstvu mandat ipo. Ima tu još elemenata o kupnji brodova koji su potpuno neadekvatni odnosno preveliki za naše luke pa ih sad treba prilagođavati, no nevjerojatno je da su doveli do ukidanja veze koja je za našu županiju, govoreći s aspekta Korčule, ostvarivala 45 posto svog prometa. Svaki dan je tako tijekom ljeta u Korčulu došlo i otišlo preko 150 automobila. To je nešto što nama, za turizam, jako puno znači, posebno dok se ne sagrade ostale prometne infrastrukturne jedinice.

Nadalje, mislim da izgradnja autoputa ne bi trebala nikako utjecati na dužobalnu liniju Rijeka-Dubrovnik. Prisjetimo se izgradnje Jadranske magistrale koja je bila možda čak i veći napredak od autoputa i to zato što je bila jedna nevjerojatna poveznica duž Jadrana. No upravo je tada i došlo do procvata spomenute linije dakle izgradnja magistrale ni u kom slučaju nije smanjila promet već ga pojačala. Mislim da moramo imati tu liniju kao jedan simbol Hrvatske kao primorske pomorske zemlje. Zato smatram da upravo navedene činjenice trebaju imati svoju težinu kod odlučivanja što i kako treba financirati.

Ovih dana se napada Vlada i oko toga da poskupljuju trajektne linije. Za Korčulu ne poskupljuje ništa. Za Mljet ne poskupljuje ništa. Dakle, za našu županiju nije poskupilo ništa. Katamaranska linija Vela Luka – Split poskupljuje dvije kune, ali je katamaranska veza Korčula-Split smanjena za pet kuna jer je jedina imala ekstremne cijene u odnosu na ostale. Ja se zalažem za drugu politiku. Ja sam uvjeren da će Vlada pronaći bolja rješenja za povezivanje otoka jer oni sad definitivno nisu dobro povezani. Primjerice, ako želite iz Korčule na Brač, prvo morate u Makarsku ili u Split što nije logično. Isto vrijedi i za Vis. Turisti očito žele da njihova komunikacija odnosno put između naših otoka bude jednostavniji i brži i mislim da to treba uvažiti, baš kao i stanovništvo. Mišljenja sam da karta koju plaća otočno stanovništvo ne može i ne treba biti usporediva s kartom koju plaćaju turisti dakle tu može postojati razlika i ne vidim razloga da to tako ne bude.

Kako komentirate naum aktualne vlasti da otpad zbrine u Lučinom razdolju?

Mislim da je to potpuno promašen projekt i to u više aspekata. Prvi je što mislim da ovo Ministarstvo ne da suglasnost, kao ni prošlo jer je to jednostavno stav struke. Osim toga, mislim da će se svaka jedinica samouprave boriti da jedan takav objekt ne dođe na njen teritorij iz razloga sto to i ne predstavlja konačno zbrinjavanje smeća. Zatrpavanje nije konačno zbrinjavanje smeća stoga smatram da treba pristupiti potpuno drugom modelu koji uključuje selekcioniranje i reciklažno dvorište u kojemu bi se obrađivalo ono što je moguće obraditi te bi se samo ostatak spaljivao. Time bismo postigli konačnu i potpunu obradu smeća poštujući sve najstrože kriterije po pitanju zagađenja. To funkcionira svugdje u svijetu stoga ne vidim zašto bismo mi gradili nešto što se u novije vrijeme napušta. Također, cijena spomenutog projekta bila bi upola manja od onog kojeg aktualna županijska vlast predlaže.

Moram reći da je i Dobroslavić bio s nama u Njemačkoj na studijskom putovanju gdje smo se upoznali sa spalionicama koje fukcioniraju, kako tamo, tako bi moglo i kod nas. Na koji način bi se projekt realizirao je više stvar struke, no mislim da je moguće to srediti u svega nekoliko mjeseci i morali bismo tome što prije prionuti s ciljem smanjenja opansosti, posebno jer težimo elitnom turizmu.

u istu kategoriju problema spada i rješavanje kanalizacije. Hrvatska je naime potpisala da sve ono sto ispustimo u more 2023. godine mora biti pročišćeno kroz biološki pročistač. To je jedna velika obaveza. Ako je ne obavimo, slijede nas kazne. Županija bi se u tom slučaju trebala pojaviti, biti koordinator i savjetnik te pomoći jedinicama lokalne samouprave. Nepotrebno je raditi nešto što ćete sutra morati nadograditi odnosno potrošiti mnogo novca da bi se to dovelo u funkciju.

