Piše: Maro Marušić

Mnogi stanovnici juga Hrvatske, nažalost, nikad nisu čuli za Rotondu u Ošljem, selu Dubrovačkog primorja. Što je Rotonda? Riječ je o osmeroapsidnoj crkvi iz ranog srednjeg vijeka (možda čak i kasne antike) kakve su rijetke ne samo u Hrvatskoj - u Dalmaciji su iz predromaničkog doba obično šesteroapsidne crkve - nego i u svijetu. Prva ozbiljnija istraživanja na Rotondi u Ošljem proveo je Tomislav Marasović 1965. godine. On smatra kako je misteriozna crkva u Ošljem, obzirom na tehniku gradnje i oblik, podignuta između 8. i 11. stoljeća.

Postavlja se pitanje tko ju je i zašto gradio u Ošljem, selu kojeg danas Dubrovčani smatraju teškom pustopoljinom? Marasović i brojni drugi istraživači koji su dolazili poslije njega gradnju crkve pripisuju zahumskom knezu Mihajlu Viševiću koji je vladao između 910. i 930. godine. Njega u svom legendarnom djelu O upravljanju carstvom spominje i bizantski car Konstantin VII Porfirogenet. Ne samo da spominje titule Viševića nego i samo selo Ošlje, kojeg naziva Iosli. S druge strane, za tvrdnje da je Rotondu u Ošljem gradio zahumski knez nema nikakvih konkretnih dokaza, riječ je o čistoj pretpostavci koju podupiru mnogi znanstvenici.

Poveznica kule i Rotonde

Međutim, posljednje veliko istraživanje Ošlja iz listopada 2015. godine, koje se baziralo na obližnjoj kuli na brežuljku Gradac, posljedično sugerira da bi Rotonda možda mogla biti još starijeg datuma. To istraživanje rad je Josipe Barake Perice, izvanrednog profesora na Odjelu arheologije Sveučilišta u Zadru, te Nikše Grbića, dubrovačkog arheologa i profesora povijesti. Upravo bi obližnja utvrda mogla dati neke nove odgovore, a dotadašnji istraživači Rotonde gotovo u pravilu su je zanemarivali. Naime, Marasović je samo kratko spominje, a ni Dubravka Beritić, kada je 1967. godine istraživala zapadnu nadogradnju crkve (odnosno westwerk), nije obraćala pozornost na gradačku utvrdu.

Jako je zanimljivo da je utvrda kasnoantička i da za nju postoje znanstveni dokazi.

- Arheološkim istraživanjima provedenim 2015. godine potvrđeno je da je manja utvrda pravokutnog tlocrta (kula) u potpunosti kasnoantička i nema kontinuiteta. Život na tom lokalitetu prestaje u 7. stoljeću. Navode u potpunosti potvrđuje analiza arhitekture i osobito pokretne arheološke građe (keramike i stakla) koji su u cijelosti objavljeni. Još se priprema objava životinjskih kostiju pronađenih na lokalitetu. One su, uz keramiku i staklo, najbrojniji pokretni nalazi ovdje pronađeni. Njihovom analizom uči ćemo u trag prehrane tadašnjeg stanovništva, ali naravno i dobit ćemo točnije podatke o privredi odnosno uzgoju domaćih životinja, ali i o lovu na divlje životinje ili o konzumiranju školjaka i slično – kaže nam Baraka Perica, te dodaje:

Zračni snimak kule u Ošljem na brežuljku Gradac

- Takozvana Rotonda koja se nalazi ispod brda na kojem je kasnoantička kula do sada se u literaturi datirala u 10. stoljeće. Zapravo imamo jako zanimljivu situaciju kod koje su kronološki i funkcionalno dva različita spomenika smještena u neposrednoj blizini pa je za ovu mikropoziciju teško donositi točne i precizne zaključke bez temeljitijih arheoloških istraživanja uokolo crkve za koju postoje pretpostavke da je možda nastala na antičkoj vili ili pokraj antičke vile.

Ako je kula kasnoantička nameće se pitanje tko ju je gradio i zašto?

- Ovakvim kulama primarna je funkcija stražarnice (signaliziranje, stražarnice, nadgledanja) te obično imaju jednostavna pravokutna arhitektonska rješenja, ali nerijetko se javljaju i ona četvrtaste i kao takve prepoznate su na više pozicija duž istočne obale Jadrana, ali i unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije. Kad izdvojimo pravokutne i četvrtaste utvrde kasnoantičke Dalmacije upravo sličnost u odabiru arhitektonske forme upućuju na postojanje plana, odnosno projekta. Osim tlocrta, zajedničko im je i to što se nalaze se na strateški važnim mikropozicijama, te se u temeljima prilagođavaju geomorfologiji terena. Prisutna je cisterna, ako ne u utvrdi, onda u neposrednoj blizini. Kada arhitektonskom rješenju i ostalim značajkama dodamo podatak kako se ove kule rijetko javljaju samostalno unutar nekog prostora, te da često „nešto drugo“ nalazi u neposrednoj blizini, onda se ideja o postojanju projekta još više čini prihvatljivijom – naglašava Baraka Perica, pa nastavlja:

