test

POZDRAV I ZAHVALA NOVOZAREĐENOG BISKUPA Evo kako je mons. Glasnović pozdravio Dubrovčane

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Goran Mratinović
Na kraju mise na kojoj je održano ređenje, svima se obratio novozaređeni biskup mons. Roko Glasnović biranim riječima pozdrava, dobrodošlice i zahvale. 

„Sve vas radosno pozdravljam u Kristu i svima zahvaljujem na blizini i vašim molitvama! Vjerujem da smo ovdje zato što smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj (usp. 1 Iv 4, 16). Neka nam ništa ne bude važnije od Krista i njegove ljubavi!“, kazao je te zahvalio Bogu na svemu poželjevši da u svima „umnoži vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav“. Izrazio je zahvalnost papi Franji na imenovanju i pozdrav nunciju mons. Giorgiju Lingui.

„Već sada se radujem svakom susretu sa svim vjernicima i ljudima dobre volje. Mnogi znani i neznani ugradili su svoje živote u ono što mi sada imamo, mnogi su bili most koji je povezivao različitosti, mnogi su bili i jesu svjedoci vjere, nade i ljubavi koja se ogleda u ovoj živoj zajednici vjernika, našoj dubrovačkoj Crkvi“, nastavio je. Posebice se obratio obiteljima u godini obitelji „Obitelj-Amoris Laetitia“, te posvjedočio kako je i on sam osjetio radost ljubavi koja se živi u obiteljima, i to u obitelji u kojoj je rođen. „Želim svima nama pojedinačno i obiteljima da zajedno ostvarimo svetost kao cilj svih naših djelovanja“.

Pozdravio je i zahvalio biskupima i nadbiskupima na slavlju kao i rodbini i prijateljima, „jer prijatelj je najljepša nota u pjesmi života“ te pratiteljima koji su ga pratili od mlade mise, bratu Franji, don Mariju i svim drugim svećenicima, redovnicima, moliteljima i časnim sestrama koje je susretao. Zahvalio je i Šibenskoj biskupiji i gradu Šibeniku, te župama Janjevo, Katedrala u Šibeniku, Dolac, Njivice, Vodice, Jadrtovac, Baldekin, Ražine, Kaprije i Žirje, gdje je hranio svoju vjeru i nastojao donijeti Krista vjernicima. Pozdravio je i sve bratovštine i bratstva, karitativne djelatnike, misijske, molitvene i duhovne pokrete i zajednice, sve koji su pomogli u organizaciji slavlja ređenja. Pozdravio je i predstavnike drugih vjerskih zajednica, nositelje civilnih vlasti i izaslanike predsjednika Republike, Hrvatskog sabora i Vlade te sve druge dužnosnike. Spomenuo se i pokojnih iz rodbine i branitelja za slobodu zlatnu, na osobiti način djeda Antuna Tune Glasnovića, koji je bio u zatvoru jer je branio biskupa Smiljana Čekadu i djeda biskupa Petra i njegovoga Nikole Palića, svojih baka Ane i Kate, kao i pokojne tete s. Rozeline i drugih pokojnih.

Žiteljima Dubrovačke biskupije obrati se riječima: „Pozdravljam gospođe i gospare, Dubrovkinje i Dubrovčane, sve vjernike i sve ljude Dubrovačke biskupije od Prevlake do Stona, preko Pelješca, Elafita, Mljeta, Korčule, sve do Lastova. Svi smo mi Vlahovi ljudi. A to nas obvezuje na zajedništvo, sudjelovanje i poslanje u Crkvi i društvu pod vodstvom Duha Svetoga. Upravo to je sinodalni hod koji traži od nas promišljanje kako po Evanđelju preobraziti ovaj svijet, biti svakome blizu, a osobito siromašnima. Otajstvo nas nadilazi. Zauzmimo se ne formalno nego stvarno i činimo djela milosrđa“.

Pozdravio je i braću svećenike Dubrovačke biskupije, te je citirao riječi blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine: „Samo Crkva koja zrači ljubavlju, samo prezbiter koji zrači pastoralnom ljubavlju, privlači i zaslužuje trajno nenačeto povjerenje. (…) Prihvatimo li to mjerilo, taj sud nad nama samima, onda nam je lakše razmišljati, lakše nam je priznati i naše slabosti, naše nedostatke, lakše nam je, jer je to Božji put, Božja snaga, Božji Duh. Tako možemo napredovati, usavršavati se, dostizati više razine i višu kvalitetu, i ostvarivati zaista ono za što smo poslani, da narod ne luta kao ovce bez pastira, nego da zaista imaju pastire i da zaista imaju u sebi iskustvo da su ljubljeni zbog njih samih a ne radi nekih interesa, da su ljubljeni pravom pastirskom ljubavlju, pravom Kristovom ljubavlju, i da stoga u njima može rasti sigurnost, smirenost, a onda iskrenost odnosa prema Bogu i iskrenost odnosa prema ljudima. To humanizira, to uzdiže ljude, to smiruje strasti, to ulazi čak u podsvijest, to liječi bjesove. Isusova je ljubav ljekovita. (…) Isus Dobri Pastir kao instrument svog djelovanja poziva, prima, ovlašćuje pojedine osobe, podjeljujući im svoju svećeničku, pastirsku i predvodničku ulogu. I stoga se molimo Duhu Svetom da nas ispuni, da nas prosvijetli, da nas čisti, da nas vodi, da bismo našli uvijek bolja rješenja i uvijek bolje putove, i za nas osobno i za našu pastirsku službu, za našu caritas pastoralis“.

Svoje obraćanje završio je riječima: „Neka nam ništa ne bude važnije od Krista. Jer Blaženoj Djevici Mariji, sv. Vlahu, sv. Nikoli, Sv. Roku, blaženima Alojziju Stepincu i Serafinu Glasnoviću Kodiću ništa nije bilo važnije od Krista. Ugledajmo se u njih, molimo njihov zagovor i Božji blagoslov za sve nas“.

Nakon biskupovog obraćanja otpjevan je himan sv. Vlahu „Čuj sv. Vlaho naš“, a nakon biskupovog blagoslova hrvatska himna te pjesma Gospi od Porata.

Popularni Članci