Zima je. Ulazimo u Lovište, mjesto na Pelješcu koje je u ovo doba godine jednako sumorno kao i ostatak poluotoka. Jedino što razbija tihu harmoniju tog krajnjeg mjesta iz kojeg puca pogled na otok Korčulu su glasni zvukovi pikamera i bagera. Događa se devastacija niskog raslinja, i sve to pod budnim okom dvojice zaštitara koji čuvaju gradilište od mještana i ostalih nepoželjnika.

Lovište je nekad bilo jedna od bogatijih lokacija Pelješca u kojoj su radili i žitelji Korčule, ali i ostatka okolnih mjesta Pelješca; svojom je turističkom i poljoprivrednom zadrugom generirao veliki broj radnih mjesta. U idealnu sliku sredinom osamdesetih ušetali su investitori obećavajući lokalnom stanovništvu gradnju turističkog naselja. U punoj vjeri prema zadruzi i slovenskom investitoru, vlasnici (svi podaci poznati redakciji) su se odrekli vlastitog zemljišta za danas smiješne novce. „Ljudi koji su malo više gunđali možda su dobili koji dinar više da su kupili TV u boji, a neki su za čitav hektar kupili janjca ili dva“, kažu nam stanovnici Lovišta.

Stanovnici objašnjavaju kako su investitori postigli dogovor s Općinom da se napravi eksproprijacija odnosno razvlaštenje i da ta ondašnja zadruga ne plati porez. No, da bi općina bila u mogućnosti to napraviti, morao je postojati neki zajednički odnosno javni interes stoga su investitori obećali napravili kanalizaciju. Potom je došlo do samoupravnog sporazuma s ondašnjom općinom Korčula da se napravi eksproprijacija. „Kada je došla ova država, pojavila se mlada općina Orebić koja se nije snalazila u svemu tome te se općina uopće nije knjižila na ono što je njeno“, objašnjava jedan od mještana. Dodaje: „I sad se pojavljuju neki pravni subjekti koji se kao lavovi bore oko toga, a to je mjesna imovina.“

Naime, radi se o tome da trećina zemljišta nije privedena svrsi što znači da se, sudeći po Zakonu o povratu, zemlja mora vratiti bivšim vlasnicima, odnosno ono što je od nje ostalo. Ipak, to se još nije dogodilo, unatoč dugogodišnjoj borbi mještana. „Imam obavijest od Ministarstva zaštite okoliša iz Zagreba da su uputili inspektora da napravi očevid, ali od toga ništa. Nije se pojavio. Obratili smo se svima. Građevinska inspekcija Ploče, Zagreb, Helsinški odbor, ima pisama koliko hoćete. Mjesec dana ljudi koji nemaju posao bore se za svoje ciljeve, dok ljudi u javnim službama primaju plaću, a ne čine ništa“, požalila se mještanka ogorčena ignoriranjem odgovornih zbog, kako tvrdi, velike nadmoći investitora odnosno korupcije.

Divlji zapad

„Na kraju nije važno ni vlasništvo ni naknada, ali je važno da ovako pomno planirani genijalni planovi nalik Divljem zapadu nemaju mjesta u pravnoj državi, i da svaki ovakav pothvat nepovratno ruinira i ovako narušene etičke temelje društva“, navodi Opačak u pismu županu Nikoli Dobroslaviću.

Razlog što su se mještani odlučili baš sad pobuniti je taj što su 28. prosinca 2012. godine na spomenutu zemlju došli bageri i počeli s ravnanjem terena, očitom pripremom gradnje, iako se pod parcelama vodi čak 17 sudskih sporova što znači da investitori ne bi smjeli dobiti građevinsku dozvolu dok se situacija ne razriješi. „Radovi se izvode protupravno, bez važećih zakonom propisanih dokumenata za gradnju. Ovaj naš apel smatramo opravdanim jer usprkos našim pravovremenim prijavama do danas nije izvšen inspekcijski nadzor, a radovi se nastavljaju još većim intenzitetom“, stoji u pismu  Ministarstvu zaštite okoliša koje potpisuje Vedran Opačak u ime vlasnika zemljišta.

Dodajmo da mještani smatraju da imaju pravo glasa najprije zbog nepravomoćnog rješenja Ureda državne uprave od 16. prosinca 2010. godine koje im vraća dio ekspropriranih čestica zemljišta na kojima se sada, kako kažu, vrše nezakoniti građevinski radovi.