Dugo ste bili u Korčuli. Isto tako, neko ste vrijeme u politici, a nemate afera, osim Tommyja koji se gradi u Korčuli te Vam ljudi djelomično zamjeraju zbog, kako ga nazivaju, nakaradnog izgleda.

Pa pokušali su mi smjestiti afere, no to se uvijek raspršilo kao mjehur od sapunice. Što se Tommyja tiče, ja tu ne vidim aferu. Ako je nešto prošlo proceduru, to je projekat Tommyja. Mi smo prvo napravili izmjenu prostornog plana. Kad sam postao gradonačelnik dočekao me prijedlog izmjene i prihvatio sam ga jer Korčula nema drugog rješenja. Međutim, nitko nije ništa govorio, nitko nije bio protiv toga.

Mislite na parking koji se u tom objektu gradi?

Da, 54 posto površine predstavlja parking prostor. Dominantna površina posvećena je upravo tome. Grad je tome participirao zemljištem od otprilike četiri milijuna kuna, a dobili smo objekat u vrijednosti od minimalno 80 do 90 milijuna kuna od kojih pola pripada gradu. To je jedan za grad izuzetno kvalitetan posao. Usporedite to s garažom u Dubrovniku pa ćete lako doći do zaključka. Za Korčulu je jedan takav projekt koji rješava veliki problem prometa u mirovanju doista značajna stvar.

Prošao je svu proceduru, sve je bilo javno i transparentno, ovjereno od stručnjaka. Iako sam građevinar, nisam se htio mješati već sam sav posao ostavio arhitektima i ostatku struke kako bi se pratio pravni slijed. Jedini problem nastao je kada su sve te inspekcije došle u Korčulu. Nije bilo primjedbi osim da je investitor gdje je bila visina međuetaže šest metara dodatno iskoristio prostor što je kasnije uredno riješeno te je nabavljena sva potrebna dokumentacija.

Ja sam potpuno svjestan da se to nekome sviđa, nekome ne, to je individualno. Sigurno je da je objekt od 13 500 kvadrata u prostoru napravio malu pomutnju no siguran sam da će se potpuno uklopit kada bude gotov te kada se dodaju zelene površine. Smatram da će po završetku biti jasno da objekt ne narušava već nadopunjava taj prostor na jedan izuzetno kvalitetan način. Siguran sam da će Korčula u tom objektu pronaći one sadržaje koji su bili izuzetno potrebni.

Mislite li da je slučaj ipak naškodio Vašoj reputaciji?

Mislim da i dalje velika većina Korčulana taj projekt smatra prijeko potrebnim. Volio bih da mi netko pokaže da je negdje drugo u Hrvatskoj napravljen tako ekonomski isplativ projekt. Uvjeren sam da u Hrvatskoj takvoj projekta nema.

Izbori su pred vratima. Što mislite, kakvi su Vam izgledi?

Čujte, mislim da je trenutna vlast umrtvila županiju na određen način, umrtvila njen razvoj. Vjerujem da građani to osjećaju te da će prepoznati što mi želimo i nudimo. Moram reći da sam uvjeren da koalicija SDP-HNS-HSS imaju i snagu i ljude koji to mogu napraviti. Vjerujem da će kandidat za zamjenika, arhitekt Pero Nikoletić s velikim iskustvom u radu u upravi, ali i u privatnom poduzeću pronaći rješenja za ključna pitanja značajna za ovu županiju kao i Matija Čale-Mratović, iskusna djelatnica u javnom sektoru, kao liječnica koja je upoznata sa svim problemima zdravstva, školstva i ostalih djelatnosti, da ćemo biti tim koji može odgovoriti na zahtjeve koje ova županija ima.

Možda imamo prednost što je Dubrovnik prepoznatljiv svjetski brand, no uvjereni smo da turizam ne može biti jedina okosnica življenja te smatramo da trebamo razviti i ostale djelatnosti Prije svega mislim na poljiprivredu u Neretvi i Konavlima. To su resursi koji nisu dovoljno iskorišteni. Mogu tu ubrojiti i vinogradarstvo na Pelješcu i u Korčuli koji su još otvoreni za daljnji razvoj. Ne bih zaboravio ni brodogradnju koja je također bitna. I dalje će turizam biti primaran, posebno kroz aktivaciju postojećih, još neobnovljenih objekata. Mislim da je obnova takvih kapaciteta najjednostavnija, no prostorno najopravdanija.

