„Udruga Prijatelji konavoske baštine je i formirana zbog te neke, recimo, frustracije koliko baštinskih momenata u Konavlima ima, a sporo je i teško doći do neke realizacije, konzervacije i bilo kakve prezentacije. To govorim iz perspektive nekoga tko je bio u Muzeju osam godina i on ima sve moguće alate da se pozabavi s tom kulturnom baštinom, no uvijek postoji problem, uvijek sve ide sporo i na neki način ostaje daleko ljudima koji žive ovdje“, kazala je Rusković Radonić, napomenuvši kako samo građani udruženi s istim ciljem, a to je rješavanje kulturne stvarnosti, mogu puno bolje i više nego institucije.

OZBILJNI PROJEKTI

Ideja o osnivanju udruge se počela razvijati u 2022. godini, sama udruga je osnovana krajem 2023. godine, a sad je s radom započela i web stranica te se cijela priča dodatno konkretizira. Kako nam kaže Rusković Radonić, javili su joj se brojni ljudi, porijeklom iz Konavala, koji žive u ostatku Hrvatske i svijetu, a koji dobro prate što se u Konavlima događa i podržavaju inicijative koje se događaju na kulturnom polju. Stoga udruga okuplja Konavljane, oni koji imaju vezu s Konavlima, pa i one koji tek žele imati vezu s Konavlima i koji vole Konavle.

„Udruga je osnovana krajem 2023. godine, sad je 2024. godina, puno nam je vremena trebalo oko dogovora, pa i formiranja web stranice. No, u međuvremenu smo radili i projekte, poput obnove galerije i projekta Šiša kojeg radimo od kraja 2023. godine. Što se tiče samog strukturiranja udruge, puno nam je vremena prošlo jer smo tražili način na koji ćemo uskladiti kako ljudi iz svijeta i odavde mogu participirati u projektima i programima“, kazala je Rusković Radonić.

Što se tiče projekta Miha Šiše, on ima više segmenata. Prvi je bio popisivanje svih njegovih umjetnina, zaštita pred Ministarstvom kulture, popisivanje i zaštita njegove etnografske zbirke. Primjer je to kako je udruga već vrlo ozbiljno započela s radom.

„Mi smo na terenu shvatili kako postoji jedna velika i bogata etnografska zbirka, puno jaču od etnografske zbirke Zavičajnog muzeja Konavala, zato što je Zavičajni muzej bio izgorio u ratu. Mi i taj problem imamo u Konavlima – što se za naći neku dobru etnografsku zbirku, treba zaista potruditi da se dokumentira i zaštiti. Toga nam je iza rata ostalo prilično malo“, izjavila je.

Drugi dio projekta je rekonstrukcija Galerije, gdje su već napravljeni ozbiljniji radovi, poput zamjene krova, a sad predstoje unutarnji radovi. Galerija bi trebala biti otvorena naljeto. Također, dio projekta je evaluacija cijelog prostora domaćinstva Šiša gdje postoje gumna i stara ognjišta, ne bi li se dobila cijela zaštita pod Ministarstvom kulture. Uz ovaj, tu su i stalni projekti vezani uz izradu konavoskog veza, kao i projekt prikupljanja starih fotografija Konavljana, ali tako da se dokumentiraju podaci vezani uz njih, primjerice tko je na njima.

„To bi trebala biti jedna platforma na kojoj bi ljudi mogli pronaći svoje pretke, pratiti razvoj nošnje, razvoj baštine uopće... Puno toga mi već radimo“, dodala je.

VELIKE POHVALE, ALI I OČEKIVANJA

Ovo je prvi put kako se ovakvo nešto u Konavlima pokušava napraviti na kulturnom polju. Velike su pohvale, ali i očekivanja.

„Divno je što toliko puno ljudi smatra kako je ovo lijepa priča i žele se uključiti“, dodaje Rusković Radonić.

Konavle obiluju zaista bogatom baštinom i nisu samo vez i nošnja. I sama Rusković Radonić je u svojim izjavama u medijima govorila kako 'nisu samo Konavle puce i vežilice nego i motika, i dikela'.

„Treba stalno pitati i propitivati je li ono što je prezentirano, ujedno u cijelosti prezentirano. Kad smo radili programe o konavoskom vezu, zdravici, nošnji, vidjeli smo kako uvijek ono što uhvati prezentacijsku priču, toga se ljudi drže, a ono što ostane u sjeni, odjednom kao da nije naša baština. A jest. Dakle, treba stalno i iznova otvarati teme – što se sve veže uz konavoski identitet“, izjavila je Rusković Radonić.

Kako kaže, u obzir treba uzeti i činjenicu kako je publika često selektivna. 

„Mi recimo imamo tu ljude koji vole arheologiju, pretpovijesno doba, oni nemaju interes za konavoski vez, nošnju i folklor. Oni bi to odvojili. One koji su vezani uz konavoski vez, ne zanima konavoska antika. Trebat će pametno sastavljati projekte, kako bi za svakog bilo ponešto“, kazala je. Spomenula je primjer DPDS-a od kojeg se može puno naučiti, pogotovo u kontekstu obnove spomenika. Međutim, Konavle obiluju i nematerijalnom baštinom, a nju je, napominje Rusković Radonić, puno teže održavati.

„Ima tu velikih izazova, ali nadam se kako će biti pozitivne suradnje sa strukom, s profesionalcima i kako ćemo uspjeti napraviti jednu lijepu priču“, izjavila je osnivačica udruge.

U to nema sumnje jer su komentari ljudi sjajni i čini se kako mnogi žele sudjelovati.

„Mi smo prije četiri dana javno otvorili web stranicu. Isti dan mi se javio jedan gospodin koji je poslao svoje obiteljsko stablo te molio da uvrstimo njegove prezime u listu konavoskih prezimena koje je nedostajalo. To radite samo onda kad vam je stalo. Meni je srce prepuno kad ljudi to shvaćaju kao njihov teritorij. Važno je da se okupimo oko toga i da surađujemo. Meni je to nedostajalo u Muzeju jer se on nekako, od svog nastanka, odvajao od ljudi, no on može raditi jedino ako radi za ljude i s ljudima, on ne može raditi samo s predmetima. Predmeti su nevažni, ljudi su važni i ljudi čine predmete važnima. Ljudi su sve. Ako shvate ovo kao nešto njihovo i ako žele surađivati, to će postati ozbiljna stvar. Ako ne, uvijek će tu biti neka mala udruga koja može napraviti neku korisnu stvar za kulturnu baštinu Konavala“, emotivno zaključuje Rusković Radonić.