Mještani žele sudjelovati

Problem je i taj što je investitor prije Domovinskog rata sagradio apartmane na manjem dijelu zemljišta i to za pojedinačne vlasnike, ne u svrhu turističkih sadržaja. „Naši su očevi dali tisuće kvadrata za dobrobit sutrašnje djece, da se mogu zaposlit u hotelima i drugim turističkim sadržajima. Pismeno su pristali na to, a ne na ovakvo divljaštvo“, kaže jedan od mještana. Gradnjom apartmana za prodaju lokalno stanovništvo ne dobiva ništa. Ni radna mjesta. Ni živost naselja.

Jedan od stanovnika Lovišta je naglasio: „Mi koji želimo vratiti zemlju, mi želimo biti ti koji ćemo biti u zajedničkom poduhvatu. Voljni smo tu staviti bungalove i još štošta, pa čak i proširiti parcelu jer imamo još u susjedstvu terena pa ćemo naći i neke ljude koji nam možda nisu skloni pa idemo zajedno. O tome se radi.“

Stanari se žale na činjenicu da su presudom dobili 17 tisuća kvadrata i to neravnomjerno raspoređenih te traže i ostatak. „Lokacijska dozvola je poništena još u travnju 2012., a na naše žalbe je poništen i urbanistički plan mjesta“, tvrde pobunjeni stanovnici Lovišta.

„Sada idu na prepad sve zajedno privesti svrsi, pa je zadruga prenamijenila zonu u turistički kamp i sada će, ako se institucije ne pomaknu s mrtve točke, na našoj zemlji ubirati zaradu dok se svi sudski postupci ne okončaju“, kažu razočarani stanovnici. „Ne treba niti spominjati“, nastavljaju sagu o radovima, „da obavljaju građevinske radove, a da ni tablu nisu postavili. Sve je jasno, love u mutnom, zato i zaštitari stoje ovdje, a zato su i počeli radove kada su dva građevinska inspektora otišla na godišnji odmor. „

Kako je Gradina došla do Partizanske veze?

Sve počinje prije nepunih sedam godina kada poljoprivredna, proizvodna i služna zadruga R.T.P. Lovište, odnosno pravni slijednik „Partizanska veza“ koja je sukladno tadašnjem  Zakonu o eksproprijaciji došla do vlasništva na spornom zemljištu i potpisala ugovor s tvrtkom Gradina d.o.o. iz Korčule, a unatoč činjenici da je za navedenu zemlju već pokrenut postupak deeksproprijacije od dijela bivših vlasnika.

Kupoprodajna cijena ugovora iznosi malo manje 4,5 milijuna eura, plativo u tri rate. Ono što najviše upada u oči u tom ugovoru je odredba kojom, ukoliko se vlasnički odnosi ne srede 100 posto, cjelokupna imovina Zadruge pripada Gradini d.o.o. Mještani smatraju da je vrijednost posjeda Zadruge daleko viša budući da u svom vlasništvu ima još dvije vrijedne nekretnine u Lovištu.

Za kompliciranu situaciju mještani prozivaju kontroverznog poduzetnika: „Iza svega stoji zadruga, a iza zadruge Mirko Obrvan. On je hobotnica i eto.“

Pesimizam u očima (bivših) vlasnika

Ono čega se Vedran Opačak i deseci ostalih vlasnika pribojavaju jest da će građevinskim radovima investitor promijenit zemljište i onda reći kako je područje privedeno privrednoj svrsi, iako su se od toga ogradili elaboratom od ovlaštenog građevinskog vještaka Mirka Duhovića, gradonačelnika Korčule. Naime, u njemu stoji koliko je točno po svakoj oduzetoj čestici izgrađeno, a posebno je izražen podatak koliko toga nije iskorišteno odnosno da prvotna namjena nije ispunjena.

„Da nije bilo zakonski žaliti se na ovo, oni bi nas bili odbili odmah“, kažu mještani vidno razočarani pravosuđem i institucijama koje su se oglušile na njihove pozive. „Ovo je terorizam teški! U 21. stoljeću smo, a da netko nekome oduzima zemlju; da mi svaki dan moramo gledati što taj bager čini našoj zemlji! Naši djedovi su radili da bi to osvojili, a oni nas sad teroriziraju“, dodala je Zdravka Srhoj u žaru ljutnje i nevjerice u pravdu.

Za kraj našeg posjeta, jedan od mještana je naglasio: „Mi samo hoćemo da se odluči. Ako oni dobiju, njihovo je, ako mi dobijemo, naše je. Državu treba poštovati. I zakon treba poštovati pa kako presudio, presudio! Čija god bila zemlja, samo da se to riješi.“

Zakon nalaže da bez valjane građevinske dozvole nije dopušteno raditi niti pripremne radove. Što se dogodilo u slučaju Lovišta, teško je reći, no svakako intrigiraju nelogičnosti koje su zadesile mještane. Što kaže druga strana priče, doznajte u drugom dijelu sage. 

Autori: Nikša Klečak / Danijela Demarin