SPUSTILI SMO SE U INTRIGANTNU ĐUROVIĆA ŠPILJU Ispod samog aerodroma leži dragulj star pet tisuća godina (FOTO)
Kroz dubrovački aerodrom godišnje prođu milijuni posjetitelja koji razmišljaju o lokalitetima koje će posjetiti i ljepotama u kojima će uživati, no ne znaju kako se upravo tu, skriven ispod same stajne piste, nalazi pravi dragulj. Kao da svima onima koji dolaze najavljuje kako dubrovački kraj obiluje onim najljepšim od prirode, pa čak i onda kad je skriveno, relativno nepoznato i kada leži duboko u tami.
Đurovića špilja, jedinstvena krška špilja koja se spušta do dubine od 25 metara ispod samog aerodroma, tako čeka na dane kad će (ponovno) zasjati i biti stalno otvorena javnosti. Kako je dugo i često bila njoj nedostupna, ni mnogi lokalci nisu nikada kročili u nju. No, nedavno je osnivač i administrator Facebook grupe 'Dubrovnik nekad' Ivo Batričević za 20 članova grupe osigurao obilazak špilje, među kojima je bila i ekipa Dubrovačkog dnevnika, sve to u pratnji vodiča iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije i pripadnika HGSS-a.
ZDJELE I KOSTI IZ BRONČANOG I ŽELJEZNOG DOBA
Spuštajući se u samu utrobu špilje skliskim i tamnim skalinima, svi koji krenu tim putem vidjet će ogroman broj stalaktita i stalagmita, sigastih prevlaka, saljeva, zavjesa... Vapnenačke naslage ispresijecane su pukotinama iz kojih kapa voda s površine tla i odlazi u podzemlje. Pri tom, od otopljenih minerala, kreira najljepše i najrazličitije ukrase koji ovu špilju čine jedinstvenom i zaista lijepom.
Špilja ima jedan jednostavni kanal kojim je moguće kretanje, bez nekih većih bočnih kanala. Daljnjim kretanjem dolazi se do jedne od dvije velike dvorane, dok se u njenom zadnjem dijelu nalazi dvorana koja nosi ime po Dubrovačkoj Republici. Osim po samom imenu, taj dio špilje izdvaja se i zbog toga što sadrži estetski iznimno vrijedne sige. Tu je još i šupljina koja se naziva 'Kapelicom', čiji su zidovi i vertikalni kanal (dimnjak) potpuno prekriveni saljevima sa stalaktitima i sigastom prevlakom, tako tvoreći najrazličitije fascinantne oblike.
I tako nekih pet tisuća godina, na koliko se procjenjuje starost ove špilje, sudeći prema arheološkim ostacima. U špilji su pronađene kosti i keramičke zdjele koje datiraju iz brončanog i željeznog doba. Danas mnogim Dubrovčanima nepoznata, Đurovića špilja je nekoć davno koristila mještanima za opskrbu vodom, a u njoj su se skrivali i tijekom ratnih te ostalih opasnosti.
MOŽE SE SLOBODNO FOTOGRAFIRATI. NAŽALOST
No, od 1963. godine, ona postaje nedostupna, a razlog je izgradnja aerodroma. Njen prirodni ulaz je tako zatvoren, no izgrađen je novi, 37 metara dug pristupni betonski tunel u blizini kontrolnog tornja. Tek su 2001. godine speleolozi krenuli u snimanje stanja špilje, a nakon uređenja, ona se ponovno otvara za javnost 2009. godine, kada se razgleda i u turističke svrhe. Ipak, špilja se sada ponovno uređuje, potrebno je dovršiti određene radove koji se odnose prvenstveno na rasvjetu kako bi zablistala u svom punom sjaju. Očekuje se kako bi se dogodine trebala ponovno otvoriti.
To što je ulaz u špilju dugo bio zatvoren, nije prošlo sasvim bez posljedica. Nenadoknadiva šteta se prvenstveno odnosi na samu faunu špilje. Šišmiši koji su obitavali u njoj, posve su nestali, a bitno je prorijeđen i broj ostalih živih stanovnika kojima je onemogućena veza s površinom. Oni se uglavnom odnose na kopnene vrste, dok vodene nisu zabilježene zbog nedostatka većih akumulacija vode. Zbog navedenog će budući posjetitelji ove špilje moći slobodno fotografirati stalaktite i neće previše trebati paziti na ton kojim razgovaraju jer više tu nema nikoga koga bi mogli ozbiljno uplašiti.
