Kineski radnici taj posao bi mogli završiti za tjedan-dva, kada će i službeno biti spojen hrvatski sjever i jug. Njima ne smeta vrućina. Ne daju se Kinezi, rade u paklenim uvjetima, u što smo se i sami uvjerili zavirivši u utrobu pelješkog mosta, gdje se danonoćno zavaruju rubovi mosta.

Na vidikovcu ponad Komarne zastaju putnici pa fotografiraju most, koji je posebno atraktivan u noćnim satima, osvijetljen reflektorima i varnicama koje frcaju i gase se u moru. Oni sretnije ruke zabilježit će i vatromet, koji Kinezi ispaljuju kad god dovrše pojedini dio mosta. Eksplozija i šarene boje su za sreću i blagostanje graditelja, ali i putnika koji će se mostom voziti. Takva su kineska vjerovanja, piše Slobodna Dalmacija.

Dok se dive impozantnoj građevini koja je nadvisila Neretvanski kanal, ne mogu ni pretpostaviti što se na mostu događa, što i kako u tom trenutku rade kineski mostograditelji. Na samom mostu ne vide se radnici, tek pokoji slučajno naleti i brzo zamakne iza gomila cijevi. Prvi je dojam da nema nikoga.

Inženjer Hrvatskih cesta Davor Perić pojasnio je gdje su Kinezi.

- Dole zavaruju - pokazuje nam uski otvor na mostu, kroz koji bi se jedva mogla provući mačka.

A neumorni radnici se upravo tuda provlače i danonoćno zavaruju unutrašnjost čeličnih segmenata, koje spajaju u rasponsku konstrukciju mosta. Otkako su krenule ljetne žege, glavninu posla obavljaju u trećoj smjeni jer po danu se čelik zbog zagrijavanja ne može variti, a i radnicima je unutar čelične konstrukcije prevruće.

- Visoke temperature dovode do linearnog istezanja čelika. Tako segmente moraju postavljati isključivo u noćnim satima - pojašnjava za Slobodnu Dalmaciju inženjer Perić.

I dok je na površini mosta mirno u smiraju dana, ni muha se ne čuje, samo šum valova i pokoji krik galeba, u utrobi mosta vrije kao u mravinjaku. Bog zna kolika je temperatura dole, zasigurno je premašila pedeset stupnjeva, što zbog toplinskog vala, a što zbog zagrijavanja koje ispuštaju aparati i elektrode za varenje.

No, Kinezi se ne žale, rade doslovno kao mravi. Tek pokoji izviri kroz usko okno. Uhvati malo svježeg zraka i prolufta se u nekakvom zaštitnom odijelu i sa specijalnom maskom na licu, ne zbog COVID-a, već da što manje udahnu vrućeg zraka i čestica od zavarivanja i struganja. Ni ventilacija unutar čeličnog segmenta im puno ne pomaže po paklenim žegama. Nešto slično kao da su zatvoreni u velikoj konzervi.

Cijelu reportažu pročitajte ovdje.