Na ovu smo temu  popričali s dubrovačkom infektologinjom doc. prim. dr. sc.  Ljiljanom Beticom Radić, koja govori kako se korona javlja u valovima.

PRERANO JE GOVORITI O SEZONALNOSTI VIRUSA

- Privremeni pad broja oboljelih dominantno je rezultat pridržavanja protuepidemijskih mjera uz veći broj imunih osoba, bilo preboljenjem ili cijepljenjem kao i dolazak toplijeg vremena - govori ona.

- Prvi i drugi val pandemije najgore je pogodio starije stanovništvo, pogotovo osobe iz domova za starije. Visoka dob nosi i niz komorbiditeta zbog čega se smrtnost ove populacije progresivno povećava. Zahvaljujući cijepljenju, treći val smo dočekali sa značajno manjim brojem starijih, ali zbog pojave mutiranih varijanti virusa, koje su značajno zaraznije, obolio je veći broj ljudi i time je veći broj oboljelih trebao bolničko liječenje i intenzivnu skrb. Ova bolest se u pravilu uvijek ponaša po modelu: 80 posto su blaži slučajevi, 20 posto zahtjeva bolničko liječenje od čeka 5 posto intenzivno liječenje. Ali, tu je važno napomenuti da se radi o apsolutno velikim brojevima oboljelih, kada u kratko vrijeme, u pravilu preveliki broj ljudi treba zdravstvenu skrb - dodaje.

Odgovorila je na pitanje koliko je osim cijepljenja padu zaraženih doprinijela i sezonalnost virusa te činjenica da je dobar dio ljudi koronu prebolio.

- Sve navedeno je imalo određeni utjecaj na smanjenje incidencije novooboljelih, uz napomenu da je još prerano govoriti o sezonalnosti virusa. Činjenica da je pojavom toplijih dana  došlo do pada oboljelih rezultat  je što ljudi manje borave u zatvorenim i neventiliranim prostorima čime se povećava učinak protuepidemijskih mjera. Ipak ništa se ne može usporediti s rezultatima masovnih cijepljenja. O tome imamo brojna izvješća, posebno iz zemalja koje su procijepile veći dio odraslog stanovništva, poput Izraela i Velike Britanije - kaže.

MNOGI SU MIŠLJENJA DA ĆE TREBATI DOCJEPLJIVANJE

Pitamo je i kakvo je nekakvo konsenzualno mišljenje na ovu temu u znanstvenim krugovima, dakle kakva su predviđanja oko razvoja ove bolesti.

- Postizanje kolektivnog imuniteta pretpostavka je konačnog kraja pandemije. No i tada će se pojavljivati izolirani slučajevi, ali će se epidemiološke mjere javnog zdravstva koje se primjenjuju na čitavo stanovništvo moći postupno ukinuti. Mnogi stručnjaci češće govore o regionalnom kolektivnom imunitetu, jer su neke regije, države ili gradovi dobro zaštićeni, dok druge proživljavaju trajne epidemije COVID-19. Također neka regija postiže privremeni kolektivni imunitet, no pojavom mutiranih varijanti prethodni imunitet postaje manje učinkovit, što može pokrenuti novi val slučajeva, kao što je slučaj Brazila, grad Manaus. Sljedeći potencijalni pokretač takvog vala mogao bi doći kad oslabi imunitet (posebno prirodni imunitet).  - ističe.

- Nažalost neke regije neće uspjeti postići kolektivni imunitet. Endemičnost je najvjerojatnija na mjestima gdje je pristup cjepivu ograničen, gdje se malo ljudi odluči cijepiti, ako je trajanje imuniteta kratko ili su virusne varijante koje smanjuju učinkovitost cjepiva dominantne. Endemičnost tada može uključivati ​​cikličke, sezonske valove bolesti, slične gripi  - rekla je doc.prim.dr.sc. Betica Radić.

- U sljedećih nekoliko godina vjerojatno će ili kombinacija nekih ili svih ovih opcija biti prisutna diljem svijeta. Također su mnogi mišljenja da će trebati docjepljivanje. SARS-CoV-2 će i dalje postojati, jer kolektivni imunitet neće iskorijeniti bolest. Čak i u slučaju kada neka zemlja postigne kolektivni imunitet, bit će potreban stalni nadzor, docjepljivanje i potencijalno druge mjere – napomenula je.

Dodaje stoga i da još nije vrijeme za koronu adaktirati.

- Prije godinu dana pomirili smo se s dugom i teškom borbom protiv pandemije. Dvanaest mjeseci kasnije, kraj pandemije nazire se za neke dijelove svijeta. Međutim, prerano je za proglašenje pobjede  - rekla je.