Postoji jedan veliki dio državne imovine vezane za vojne objekte i to bi se također trebalo iskoristiti. Jedinice lokalne samouprave mogu dobiti veliku potporu kad se radi o mogućnosti korištenja ili smještaja određenih kapaciteta ili sadržaja u tim objektima tako da ćemo to pokušati u rekordnom roku izdogovarati. Postoje i tradicionalni zanati poput kamenoklesarstva koje je doživjelo pad. Ako pogledate i Korčulu i Dubrovnik, to je sami kamen stoga je velika šteta da se to zanemari. U razvoju tog dijela gospodarstva zasigurno ima perspektive.

 Što se tiče samog turizma, pored ovog hotelijerskog dijela moram istaknuti i činjenicu da je bitan razvoj malih hotela i ruralnog turizma sa svim sadržajima jer predstavlja jedan veliki potencijal županije jer bismo mogli postići da nam gosti ostaju duže.

U kontekstu turizma moram spomenuti apsurd koji se dogodio. Nedavno je županija donijela strategiju razvoja za koju je Grad Korčula i TZ Korčule saznao tek na prezentaciji. Nitko nam ništa prije nije rekao. U tom se planu navodi kako će u Korčuli u roku važenja strategije doći do smanjenja privatnog smještaja za 25 posto. To je apsurdno i usmjereno protiv malog čovjeka. Uvjeren sam da će u tih deset godina ta sektor rasti, a ne padati. Nešto na što smo pokušali apelirati, nismo dobili odgovor. Nelogično je i to da na Korčuli imamo pet turističkih zona od kojih nijedna nije obrađena u strategiji razvoja turizma pa se pitam čemu one u prostornim planovima služe.

Budite uvjereni da su se drugačije vodili prostorni planovi danas ne bismo raspravljali ni o Srđu ni o mnogim stvarima koje su se jednostavno nametnule zbog metodologije i prisustva ovakvih planova. I mi smo imali izmjenu planova i bio sam izložen kritikama, no bitno je da je tu glavna javnost čija je potpora potrebna. Sve što se stavi u prostorni plan mora se javno izložiti i obrazložiti. Mislim da je zaštita okoliša i prostora jedna od naših dugoročnih zadaća, neovisno tko će biti na vlasti. Moramo biti oprezni kad se radi o zaštiti, ali i svim mjerama koje se u prostoru poduzimaju.

U predizborno vrijeme često kandidati iz svoje biografije izvlače ono što smatraju adutima pa su se tako neki pohvalili sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Budući da ste i Vi jedan od sudionika, mislite li da je to nešto čime biste se htjeli istaknuti i biti prepoznati od strane potencijalnih birača?

Ja Domovinski rat uvijek napominjem kao nešto na što sam ponosan jer bila je tu jedna nevjerojatna emocija, no nikad to ne bih htio politizirati. Mislim da je jedna velika šteta što su branitelji razdruženi. Tu je najbolje spomenuti izreku „Zavadi pa vladaj“. Potpuno su razdvojeni. Kada bi bili jedinstveni, bili bi respektabilniji i ozbiljniji partner u razgovorima jer se jednostavno ne smiju politizirati kako bi ostvarili svoje ciljeve.

Kad je riječ o Domovinskom ratu, ja jesam osnivač i ratni zapovjednik Korčulanske satnije. Rat sam završio kao pomoćnik zapovjednika bojne na južnom bojištu tako da imam tu svoju podlogu. Kod branitelja mislim da treba napraviti to objedinjavanje. Dubrovačko ratište je dosta slabo pokriveno u pisanim tekstovima i nastojat ću inicirati pisanje knjige koja bi dala stvarni pregled o ratu i onome što se događalo na dubrovačkom podučju.

Pomalo sam začuđen kako je Domovinski rat loše zastupljen u školskim udžbenicima jer smatram da bi se trebali organizirati susreti branitelja s učenicima. Svakako u procesu obrazovanja treba djeci pružiti i tu mogućnost da se neposredno susretnu s ljudima koji su imali takvo iskustvo.