Kule se ne rade na osamljenim mjestima

- Postoji očita veza između ovih manjih kula i ostalih sastavnica nekog naselja, jer najčešće pozicije koje se odabiru za njihovu gradnju su istaknute uzvisine u neposrednoj blizini, odnosno najčešće iznad sakralnih građevina ili nečega što se smatra svetim, iznad vile, zatim, iznad luke, ceste i uz rub polja. Tako da je očito kako se osim kontrole šire zone, želi zaštititi i nadgledati ono što se smatra najvažnijim ili najsvetijim za lokalnu zajednicu: neki ekonomski važan sadržaj (agrikulturna zona ili zona nekih drugih ekonomskih aktivnosti, kao što je ribolov i sl.),  luka ili sveto mjesto (središte duhovnog života, središnja kongregacijska crkva, grob sveca, grob dostojanstvenika) – mišljenja je profesorica.

Dugo vremena se smatralo da je Rotonda u Ošljem jedina osmerolisna crkva u Hrvatskoj, no unutar prostora antičke Varvariae (Varvaria, lokalitet Bribirska glavica) na mjestu današnjeg Bribira kod Skradina nedavno je došlo do vrlo važnog otkrića.

Kula prije i poslije arheoloških istraživanja

- Ispod današnje grobišne pravoslavne crkve posvećene sv. Joakimu i Ani u Bribiru u potpunosti je istražena polikonhalna sakralna građevina za koju se ranije smatralo da je šesterolist, dok su nova istraživanja potvrdila da je sedmerolist (četvrtasti ulaz bi se eventualno mogao smatrati osmim listom) i da je najvjerojatnije starija od dosad iznesenih mišljenja u literaturi (ranosrednjovjekovna), odnosno da je vjerojatno kasnoantička. Sličnih građevina koje su imale grobišnu funkciju pronalazi se u kasnoj antici, primjerice sedam listova je imala kasnoantička građevina na kršćanskom groblju antičkog grada Sopianae (danas Pečuh u Mađarskoj), a ona datira u početak 5. stoljeća – ističe Baraka Perica.

Drugih riječima, upravo ovi pronalasci upućuju da bi i Rotonda u Ošljem mogla biti kasnoantička, iako znanstveni dokazi tek trebaju to potvrditi. Ošlje se danas smatra neuglednim seocetom, a nekoć ga je spominjao veliki bizantski car. Pitamo profesoricu zašto je Ošlje bilo važno Konstantinu VII Porfirogenetu da ga je uvrstio u svoje slavno djelo?

Ošlje spominje bizantski car

- Selo Ošlje je u historiografiji najpoznatije zbog spomena naselja imenom Iosli u De Administrando Imperio gdje je Konstantin VII. Porfirogenet XXXIII. glavu – pod nazivom O Zahumljanima i zemlji u kojoj sada stanuju – posvetio Zahumlju (prostoru između Neretve i Dubrovnika u ranom srednjem vijeku, te je obuhvatio još Pelješac i Mljet). Porfirogenet u Zahumlju među više naselja koristeći termin κάστρα οίκούμενα (kastra oikoumena) spominje i naselje Ίοσλή (Iosli) za koji se više manje svi slažu da se nalazilo na prostoru današnjeg sela Ošljeg. Sigurno se nalazilo na važnom strateškom položaju. O pravom karakteru naselja na žalost nije moguće dati precizne informacije i sigurna sam da će se o tome još pisati i raspravljati – govori nam profesorica.

Ošlje je još uvijek veliki misterij, ne zna se ni tko je gradio Rotondu, čak ni tko je gradio naknadni ulaz, a Josipa Baraka Perica smatra da bi dodatna arheološka istraživanja crkve trebala biti imperativ. Moguće je čak da je Ošlje stoljećima bilo i rimsko selo.

- Kasna antika je kasno carsko razdoblje. Naravno da je vjerojatno i u ranocarskom razdoblju na širem području sigurno bilo organiziranog ruralnog života što uostalom i potvrđuju površinski nalazi ulomaka keramike koje je objavila Dubravka Beritić – kaže nam profesorica s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, te još jednom ponavlja da su nužna dodatna istraživanja kako bi se našli još precizniji odgovori.

Nadamo se da će se oni (s)provesti u bližoj budućnosti. Zaista bi bilo jako zanimljivo znanstveno utvrditi (ako se može) koliko je Ošlje staro i tko je i zašto gradio Rotondu, jednu od rijetkih osmerolisnih crkava u Hrvatskoj i šire. Usporedimo li ju sa sličnim pronalaskom kasnoantičke građevine s kršćanskog groblja u Pečuhu, koji datira s početka 5. stoljeća, zaista bi bilo senzacionalno otkriće da je i crkva u Ošljem možda tada građena.