- Kao članica Europske unije naša država ima dobru dostupnost cjepiva, a o organizaciji masovnih cijepljenja i nama samima jesmo li se voljni cijepiti ovisit će koliko ćemo brzo postići potrebne stope procijepljenosti. Za sada nije izgledno da je ovo kraj korone u nas, ali na dobrom smo put. - njezine su riječi.

KOLIKO PRIJETE NEKE NOVE PANDEMIJE

Svakako, jednom će i ova pandemija biti prošlost. No, koliko prijeti neka nova pandemija i ako prijeti o čemu bi se moglo raditi? Na koje procese treba pripaziti kako do toga ne bi došlo?

 - Klimatske promjene, velik broj stanovnika i intenzivna globalizacija u trgovini, putovanjima i migracijama dominantno su oblikovali 21. stoljeće. Sve to utječe na zdravlje stanovništva i povećava rizik od zaraznih bolesti. Moramo biti svjesni toga kako je čovjek u dramatičnim razmjerima promijenio okoliš u ekološkom smislu i svojim aktivnostima pridonio izbijanju mnogih novih bolesti, posebice onih koje se prenose sa životinja na ljude. U posljednja tri desetljeća broj emergentnih i re-emergentnih bolesti raste. Više od 70 posto ovih infekcija su zoonoze, čiji su uzročnici većinom virusi kao npr. West Nile, chikungunya, dengue, Ebola, Usutu, Zika, influenca, SARS-CoV, MERS-CoV, virus hepatitisa E, te aktualna pandemija SARS-CoV-2, ali i brojni drugi virusi, bakterije te paraziti. 

Zbog posljedica današnjega modernog načina života i klimatskih promjena, trendovi pojave novih, kao i širenje postojećih emergentnih i re-emergentnih zoonoza, neminovno će se nastaviti. Izazovi današnjice vezani su za unapređenje zdravlja i dobrobiti svih živih bića, uključujući i kvalitetu našeg okoliša. Međuovisnost zdravlja ljudi, zdravlja životinja i kvaliteta okoliša  dokazana je i predstavlja središte filozofije jedinstvenog zdravlja, programa Svjetske zdravstvene organizacije pod nazivom „Jedno zdravlje“ (engl. „One Health“). Intersektorska suradnja humane i veterinarske medicine, nadzor nad mikrobiologijom okoliša i proizvodnjom hrane usmjereni su na unapređenje i poboljšanje zajedničkog zdravlja - objasnila je.

- Sprječavanje zaraznih bolesti dio je nacionalne sigurnosti. U svijetu je broj potencijalnih patogena vrlo velik. Zbog svog epidemijskog potencijala i / ili ne postoje ili nisu dovoljne protumjere, SZO razlikuje koje bolesti predstavljaju najveći rizik za javno zdravlje. Trenutno su prioritetne bolesti: koronavirusi: COVID-19, bliskoistočni respiratorni sindrom (MERS-CoV) i teški akutni respiratorni sindrom (SARS), virusne hemoragijske groznice: Krimsko-kongoška, Ebola, Marburg, Lassa, te Nipah i henipavirusne bolesti, groznica doline Rift, Zika virus i “Bolest X”. Bolest pod nazivom X predstavlja saznanje da bi ozbiljnu međunarodnu epidemiju mogao uzrokovati patogen za koji trenutno nije poznato da uzrokuje bolest u ljudi. SZO pregledava i ažurira ovaj popis po potrebi. - kazala je.

 Za kraj, pitali smo je ima li poruku za one koji se nećkaju oko cijepljenja.

- Bolest COVID-19 je važno prevenirati. Naime, sada je posve jasno kako COVID-19 nije samo akutna bolest i nije samo respiratorna bolest. Uz rizike akutne bolesti, postoje veliki rizici od posljedica bolesti, kako za respiratorni, tako i kardiovaskularni ili neurološki sustav, o čemu postoje stručne studije (Lancet: 76 posto pacijenata ima najmanje 1 simptom nakon 6 mjeseci, 50% ima promjene na slici pluća, najčešće posljedice bolesti su umor, mišićna slabost, poremećaj spavanja, anksioznost/ depresija), Ispitivanja cjepiva prije odobrenja od regulatornih tijela kao i podaci diljem svijeta potvrdila su učinkovitost cjepiva protiv COVID-19 kao i njihovu sigurnost, dok su ozbiljne nuspojave vrlo rijetke. Cijepljenje je jedina opcija kako za pojedinca, tako i kolektiv jer time osiguravamo ne samo osobnu zaštitu već i pomažemo stvaranju kolektivnog imuniteta koji je ključni faktor za konačni kraj pandemije - zaključila je doc.prim.dr.sc. Ljiljana Betica Radić.

*Članak je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom