Malo je mladih ljudi koji će mogućnosti velikog grada ostaviti zarad izoliranog otoka na kojem u izobilju ima samo netaknute prirode; ali ima to i svojih prednosti, kaže za Slobodnu 27-godišnji Fran Blažević, liječnik obiteljske medicine, i prepričava kako se sve to odigralo: 

- Rođen sam u Zagrebu, i od vrtića do završetka fakulteta sam živio u Zagrebu. Volim Dalmaciju, more i hrvatski jug, ljetovali smo često na Korčuli kod moje tete i oduvijek mi je bila želja da po završetku faksa nastavim živjeti u Dalmaciji. Ne moram ni spominjati koliko je klima bolja! - s osmijehom kaže dr. Blažević i dodaje da su s Korčule često išli na jednodnevne izlete na Lastovo, pa mu taj otok nije bio skroz nepoznat.

- Privlačio me život u manjem mjestu. Imam više slobodnog vremena, manje ga trošim u putovanju na posao. Točku na ‘i‘ postavio je dr. Josip Antić, ujedno i moj prijatelj, koji je prethodno radio u ovoj ambulanti. Podržala me i moja sestra, koja dugi niz godina ljetuje na Lastovu. Živim u Ublima, u apartmanu načelnice koja mi je osigurala mještaj, a ne plaćam ni režije.

Ovo je bila dobra mogućnost. Došao sam se upoznati sa situacijom nekoliko dana prije nego sam počeo raditi, kolega mi je i pokazao neke stvari i rekao mi da ima i pluseva i minusa - kaže o svom preseljenju na Lastovo u svibnju.

- Minus je što smo daleko od kopna, najbrži način za doći jest tri sata katamaranom, trajektom pet sati do Splita. Ima i linija do Dubrovnika. Sa stručnog aspekta je minus što morate većinu stvari tu riješiti. U većem gradu imaju radiološku i laboratorijsku dijagnostiku na hitnom prijemu, a mi to ovdje nemamo. Kad je nešto baš hitno, pacijenti se helikopterom prebacuju u KBC Split.

Lastovci su imali sreću da se ovaj mladi čovjek odlučio na dolazak na njihov otok. Svi su ga odlično prihvatili, kaže dr. Blažević.

- Ne znam je li to zato što sam liječnik ili su takvi po prirodi - dodaje s osmijehom.

S obzirom da je htio početi raditi na Lastovu odmah po završetku fakulteta, kontaktirao je Hrvatsku liječničku komoru kako bi što prije dobio licencu.

- Razumjeli su situaciju i ubrzali postupak. Pomogla mi je i profesorica s faksa da što prije dobijem papire. Ti prvi dani bili su mi jako stresni zbog naše birokracije. Igrom slučaja, već drugi tjedan mog rada reanimirao sam pacijenticu! - sjeća se svog ‘vatrenog krštenja‘. Sve je prošlo dobro.

- Vukao sam dosta stvari iz Zagreba na Lastovo i putovao vlakom. Možete misliti kako je to izgledalo. To je trauma za cijeli život - nasmijava nas iskrenošću.

- Zbog sveg tog stresa u početku mi je malo bio skočio tlak, a inače sam uvijek imao normalan tlak. Pa sam umjesto šuma mora, dva mjeseca slušao šum u lijevom uhu!

A namjerava li ostati na Lastovu?

- Važem bi li se dalje okušao u bolničkoj medicini i volio bih u tom smjeru ići na specijalizaciju pa se jednom vratiti na Lastovo. Tu je i ideja o specijalizaciji obiteljske medicine i ostanak na Lastovu. Kopno mi je privlačno jedino zbog stručnog razvoja, niti jedan drugi razlog ne postoji - kaže liječnik, koji brine o 600 pacijenata, a tijekom sezone, s turistima, tu bude i 2000 ljudi.

- U sezoni je jako puno posla, zove vas netko u 11 navečer, onda odete spavati pa vas zovu u 3 ujutro... - kaže.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.