Što mislite o ratnom profiterstvu? Mislite li da takvih na našem području ima?

Uvijek se o tom puno priča, a profiterstvo se kao tema uvijek izvlači upravo prije izbora. Ja mislim da jedna ozbiljna država treba to riješiti jer ratno profiterstvo nema zastare. Pitanje je kako to učiniti jer svi se zaklinju, ali nitko to ne može tako jednostavno razriješiti. Ne bih želio nikoga optužiti za to, no smatram da ako netko zna za nekoga, trebao bi ga prijaviti, treba napraviti potrebne radnje i ja sam za to da ako se za nekoga zna da je ratni profiter da ga se javno deklarira, no ja se osobno ne želim baviti takvim deklaracijama već to prepuštam zaduženim institucijama i službama koje su zadužene za taj dio posla.

Koliko se dalo saznati iz dostupnih informacija, Vi ste se nekad bavili sportom. Znači li to da biste se, u slučaju da postanete župan, posebno brinuli za sportaše?

(Smijeh.) Davno je to bilo. Ja sam sad već u godinama, no nekad sam se time vrlo aktivno bavio. Mislim da sport treba podijeliti na dva dijela i to onaj koji je za građane jer se čovjek jednostavno mora nečime baviti, relaksirati i održavati fizičku kondiciju, te onaj dio koji bi bio posvećen mladima. Trebalo bi im se omogućiti da iskazuju svoje talente. Ja moram reći da je izgradnja dvorane i bazena upravo ono što tome dopridonosi. Iako smo donekle ograničeni na ovom području, raznolikost sporta već je donekle velika.

Držim da su jedinice lokalne samouprave kao i županija oni koji bi trebali najviše brinuti o sportu i za to stvarati preduvjete odnosno uređivati igrališta, ulagati u dvorane, bazene, biciklističke staze i sve što bi bilo značajno za razvoj, a da se klubovi moraju financirati putem drugih načina odnosno njihovog programa kad se radi o profesionalnom sportu.

Poseban naglasak stavio bih na školski sport koji danas nije dovoljno promoviran, a trebao bi biti. Nedostaje školskih natjecanja koja su nekad bila jako razvijena.

Korčula već niz godina predstavlja Hrvatsku na Igrama otoka mladih svijeta. To je jedna izvanredna manifestacija. Korčula je održava uz pomoć Olimpijskog odbora, ministarstva i županije. Iako je financijski to veliki izazov, pruža jako puno mogućnosti, posebno mladima s otoka da se druže s ostalima iz drugih dijelova svijeta. Ti susreti su izuzetno bitni i to je nešto što treba održavati u smislu kontakta, međunarodne suradnje i druženja mladih jer to među njima ruši barijere i imamo samo pozitivna iskustva.

Budući da biti gradonačelnik iziskuje puno vremena i žrtve zbog velikog broja obaveza, zasigurno je posao župana jednako izazovan. Kako se Vaša obitelj nosi s time? Je li teško uskladiti dva dijela života?

Pa mogu vam reći da jest. Moja obitelj je već razdvojena na dva dijela jer je jedan dio u Zagrebu, a drugi na Korčuli. Naime, dok su djeca u Zagrebu, žena i ja sami smo doma i mogu reći da se još nismo uspjeli izorganizirati, no siguran sam da ćemo smisliti neko rješenje. Svakako neće biti lako, no kako su drugi to riješili, mislim da neće biti problema ni sa mnom.

U aktivnoj politici podrazumijeva se veliko odricanje, posebno od obiteljskog života jer smo primorani 24 sata dnevno biti političari. Moramo se odazvati na sve što nam po protokolu pripada, neovisno o radnom vremenu.

Za kraj, kako biste htjeli da Vas ljudi prepoznaju odnosno što biste htjeli da ih asocira na Vas? Što bi ih moglo motivirati da glasaju baš za Vas?

Moj dosadašnji politički angažman ukazuje da sam osoba koja je svoje djelovanje posvetila zajedničkom javnom interesu, da moj privatni interes nikad nije bio u prvom planu i mislim da je to model po kojemu bi svaki političar i javni djelatnik volio biti prepoznat jer svako drugo angažiranje u politici koje se događa radi privatnih interesa je svakako pogubno i volio bih da me ljudi prepoznaju kao osobu koja je spremna svoje znanje i svoju volju staviti na uslugu građanima.