"Nakon snažne tutnjave uslijedio je udarac koji je zanjihao grad i srušio ga, nakon čega se more nekoliko puta povlačilo iz starog porta i vraćalo te se dogodio tsunami. Ogromno se kamenje krotljalo niz Srđ i rušilo sve ispred sebe. 

More se nekoliko puta povlačilo iz luke i vraćalo, te razbijalo o obalu brodove koji su se tu zatekli. Prašina koja se uzvitlala iznad porušenoga grada bila je toliko gusta da je, po pričanju očevidaca, zamračila nebo. U zemlji su se pojavile pukotine, a izvori vode su presušili. Snažni vjetar raspirivao je vatre na ognjištima i u pekarnicama tako da se razbuktao požar, koji se nije gasio gotovo dvadeset dana. Kuknjava i zapomaganje zatrpanih i panično trčanje izbezumljenih koji su se uspjeli izvući ispod gomila kamenja, dopunjavalo je užasnu sliku neviđene katastrofe. Potres je porušio gotovo cijeli grad i pokopao oko 3 tisuće ljudi, a nastali požar progutao je neprocjenjivo materijalno i kulturno blago što je nastajalo tijekom više stoljeća. Požaru su u njegovu razornom činu pomagali nadošli pljačkaši, a bilo ih je, kolikogod to nevjerojatno zvučalo, i iz redova vlastele. Potres se osjetio u mjestima udaljenim i do 500 kilometara.

U Kotoru je smrtno stradalo preko 200 ljudi. U Velikom Stonu razrušena je polovica kuća. Za potresa se u Veneciji ljuljalo more u kanalima, a osjetili su ga stanovnici Napulja, Smirne i Carigrada.

Da nesreća bude veća, potres je pogodio Dubrovnik u kritičnom političkom trenutku, u vrijeme dugog kandijskog rata između Venecije i Turske. Zaraćenim stranama sada se pružila prilika steći važnu prednost zauzimanjem Dubrovnika i njegove luke. To što nisu uspjeli ostvariti svoje želje i pokušaje, treba zahvaliti vještim i upornim dubrovačkim diplomatskim akcijama, kojima se Dubrovnik uspio održati na nogama i ponovno uzdići iz pepela," objavio je Gradoplov Grada Dubrovnika.