Šesteročlana obitelj iz Kijeva svoje utočište od ratnog vihora je pronašla u Cavtatu gdje ih je prihvatila obitelj Kralj. Ovi Cavtaćani prijavili su se putem internetske stranice www.shelter4ua.com/uaza nudeći tako privremeni smještaj za izbjeglica iz Ukrajine.

Ivana Banac Kralj ispričala nam je kako su im na korištenje dali obiteljsku kuću koju su prije pandemije iznajmljivali turistima.

- Gosti nisu dolazili dvije godine i onda smo muž i ja došli do zaključka - kad smo preživjeli bez tih novaca, zašto ne ponuditi taj prostor u humane svrhe? Jednostavno smo osjećali potrebu da pomognemo - govori Ivana Banac Kralj te dodaje kako su odmah nakon izbijanja rata u Ukrajini shvatili da je najbolje pomoći ljudima čiji su domovi trenutno uništeni. Nakon što su odlučili da će prihvatiti šest žena iz jedne obitelji, s njima su razmijenili poruke putem e-maila i društvenih mreža te je Ivana u nedjelju pošla u Zagreb kombijem po njih.

‘NEUGODNO MI JE KOLIKO SE ZAHVALJUJU’

- Sretna sam i ponosna. Jednostavno srce mi je na mjestu jer su one sretne. Čim smo se vidjele nekako smo odmah kliknule, u putu smo se ispričale i onda stigle u Cavtat gdje su se one lijepo smjestile. U danu mi po stotinu puta znaju zahvaljivati što mi je više i neugodno jer želim da se osjećaju kao kod svoje kuće - naglašava Ivana koje je s bratom i majkom bila u istoj poziciji kada su kao izbjeglice živjeli kod jedne obitelji u Italiji.

Otkriva nam kako je kuća u koju su stigle Ukrajinke u Domovinskom ratu bila sklonište brojnim ljudima iz Konavala koje je prihvatila njena svekrva.

Ivana je Facebook objavom potaknula svoje brojne prijatelje, ali i širu javnost da pomognu s donacijama u obliku hrane, pića, higijenskih potrepština, odjeće, obuće, drva… 

- U rekordnom roku odazvala se cijela sila ljudi! Svako dva minuta netko kuca na vrata i nešto donosi pa sad imaju hrane za dva mjeseca. Zahvalila bih se svim ljudima koji su brzo reagirali, donijeli toliko stvari, ali ne samo materijalnih nego osjećaja, topline... Bilo je suza, smijeha, zagrljaja i svega. Kad me ljudi nazovu volim im reći da dođu da ih upoznaju.

I doista poseban je osjećaj upoznati ih. Nasmijana, topla lica prvi su dojam, no ipak ubrzo se vidi zabrinutost u njihovim očima. Iako su u svojoj privremenoj kući pronašle siguran dom, napetost je prisutna posebice dok putem medija prate što se događa u Ukrajini. 

U jedan kofer i nekoliko vrećica stao je život Anastasije Ruchko koja je s kćerkom, mamom, nevjestom i njezine dvije djevojčice pobjegla od ruskih granata. Govori nam kako nije bilo lako donijeti odluku o bijegu budući da je i to jako opasno.

BILO JE OPASNO I BJEŽATI

- Bombe su tako brzo zasule naše gradove i morale smo ostati u Kijevu dva dana i dvije noći u jednoj maloj sobici koja je u tom trenutku jedina bila sigurna.Tek nakon tog perioda smo odlučile riskirati i pobjegle smo. Općenito je opasno kretati se jer smo onda bile izravno izložene bombardiranju, a u svakom trenutku na putu se mogao pojaviti ruski tenk koji bi pregazi naš automobil - govori Anastasija kojoj je prijelomni trenutak i znak da trebaju bježati  što dalje iz Ukrajine bila trauma njezine devetogodišnje kćeri Miroslave.

- Kada je moja curica čula sirene plakala je i vrištala više nego za vrijeme bombardiranja. To je bilo tako nestvarno i ja sam bila spremna sve riskirati samo da je zaštitim - prisjeća se Anastasija.

Govori kako je situacija u početku bila teška jer su Rusi odmah napali nekoliko gradova.

- Prvo smo mislili kako je došlo sukoba između vojska i napada na vojne objekte. No, jako brzo su nas razuvjerili jer vidimo kako ruska vojska napada i civile, gađaju vrtiće, bolnice, škole… Pola ukrajinskih gradova u potpunosti je porušeno - govori Anastasija Ruchko kojoj su u Ukrajini ostala dva brata i otac boreći se protiv okupatora.

 Ženama iz obitelji Ruchko je trebalo sedam dana i sedam noći da pobjegnu iz Ukrajine. Prvo su stigle u Slovačku, a kasnije u Hrvatsku. 

- Osjećala sam se da moram ići na kraj svijeta, jer je Putin govorio kako je i središnja Europa u opasnosti. Budući da sam vidjela razaranje Kijeva, nisam sigurna da bih mogla preživjeti sve to po drugi put, u nekom drugom gradu. Nisam znala kamo idemo pa sam uključila Google Maps i pronašla Hrvatsku koja je daleko od srednje Europe, ali opet blizu. Kada smo došli ovdje ljudi su nam ispričali kako ste i vi bili napadnuti devedesetih godina i tek sad znam kako je i hrvatski narod prošao veliku bol - kazuje Anastasija te dodaje kako se u Cavtatu osjeća kao u raju jer su ih ljudi podržali, prihvatili i otvorili svoja srca.

U UKRAJINI JE STANJE SVE KRITIČNIJE

Redovito komunicira s ocem i braćom koji su raspoređeni na različitim bojištima diljem Ukrajine.

- Oni svaki dan obavljaju vojne zadatke, a stanje je sve kritičnije. Jako sam zabrinuta za njih. Da nemam kćerku, i ja bih ostala i borila se. Moje srce je uz sve Ukrajince, žene, muškarce i djecu. Želim da ostanu jaki, puni nade i neka znaju da možemo zaustaviti ovaj rat, spasiti našu slobodu i demokratsku državu. Ponekad se sramim što sam ovdje dok su moji ljudi ostali u Ukrajini - kazala je Anastasija Ruchko, financijska savjetnica iz Kijeva čija tvrtka je propala jer je većinom poslovala s Rusima. Ruchko ističe kako je svojim poslovnim partnerima otvoreno kazala da je napad na Ukrajinu krivi potez.

- Većina njih, ne u potpunosti svi, kažu da nas žele spasiti. Ali ja se pitam kako će nas spasiti kada bombardiraju civile? Zbog takvog stava izgubila sam posao, ali sigurna sam da je to bio pravi put. Mislim da je ruski narod duboko bolestan i to nije došlo s Putinom nego traje još od Lenjina i komunizma. Ljudi u Rusiji su stotinama godina zatrovani tim idejama i niti jedna istina ne može dosegnuti do njihovih umova i srca. Teško prihvaćaju istinu i onda se bore sami protiv cijelog svijeta - stav je ove Ukrajinke koja snažno podržava predsjednika Volodimira Zelenskog.

- Iznenadio me kad je pokazao koliko voli Ukrajinu, kako je hrabar i dostojanstven. Jako drži do naše pozicije neovisne države i sretna sam što je Zelenski odabrao ovaj put. To je put za naš narod i našu državu da bude slobodna i demokratska - zaključila je Anastasija Ruchko koja je s kćerkom, majkom, nevjestom i njezinom dvoje djece utočište pronašla u Cavtatu.

*Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik